Bio je listopad 2018. Poziv uz kojeg je koincidirala, simbolično, zgoda s Wembleyja. Nekoliko sati prije urednik će:
- Hipotetski, ako je Luka najbolji nogometaš, pa možda i sportaš u povijesti Hrvatske, je li onda Ivan Rakitić drugi?
Nekoliko sati kasnije, u sudaru Tottenhama i Barcelone, Ivan Rakitić je sjajnu partiju okrunio ljepotanom nad ljepotanima, jednim od najefektnijih golova karijere. I, zaista, možemo li tog tihog i samozatajnog generala, kojeg smo, očito, uzimali previše zdravo za gotovo, staviti u tezu drugog najboljeg igrača Hrvatske, možda i u povijesti? Gacanje kroz priče o Najboljima nikad nije lako. Ali...
Otkad je prelomio i napustio narodnu dolce vitu Gelsenkirchena Sevillom, gdje je otišao prihvaćajući financijsku slabiju ponudu od onih koje su mu se nudile u Njemačkoj, Rakitić je odlučio talent pretočiti u igračko djelo svoje karijere. Odlučio je, naime, mladenačke hirove ostaviti u lokalnim diskotekama, a napredak tesati u Andaluziji, gdje nikoga nije znao. Ta se odluka s vremenskom distancom doima kao odluka života. Jer, osim što je tamo upoznao ljubav svog života, Rakitić je u Sevilli počeo stvarati obrise svojeg nogometnog ja. Bila je to odluka koja je obilježila njegov život, ali i dokaz da neće ostati jedan od izgubljenih nogometnih sinova...
Ključna odluka - Sevilla
Od tada pa nadalje, Ivan Rakitić sustavno je stasao i nadograđivao sebe. Uskoro je, eto, postao i kapetan, pa i pobjednik Europske lige, što mu je, u konačnici, donijelo i transfer u Barcelonu. U kojoj, kao da svi zaboravljaju, Raketa je šest (!) sezona predstavljao ključni kotačić moćne momčadi. Odlaskom Xavija i Inieste postajao je bitniji nego ikad. Katalonsku katedralu na kraju je napustio sa 323 utakmica iza sebe, vraćajući se - Sevilli. Vodio je Andalužane naredne četiri godine, do zime2024., ostavljajući baštinu od 310 utakmica i drugom osvojenom Europskom ligom. Dodajući Basel s početka karijere (Kup Švicarske), pa Schalke (Kup Njemačke), kao i Barcelonu (13 trofeja), sa 17 velikih klupskih trofeja, Raketa je otišao na kratkotrajnu avanturu u Saudijsku Arabiju.
Ipak, ključna točka Ivana Rakitića ona je u najdražem dresu. Od posjeta Slavena Bilića i HNS-ova izaslantva u Švicarsku, prijetnji njemu i obitelji, preko ulaska u "vatrene", debija 2017., padova, poraza, frustracije, stasanja, građenja generacije do zaključnog srebrnog, ruskog trijumfa 2018.
- Tvorio je najbolji tandem veznjaka tog SP-a - ustvrdio je i Dalić.
- Ne znam za vas, ali u Barceloni je (bio) jedan od najdražih i najvažnijih igrača, odmah do Messija, Suareza.. - završio je kolega Adria iz El Munda Deportiva.
Da - ipak i napokon! - potvrdu je dobio i u Hrvatskoj. Vratio se na kraju u prvu domovinu, zaigrao za Hajduk, u kojeg se preko glave zaljubio iako je primarno, obiteljski dinamovac, sanjajući da će "bijelima" pomoći dići trofej. Nije uspio...
Elem, s Hrvatskom je, eto, postao viceprvak svijeta, igrajući ponosno 106 puta, uz 15 golova i 16 asistencija. Bio je najbolji igrač finala EL, zabio je u finalu LP, dva je puta bio u momčadi sezone La lige, jednom u momčadi sezone EL te LP, a 2015. postao je najbolji nogometaš i sportaš Hrvatske.
Pričajući o "vatrenima", a igrajući najbolji nogomet karijere, dugo se tražio i u taktičkim lutanjima naših izbornika, Raketa je dugo, predugo postajao igrač bez kojeg se - može. Što je i utjecalo na odluku da bi možda bilo najbolje otići i posvetiti se klupskoj karijeri. Sve do dolaska Zlatka Dalića, koji je - napokon! - uspio uglazbiti simfonijski orkestar u kojem će i on i Luka postati jednako važni. I štovani. Govorili su, eto, da nije brz, snažan, da nema poziciju, da treba mijenjati sustav da ga se iskoristi, da igra u leru, da statistički ni formacijski, jednostavno, nije taj. I Bilić ga je (pre)često stavljao na krilo, Kovač mu je namijenio ulogu zadnjeg veznog, Čačić ga je stavljao naprijed... A onda je Dalić "izmislio", zapravo napravio jedino logično, koristeći sve ono što Rakitić jest. Nešto što je Hrvatskoj, konačno, donijelo to srebro...
Dalićeva uloga
U 30. godini postao je dominantan ne samo u klubovima nego i u reprezentaciji. I napokon je dočekao satisfakciju koja ga je izjedala, jer Raketa je sam sa sobom, ponajviše, prolazio skepse reprezentativnog učinka. I takav, ostvaren i učinkovit, sretan a iskorišten, stvarao je argumente. Jer, nema dvojbe, u priči o tim Najboljima, svi imaju favorite i argumente. Je li nakon neprijepornog "don Luke" najbolji Šuker, Zlatna kopačka i strijelac par excellance, neosporna personifikacija "vatrenih"? Ili, pak, karizmatična snaga Bobana, koji je stvorio mit "kapetana"? Ili, možda, neshvaćeni igrački i napadački genij Mandžukića, "đilkoša"? Ili, ipak, netko stariji, poput Beare, Vukasa, Bobeka, Jerkovića, čudesnog strijelca Skoblara...?
No, ako sjednemo, duboko uzdahnemo i realno sagledamo, teza stoji: među tim velikanima stoji Ivan Rakitić! On pripada u tu skupinu dobrih nogometnih ljudi koji su nas oduševljavali desetljećima. Igračinama kojima se divimo. I koje smo guštali gledati. Ivan Rakitić nije tip koji pati od glađenja ega, nije čovjek koji će gunđati jer ga nitko ne spominje u hrvatskom panteonu Najvećih, nije, na kraju, lik koji će se uvrijediti ako mu ne povlađuješ.
Povijest priča priče
Štoviše, otkad se zahvalio Švicarskoj i dao sebe Hrvatskoj, Rakitiću je bilo bitno isključivo da je tu. I da može pomoći. A tragajući za mitovima te zbrajajući i oduzimajući sve pluseve i minuse Luke Modrića, jednostavno smo zaboravili na onoga koji je oduvijek bio ovdje, među nama. I koji se tiho nametao kao jedan bez kojeg, zapravo, ne možemo. Ne samo mi nego i Sevilla, ali i Barcelona. Da, sa 37 godina na leđima odlazi frajer koji definitivno pripada među Najveće. Ako ste i dalje u skepsi, prođite statistiku, ali i gledajte utakmice. One govore za sebe...
Što, pritom, dalje? Još je s obitelji na odmoru, ali je u tijeku s promjenama u taboru "bijelih". Rakitić je na Poljudu poslije sjajne karijere klasnog igrača, dobio novu mogućnost, promoviran je u pomoćnika Gorana Vučevića, člana uprave za sport, premda u nomenklaturi poslova takvo radno mjesto ne postoji. Međutim, u odnosu na znanje, iskustvo i dosadašnju sposobnost Rakitića u komunikacijama s igračima logično je da će biti od velike pomoći Vučeviću. Uostalom, on je pridonio realiziranom angažmanu trenera, ali i dolasku Pajazitija. Hajduk je tako na najdelikatnemijem stručnom resoru, dobio tandem znalaca, "barcelonista", koji su nogomet s razumijevanjem. I iako je mahnuo igračkoj karijeri, i ova nova na katu Poljuda spada, kao i lani u drugoj ulozi, u red - najvećeg pojačanja.
Komentari (0)
Komentiraj