Emir Sahiti, prošle sezone autoritativni član prve jedanaestorice Hajduka, odmah uz rame Marku Livaji, ove se baš i nije iskazao, i to sve do posljednje utakmice protiv Lokomotive kada je zabio spasonosni gol za pobjedu "bijelih". Pardon, polučio je i jedan pogodak u Kup utakmici protiv petoligaša Omladinca pa se to komentiralo kao da se napokon probudio, vratio davanju golova.
Sahiti ni protiv Lokomotive nije igrao dobro, onako kako se od njega očekuje, nego se bio rastrčao po tradiciji, rasipao snagu, pokušavao se probiti, sudarao se s protivničkom obranom... Ipak, prije postignutog gola uputio je jedan udarac u 35. minuti koji je jedva obranio izvanredni Nikola Čavlina. Eto, i na račun jednog tog neobranjivog udarca svi smo ga proglasili za igrača utakmice. Jer ta tri boda su bila vrlo značajna s obzirom na dolazak Dinama.
Poslije utakmice se Hajdukov trener Ivan Leko pohvalio na račun forsiranja Sahitija:
- U prvih deset susreta imao je nula golova i asistencija. Kao trener trebao bih ga maknuti. Ali, kada ga vidim na treningu kako "dimi", rekao sam da ga neću maknuti. Neka maknu mene, ali ja njega neću. Volio bih da mu se otvorilo.
Zanimljivo, Leko kao da je zaboravio koliko je puta maknuo Sahitija iz prvog sastava. U proteklih dvanaest utakmica od početka sezone Sahiti je čak osam puta izvučen iz igre, dva puta je ušao s klupe (u 81. u Superkupu protiv Dinama te u 46. u Splitu protiv Slaven Belupa), dok je na samo dvije utakmice ostao na terenu 90 minuta, i to protiv Omladinca u Kupu i sada Lokomotive. Prema tome, trener nije imao strpljenja čekati taj pravi efikasni i efektni udarac Sahitija (ili prodor, odnosno asistenciju), nego ga je vadio s terena i slao u svlačionicu (u 57., 58., 60., 64., 65., 66. te dva puta u 72.).
U više navrata trener Hajduka voli zazivati dragog Boga, tumačiti da te "ponekad Bog pogleda jer si zaslužio". Ali, to je jedna lažna mantra, populistička, jer bi to značilo da Bog jednom daje, drugome uzima, kao sve po nekim zaslugama. Pitanje je kakva su to mjerila Svevišnjeg…
Eto, moglo bi se reći da je Leko zaslužio nagradu od tri boda jer je shvatio da Sahiti zaslužuje podršku do daske. Pogotovo jer Leon Dajaku i Ivan Dolček objektivno ni izbliza ne ginu na terenu kao Sahiti. Koji, figurativno rečeno, svaku utakmicu, a trener kaže i trening, završi na koljenima od davanja posljednjeg atoma snage.
Komentari (0)