Po zagrebačkim kvartovima od prijepodneva se slavilo, mnoge su zagrebačke obitelji klasične subotnje poslove obavljale odjevene u majice 'Champions', koje su postale pravi hit. Kao što je hit postao i Dinamo!
Sparina je 'ubijala', kiša prijetila, spustila se na Zagreb tijekom večeri, ali nije pokvarila slavlje. Niti na ulicama, niti na stadionu.
Puni kafići, navijači u Dinamovim 'uniformama', pjesma, baklje, od centra grada do Maksimira. I pravi stihovi na pravom mjestu.
- Kako je dobro vidjeti te opeeet....
Da, lijepo je opet vidjeti i doživjeti ovakve proslave naslova u Zagrebu, Dinamo ih dugo nije imao, ova je teško mogla biti bolja. Fan zona oko stadiona bila je puna već dva, tri sata prije utakmice, bilo je još onih optimista koji su tražili ulaznice 'na crno', redom pred fan shopom, u kojemu su se možda rušili i rekordi. Zapravo, mnogi nisu sjedili tih 90 i više minuta, Maksimir je grmio i od početka do kraja, nošen ponajviše pjesmom sa Sjevera. Torcida je bojkotirala utakmicu zbog nekih transparenata koje nije mogla unijeti na stadion, Boysi kao da su izvadili sve zlatne rezerve svoje pirotehnike, pobacali u teren. Malo pretjerano, ali i to dolazi uz ovakva slavlja. Kao i nakon svih utakmica u nastavku sezone Dinamovi igrači proslavili su prvo sa svojim navijačima, a onda i ono, službeno, pehar, medalje, pjenušac. Vatromet, naravno.
- Mislaaav Oršić - zaorilo se prvo, a potom i:
- Arijaaan Ademii!
Maksimir je još jednom otkrio tko su mu najveći junaci, tko su simboli ove generacije. A kad je Ademi iz ruku predsjednika HNS-a Marijana Kustića podigao pehar kao potvrdu svog 20. trofeja u Dinamu, nestale su sve kočnice. Bili su tu i članovi obitelji uz teren, ljudi iz kluba, svi oni koji su sudjelovali u stvaranju ove titule.
A to su, uz sve oni koji su primili svoje medalje odmah u subotu i svi oni koji su tijekom sezone napustili Dinamo. Od trenera Krznara i Kopića, njhovih pomoćnika i članova stožera, do igrača Majera, Jakića, Čopa, Gavranovića...
Kiša je prestala, pjesma nije, gotovo nitko nije otišao sa staadiona još dugo, dugo. A onda uz Zaprešić Boyse u fan zoni i po gradskim kafićima, tko zna dokad. Ova je sezona bila stvarno posebna, Dinamo je uzeo naslov i dobio 'nazad' svoju publiku. Hoće li se i od ljeta nastaviti u istom tonu?
- Sve za sriću što tribaaaa... - pjevao je Maksimir, igrači s navijačima.
- Za Dinamooo dao bih sve - zagrmilo je odjednom!