Ivan Rakitić gostovao je u Hajdukovom Super podcastu, koji se emitira na stranicama HDTV-a. Bivši hrvatski reprezentativac progovorio je o raznim temama, uključujući i potpisu za Hajduk, derbiju s Dinamom i mnogim drugim stvarima.
- Nije pitanje što meni ovo treba, što meni treba Hajduk. Želim reći veliko hvala Hajduku, hvala Torcidi i svim navijačima što mogu braniti ove boje i ovaj grb. Borit ću se do zadnjeg dana, daj Bože i duže od godine dana, da će tijelo izdržati i da će me zdravlje poslužiti. Ja sam došao nešto napraviti ovdje, svi znamo što nam je želja, borit ćemo se svi zajedno do kraja, svi imamo istu želju - rekao je Rakitić na početku.
Govorio je i o završetku "medenog mjeseca" kojeg je iskusio pri dolasku.
- Misliš da znaš, ali kad si unutra vidiš što je to, dođeš do toga da ne znaš sve. Svi koji su vani ne mogu razumjeti što znači Hajduk za sve nas, to razumiješ tek kad postaneš dio toga. To je jedinstven osjećaj, na neki način nisam nikome pripadao, rodio se vani, cijeli život sam vani, kad sam prvi put prije 17 godina došao u Split, kum mi je objasnio što znači Hajduk, Split i bilo je jasno ako bude prilike da će biti Hajduk.
U jednom trenutku tema razgovora postala je i trener Gattuso.
- Kad nisi unutra ne možeš ga poznati, igrao sam protiv njega u Španjolskoj. Imao je jako spremnu momčad, ali tek kad si s njim svaki dan upoznaš ga. Prije potpisa sam razgovarao s njim, on je za mene jako bitan. Osjetio sam da se nešto gradi, da je pozitiva, da je spreman raditi i nešto graditi. Imamo međusobno poštovanje, želimo isto, nije nam bilo lako na početku, ja sam došao nakon ozljede, nisam bio u ritmu iako sam trenirao, ali ušli smo u pravi ritam i s trenerom i stožerom fantastično surađujemo. Mi smo velika obitelj, slijedimo ga, kad kaže desno svi desno, kad kaže skači na jednoj nozi skačemo. Idemo skupa u borbu i to je jako važno.
Mladi Durdov se rodio kad je Rakitić već započeo seniorsku karijeru.
- Ako gleda, od sutra neka mi se obraća na "vi", ha, ha, ha... Mislim da je za njega i mlade najvažnije da budu sretni, da uče, zato smo mi stariji i treneri tu da ga povučemo za uši ako treba. Ali ne treba, fantastični su momci, rade, pozitivan je ambijent, nebitno jesmo li stariji ili mlađi, svi smo skupa. Ima puno toga što mora naučiti, neka uče i rade i bit će sve dobro.
Prokomentirao je i derbi protiv Dinama na Maksimiru.
- Meni je svaka utakmica s Hajdukom posebna. To je virus koji raste i buja, možda zvuči glupo ali ja osjećam nervozu prije svake utakmice, ne samo u Maksimiru nego i doma protiv Belupa prvu, pa Europa. Ne bi mi smjeli birati utakmice, svaka mora biti posebna na svoj način. Radiš ono što najviše voliš, boriš se za svoje, znaš koliko imaš navijača iza sebe, Torcida radi nevjerojatnu feštu na svakoj utakmici...
Otkrio je da je Slaven Bilić zaslužan za njegov odabir hrvatske reprezentacije.
- Da nije bilo Slavena Bilića, ja bih igrao najvjerojatnije za Švicarsku. Kad sam odlučio za Hrvatsku nije to bilo protiv Švicarske. Srce vuče, sprijateljio sam se u U-17 s Nikolom Kalinićem, ja sam pjevao obje himne na utakmici Hrvatska - Švicarska. Bili smo u istom hotelu, družio sam se više s Kalinićem, Lovrenom, Kelavom.... Iskreno da nije bilo Slavena i bivšeg predsjednika vjerojatno ne bih. Vidio sam Slavena, kćerke nam idu u istu školu ovdje, on je meni sve, da mi kaže da skočim s mosta pitao bih ga na glavu ili na noge. Slaven je bio taj i to će ostati zauvijek.
Protiv Estonije je debitirao za Vatrene.
- Sjećam se, bilo je posebno, ja sam htio biti Prosinečki, a Prosinečki je bio pomoćni trener u reprezentaciji. Slaven, Robi, Aljoša... nerealno, suigrači, Robi, Niko, Joe... nerealno, Plete, pa Srna.... Posebno je to.
Cijeli razgovor pogledajte OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....