Dino Mikanović prošao je rollercoaster Ivana Leke i njegova izjava kako mu je “važnija dobra igra obrane nego to što je zabio gol”, koliko god odiše skromnošću, zapravo i ne čudi previše. Hajdukov junak pobjede protiv Slavena Belupa (1:0), koju je donio izvrsnim i silovitim šutom, bio je prva žrtva aktualnog trenera Bijelih u sustavu 3-5-2. No, vratio se u formaciji s četvoricom u obrani te povezao dva dobra nastupa s Osijekom i Farmaceutima, u kojima Splićani nisu primili pogodak, a na kraju je bio i slavljen zbog pobjedničkog gola. Spasio je ekipu novih muka. Opet, nakon noćnih mora zbog probušene mreže, nula na kontu suparnika krucijalna je za defenzivne igrače.
Mikanović je treći put strijelac za Bijele u HNL-u, a prvi je gol dao još u prosincu 2012. godine u neodlučenom rezultatu sa Zadrom 1:1, da bi se 2015. otisnuo u danski Aarhus, gdje je igrao do 2019. i prelaska u kazahstanski Kairat. Na Poljud se vratio lani uoči nastavka sezone 2021./22. te u svibnju pogodio protiv Rijeke, ali gol Koprivničancima najvažniji mu je u bijelom dresu. Izravno je značio tri boda. Pritom je i najljepši.
- Nema fešte. Moramo biti ponizni i ići naprijed. Imamo dva tjedna da se pripremimo za Šibenik. Očekujemo sličnu utakmicu. Zatvorit će se, imaju brze igrače, opasni su - govorio je Mikanović nakon utakmice.
Hajduk ga je protekle zime “oteo” Nenadu Bjelici i Osijeku, koji u ga također htjeli, te je vjerojatno od njega očekivao više. Međutim, nikad nije kasno.
Iako se borio za poziciju s Gergom Lovrencsicsem uglavnom je imao prednost, a solidna brzina, statura i mogućnost napadačkih proboja sugeriraju da bi se mogao snaći i kao bočni u formaciji 3-5-2 ili nekoj njezinoj inačici, premda su to dotad Bijeli vrlo malo igrali. Ivan Leko instalirao je taj raspored jer to je njegov nogomet, trenerska ideja kojoj najviše vjeruje, međutim, već nakon prve utakmice sa Šibenikom i pobjede 2:1 na startu godine, 22. siječnja, gurnuo ga je na klupu.
U sljedećem kolu Bijeli su gostovali u Puli, na kraju stradali od Istre 1961, a Leko je napravio samo jedan zahvat, izostavio je Mikanovića i na desni bok stavio Sahitija. Istina, nije mogao računati niti na Awaziema. Iako su rezultati često bili loši, a niz igrača prodefilirao je prvim ekipom, tako i na desnoj strani, Mikanović se nije vratio u prvu postavu u rasporedu 3-5-2. Nakon što je u tom ogledu sa Šibenikom igrao 72 minute, kasnije je redom skupljao ove minute: 4, 36, 16, 18, pa s Dinamom na Maksimiru 45, kad je također ušao s klupe, tom prilikom već na poluvremenu umjesto Lovrencsicsa.
Preokret je za njega djelomično počeo u Osijeku u četvrtfinalu Kupa, Leko je promijenio sustav u 4-2-3-1, te ga vratio u startnu postavu i držao na terenu 68 minuta u pobjedi 2:1, ali očito nije bio uvjeren da je to najbolje rješenje jer u sljedećem domaćem srazu s Lokomotivom i novom porazu (3:4) nije mu dao niti minutu. Iako je ponovno igrao s četvoricom otraga, kao desnog beka instalirao je mladog veznjaka Pukštasa.
Nije funkcioniralo, taktički je odigrano loše, gosti su nailazili na široka polja koja su vodila do gola Hajduka i Leko je odlučio još jednom ponuditi prigodu Mikanoviću. Dvije vezane pobjede s Osijekom vani i Slavenom Belupom kod kuće u susretima bez primljenog pogotka, dvaput po 2:0 i njegova puna minutaža u tim ogledima, sugeriraju da je Leko napokon našao desnog beka.
Mikanović se ekspresno našao pod povećalom traženja i rotacija trenera, koji je u Hajduku zatekao ekipu drugačijih navika nego što su bile one koje je ranije vodio, te nižih limita na pojedinim pozicijama nego što je vjerojatno pretpostavljao, pa tek slaže kockice. Mikanoviću u 3-5-2 nakon početnog nastupa više nije dovoljno vjerovao, međutim, Hajduk sada ne igra tako, pokazalo se da čvršće i sigurnije djeluje u formaciji s četvoricom u zadnjem redu i logično je da jednako nastavi.
Mikanović je zabetonirao poziciju, barem na neko vrijeme, budući da se kao i cijela ekipa u toj priči bolje snalazi. Super gol u tome mu je dodatno pomogao, ma koliko i njemu i treneru posebno važno bilo što je mreža ostala netaknuta. Bitno je što nije gubio vjeru u sebe i to sada naplaćuje. Što će dugoročno biti i kako će Hajduk igrati u mjesecima koji dolaze, to je već pitanje za Ivana Leku...