Senijad Ibričić oprostio se prošle nedjelje od nogometa u kopačkama. Točno tako, jer nogometom će se i dalje baviti.
- Od ponedjeljka sam sportski direktor Domžala, prošle nedjelje sam odigrao zadnju utakmicu - izvijestio je 36-godišnji Ibričić.
Ostat će zapisano da je posljednji pogodak zabio Celju. S 11 metara u dresu Domžala na stadionu u predgrađu Ljubljane. “Desetka”, kako smo ga i navikli gledati u najboljim danima.
- Dosta je bilo, već sam dugo najavljivao oproštaj. Igrao sam 18 godina profesionalni nogomet.
Počeo je u Zagrebu još 2004. godine, ali najveću slavu stekao je u Hajduku. Doduše, iz drugog pokušaja.
- Iz prve nisam prošao na probi.
Postoji naboj
Odigrao je tog ljeta 2004. test utakmicu za Bijele, u Ljutomeru su hajdukovci dobili 13:1, a Ibričić je dolje potpisanog reportera naprosto oduševio.
- Ibričić je pokazao kako se bori i zabija igrač na probi.
Ali, nije bilo dovoljno da ostane u Hajduku. Drugi put, nakon četiri godine, Hajduk je zakucao na njegova vrata. No, više Ibričić nije bio 19-godišnji igrač Podgrmeča kojeg se moglo besplatno dobiti. Hajduk je platio 1,5 milijuna eura odštete (plus PDV) da bi iz Kranjčevićeve doveo najboljeg igrača Pjesnika. I nisu Bijeli požalili. Ni navijači također.
- Nitko nije požalio, svi smo uživali. Godinama.
Upravo tako, jer Ibričić je u dvije i pol sezone osvojio srca navijača. Postao je idol pristašama Hajduka, a takav status nije lako doseći strancu na Poljudu. Međutim, Ibričić je stranac bio samo u dolasku.
- Primili su me sjajno, ali i ja sam im se odužio.
Pogocima u derbijima prije svega. Ibričić je bio pravi “penicilin” za Modre. U sezoni 2008./09. zabio je u dvije pobjede Bijelih.
- Ne znam koja mi je utakmica draža, koja pobjeda slađa iz te sezone. Ona iz Maksimira je bila prekrasna, ali što reći za pobjedu s Poljuda. To je bila jedna od mojih najdražih utakmica karijere. Nije najvažnija, ali svakako ulazi u Top 3 utakmice. Mjesec dana smo se pripremali samo za taj dvoboj, a ulaznice su se rasprodale u samo nekoliko sati. Atmosferu koja se stvorila i danas pamtim.
Kao što navijači pamte pogodak Tomislavu Butini za 2:0.
- Zgoditak s 20 metara na južnu “branku”. I kako onda ne bih pamtio taj 22. veljače 2009. godine. Definitivno jedan od najljepših dana karijere.
I to nije sve što je Ibričić ponudio u derbijima, jer Dinamu je odnio i Kup ispred nosa. Prvi polufinalni ogled završen je bez golova, a drugom je zabio samo Ibro.
- Moj jedini trofej! To je ono što mi je nedostajalo u karijeri. Drago mi je da sam do trofeja pobjednika Kupa došao s Hajdukom preko Dinama koji smo eliminirali u polufinalu. Ali, da je bilo više trofeja, ne bi ništa škodilo.
Nedostajali su trofeji, ali karijera je ostala bogata pobjedama i uspomenama.
- Ne žalim ni za čim osim trofeja. Sve ostalo bih ponovio da imam priliku. Osigurao sam sebi i obitelji ugodan život, naradio sam se, natrčao svih ovih godina.
Ibričića smo se sjetili zbog njegovog oproštaja od aktivnog igranja, ali i derbija koji dolazi u subotu. Nije to derbi koji odlučuje o nečem bitnom ali uvijek ima svoj naboj susret Dinama i Hajduka na Maksimiru.
- Istina, postoji naboj, ali da sam ja igrač Hajduka sigurno bi mi Kup bio u mislima. Nažalost, ne bi mi derbi bio u fokusu. Malo je falilo da se koncentracija hajdukovaca u konačnici rasprši na dvije velike utakmice, ali ovako je ostao Kup.
Kruna sezone
Kakav derbi bez natjecateljskog značaja vidite u subotu?
- Pitanje je s kakvim će sastavom doći Hajduk u Zagreb. Ne vidim potrebe riskirati, jer Kup je iznad svega. Moram priznati, Kup je iznad svega. Trofej se pamti, evo vidite moju karijeru. Bilo je velikih utakmica, ali trofej je jedan. Zato će i hajdukovci misli koncentrirati na finale. Dinamo je utakmica koja je lijepa za igranje, bit će dobra atmosfera, ali to se ne može usporediti s finalom Kupa. Igra se na Poljudu, pun stadion te nosi i čekaš trofej nakon devet godina.
Najavio je Ibričić da će se u četvrtak pojaviti na Poljudu kako bi uživo pogledao finale. Pritom je uočio kako je Rijeka izabrala svoje bordo sretne dresove za Poljud.
- I taj detalj puno govori, ali ulog je ogroman. Obje momčad traže krunu sezone, pokušat će preko trofeja potpisati uspješnu godinu. Hajduk je u prednosti, ali Rijeka igra odličan nogomet.
Da se ipak vratimo subotnjem derbiju. Dinamo slavi naslov, a Hajduk je umalo ostao kratak. Za korak u šampionskoj utrci.
- Pomak je evidentan. Hajduk je do pretposljednjeg kola bio u igri za titulu. Znam kako je to prolaziti, bio sam u sličnoj situaciji. Ali, nažalost, nije Hajduk posljednjih sezona mogao uopće doći u poziciju da se njega nešto pita u borbi za naslov. Zato je pomak napravljen i po meni je sezona pozitivna. U subotu treba odigrati mušku utakmicu, ali najvažnije je da svi ostanu zdravi za finale Kupa. Trofej je u pitanju!
Livaja je klasa
Ibričić je iz Hajduka otišao početkom 2011. godine prelaskom u moskovski Lokomotiv. Kasnije se u više navrata spominjalo kako će se vratiti u Hajduk, međutim posljednjih šest sezona odigrao je u Sloveniji. Jednu u Koperu i pet u Domžalama.
- U Domžalama sam napravio kuću. Uvijek sam preferirao živjeti u manjem mjestu, a ne u većem gradu. Više nudi za obitelj, imam i više mira. Domžale su moj dom, a zašto se nisam vratio u Hajduk? Prošlo je 11 godina otkad sam odigrao zadnje minute za Bijele. Valjda nije bilo suđeno.
Zadnjih deset minuta odigrao je Ibričić u revijalnoj utakmici protiv praške Slavije u veljači 2011. na proslavi stogodišnjice kluba.
- Kada vratim film unatrag, nisam mogao ni zamisliti da će to biti mojih zadnjih 10 minuta u Hajduku. Ako povratak nije bio suđen vjerojatno je sve ostalo bilo suđeno. Moralo je biti tako i ne treba za ničim žaliti.
Ibričić je u Hajduku nosio desetku koju danas oblači Marko Livaja.
- Klasa! Opravdano nosi “desetku”. Zbog svega što pruža na terenu nijedan broj na dresu mu ne bi tako pristajao. Baš je prava “desetka”.