Je li ovo Poljud ili neki paralelni svemir, pomislio sam kada sam u srijedu zagazio na splitski stadion. Doista, sve je izgledalo kao mjesto koje ispunjava želje: oko mene, naime, strani novinari, a na papiru - strani suci.

Gdje je Bilić?

- Jeste li možda hrvatski novinar? - upita me pritom jedan francuski kolega.

Da hrvatski - zagrebački, odgovorim i osvrćem se da vidim je li možda negdje u blizini Ivan Bilić. Posljednjih dana, naime, predsjedniku Uprave Hajduka zagrebački su novinari postali crvena krpa. Oni koji, eto, stvaraju krivi narativ oko hrvatskog nogometa, sudaca, Dinama, Hajduka... Ipak, kažu mi neslužbeno iz Hajduka, ne svi. No, kako god, postojala je ideja da to konkretno upitam samoga Bilića, zbog čega smo splitskom klubu uputili zahtjev za intervju, ali uzalud. Predsjednik nije bio zainteresiran odgovoriti predstavniku zagrebačkih novinara što je konkretno mislio kada je u klupskom obraćanju pričao o hajki i narativu usmjerenom kontra Hajduka i Ivana Rakitića. Šteta.

Vi svoje, mi svoje...

Ali, eto, usred Poljuda - raj. Barem na dva dana.

- A ti kažeš da Marijan Kustić ne ispunjava želje - trka me kolega dok zamišljamo kako bi doista bilo da, eto, skorašnji derbi na Poljudu sudi Norvežanin Eskas, izvještaje pišu kolege iz L‘Équipea dok trenere na travnjaku intervjuira, recimo, Jean-Pierre Papin. Bi li onda doista nastao mir? Bi li njihovi tekstovi i njihov pogled bili realni? Ili bi i oni postali remetilački faktor i promicatelji mržnje i subjektivnosti? Nikad nećemo doznati. No Bilićev eho prilično je okupirao hrvatske pripreme za sudar s Francuskom. I postao je jedna od glavnih tema za stolom na kojem su prijateljsku utakmicu igrali zagrebački i splitski novinari.

Razgovarajući o stranim sucima i stranim novinarima, jedino domaće bilo je - vino.

- Ne kopajmo po ranama - govore mi kolege: - Ako krenemo, nećemo stati nikad. Vi ćete nuditi svoje argumente, a mi svoje. I tako ukrug - dogovorili smo se uglas da nema smisla.

I doista, nema. Možda je, zapravo, ovaj reprezentativni predah dobrodošao. Skriven iza "vatrenih", SHNL-problem ostao je, dakle, zatomljen. Do nekih novih prijepora. A kako je krenulo, bit će ih. Konačno, koliko čujemo, Bertrand Layec na Poljudu neće gledati mogućnost da za završnicu sezone uvede strane suce, o tome se i ne razmatra, a ni HND nema namjeru posuditi strane novinare. Imamo, dakle, ovo što imamo. Napetost, dramu, prepucavanje, pogreške, uvrede, teorije zavjere... Šou koji traje. I reprezentaciju koja je, ipak, na nekoliko dana, uspjela zaustaviti klasični narativ hrvatskog klupskog nogometa.

- Bolje bi bilo pričati o činjenici da u našoj ligi imamo preko 100 stranih igrača. I hoće li to spriječiti produkciju naših mladih igrača. Mi pričamo o tome je li bolje izgubiti ili ne od Francuske zbog lakše kvalifikacijske skupine za odlazak na Mundijal, a pritom zanemarujemo, odnosno prihvaćamo zdravo za gotovo da je ovo sudar četvrtfinala Lige nacija. I da smo opet u društvu najboljih... - priča mi na Rivi stari poznanik koji ne propušta utakmice reprezentacije.

Treba nam Livaja

I teško mu je proturječiti. Sve je to istina. Konačno, Hrvatska sve više vapi i traži igrače koji su ponikli vani. No i to je tema koja se uz dva guca hmelja stavila sa strane jer Split je čekao veliki dvoboj s Francuzima, za koji je Poljud bio rasprodan za pola sata. A ulaznice su se tražile itekako, mobiteli novinara su se užarili, no odgovor je bio jedini mogući: "Društvo, nula bodova..."

- Ako čuješ da se nešto otvori, novac nije problem - nada nije nestajala iako je Savez komunicirao da će preprodane ulaznice biti poništene. Oni, pak, koji su ulaznice imali, nisu se brinuli. Oni su tijekom poslijepodneva počeli okupirati kafiće na Rivi, tražeći pobjedu. Terase su se punile, pive su se multiplicirale, u tolikoj mjeri da ni cijene nisu bile problem. Pet eura minimalno, ali koga briga. I onda špalir do Poljuda i ondje konačni klimaks. Navijači, ujedno, nisu imali klubaške namjere. Istina, mnogi su zazivali čovjeka koji je ovdje doma, a kojeg - nema.

- Livaja? Dalić je rekao sve o njegovim mogućnostima, šteta što ga nema. Volio bih znati što se točno događa, užasno me zanima. Znate li vi? - pita nas jedan navijač. Zapravo, ne znamo. Od najavljenog povratka do ponovnog preokreta, teško je naći konkretni detalj koji je presudio, izuzev onoga što je napisano: kava, susret, rješavanje problema, mogućnost realnog dolaska i onda ipak - ne.

- A j....a, možda ga ova utakmica nagovori. Treba nam, sjajan je igrač...

Slažemo se, no priča je očito višeslojna. Francuza je, pak, bilo u tragovima. No to je realnost u svim posljednjim susretima "vatrenih" i "tricolora". Hrvatski navijači dominiraju, Francuzi se štede za velika natjecanja. Iako ih ni ondje nema u ogromnom broju. Nije ih bilo ni u četvrtak. Split je, dakle, u četvrtak bio lišen gostujućih, ali i klubaških navijača.

Je li okej da je na stadionu najmanje Splićana, to je tema o kojoj se treba razgovarati, to je doista tema. Ali ovi koji su došli, a neki su potegli iz raznih krajeva Europe i svijeta da ovdje uživaju u Modriću i Mbappéu, nisu previše marili. Njima je utakmica "vatrenih" bila sve.

A problemi? Kako bi rekli Splićani - pomalo.