Dva potpuno oprečna derbija odigrali su Dinamo i Hajduk u Maksimiru u travnju i prosincu. Dva derbija koja su pravo ogledalo stanja u dvjema momčadima. Prikaz kako je stagnirao i padao Dinamo, odnosno, kako je rastao Hajduk.
U travnju se Dinamo lakoćom domogao pobjede, rutinski riješio slabašni Hajduk s dva pogotka u prvom poluvremenu. Bijeli su bez Livaje u Maksimiru prije sedam i pol mjeseci pali bez otpora. Što bi ratni izvjestitelji rekli, bez ispaljenog metka. Najbolji igrač te travanjske nedjeljne večeri bio je Bruno Petković, a lider Dinamo bježao je petoplasiranom Hajduku gotovo nevjerojatnih 27 bodova (72-45). Ali, u međuvremenu se bitno promijenio odnos snaga. Početkom prosinca Hajduk je dominantno slavio u Maksimiru s identičnih 2:0, a prvo ime susreta bio je Marko Livaja. Zagrebačka “desetka” ostala je u sjeni splitske, Livaja je održao nogometnu lekciju usred Maksimira. Od kraja travnja do početka prosinca u 220 dana narastao je Hajduk, koji je u tom razdoblju osvojio više bodova od Dinama. Dapače, najviše u HNL-u, a krajem travnja Bijeli su za liderom zaostajali na minus 27. Međutim, travanjski poraz i Bijelima je bio signal za promjene.
U šest posljednjih utakmica prošle sezone Hajduk se počeo dizati osvojivši 16 od mogućih 18 bodova. Ključni igrač pohoda prema Europi u završnici sezone bio je i današnji junak, Marko Livaja.
Maksimirski poraz u dvoboju nedostojnom Hajduka mobilizirao je Bijele. Prvo su u završnici sezone stigli do Europe, potom su uložili u momčad, promijenili jednog, pa doveli i drugog trenera. Ali, temelj cijele priče o rastu i uzlaznoj putanji ponovno je Marko Livaja. Kao i Petković s druge strane, jer različite su putanje njihove forme...
Dok je Livaja eksplodirao sa 17 zgoditaka od travanjskog poraza, Petković se ugasio. Kako drukčije opisati činjenicu da je Petković u tih sedam mjeseci postigao tek pet zgoditaka. Uz to, izvan klupskog okvira, Livaja je napravio veliki iskorak na reprezentativnom planu. Vratio se među Vatrene zabilježivši i prvi statistički učinak s dva pogotka i asistencijom kroz sedam nastupa u kvalifikacijama ove jeseni. Petković je, pak, nakon Eura ispao s Dalićeva popisa i do kraja kvalifikacija zabilježio tek dva nastupa bez učinka u pogocima i asistencijama.
Nogomet je momčadski sport, pojedinac nikada ne može sam pretvoriti ekipu u pobjedničku, ali sigurno je da može pružiti poticaj svojim igrama. Livaja je učinkom napravio ključnu prevagu u najvažnijim utakmicama u proteklih mjesec dana, ali njegov doprinos od dolaska u Hajduk sredinom veljače ove godine visoka je konstanta, a ne bljesak. Ne živi Livaja od dojma i epizodnih uloga, već od golova, dodavanja, glavnih uloga iz kojih dolaze pobjede. Zato je Hajduk danas došao u situaciju da mu Dinamo gleda u leđa, a prošlog proljeća imao je nestvarni zaostatak u odnosu na momčad koja je igrala četvrtfinale Europske lige i dominirala u HNL-u. U međuvremenu su Dinamo napustili tri iznimno važna igrača (Jakić, Majer, Gavranović), a oni koji su ostali nisu ni blizu prošlogodišnje forme.
Hajduk se u tom istom razdoblju pojačavao (Krovinović, Elez, Lovrencsics, Melnjak), posložio kvalitetniju ekipu i to su činjenice koje dijelom mogu opravdati promjenu odnosa kvalitete, međutim, “desetke” su u konačnici glavni generatori promjene. Livaja i Petković, igrači imaginacije, igrači prevage. Njihov učinak najbolje pokazuje gdje se okrenuo smjer, pokazuje zašto se Dinamo sve više od “lovine” pretvara u lovca. Ne samo Rijeke i Osijeka, nego do prije pola godine i daleko zaostalog Hajduka. U manje od sedam i pol mjeseci Bijeli su se od nemoćnog aktera derbija na istom travnjaku pretvorili u goropadnog pobjednika s obećavajućom perspektivom. Još jedini Dambrauskas to ne želi javno priznati, ali u “tami svoje kože” dobro zna kakav je veliki iskorak Hajduk napravio.