Pobjeda Hajdukovih juniora izborena protiv skupocjenih "legionara" Manchester Cityja izazvala je pravu euforiju među navijačima. "Sve ih treba gurnuti u prvu momčad", piše u mnogim komentarima na društvenim mrežama. Što i ne čudi, jer starijim hajdukovcima (ni) ovog proljeća ne ide baš najbolje.
Je li - međutim - realno očekivati da bi puno juniora koji su pobijedili Manchester City mogli uskoro ili barem jednog dana zaigrati za seniorsku momčad Bijelih?
Nepisano je nogometno pravilo da je generacija koja da tri igrača za seniorsku momčad napravila fantastičan posao. Dva takva igrača su odlično ostvarenje, a i jedan je sasvim u redu. Hajdukove generacije posljednjih se godina nisu baš proslavile po pitanju igrača koji su ostavili dubok trag u seniorskom nogometu.
Iz 2003. godišta nije se nametnuo baš nitko. Sramežljivo se probija Ivan Ćubelić, dok je Ivan Krolo izabrao posudbu u Šibenik, a realno su obojica još uvijek jako daleko od toga da mogu računati na dobru seniorsku karijeru.
Stipe Biuk i Marin Ljubičić velike su perjanice 2002. godišta. Više nisu na Poljudu, ali Hajduk je na njima zaradio velike novce. Obojica su već kao kadeti klasom bili priča za sebe, a to su potvrdili već u prvim seniorskim utakmicama.
Mario Vušković godinama je slovio za najvećeg talenta u 2001. godištu, a to je opravdao i kao prvotimac. Aktualni prvi golman Splićana Karlo Sentić je također 2001. Premda ovog proljeća nije u najboljoj formi, možemo reći da je i on isplivao u svojoj generaciji.
Ante Palaversa na kraju je iznio generaciju rođenu 2000., premda je u njoj bilo još puno igrača od kojih je klub imao velika očekivanja (Šego, Blagaić, Kreković...). Svi su ti dečki dobili manju ili veću šansu, ali nisu je ugrabili.
Uglavnom, kad podvučemo crtu u četiri generacije (2000. - 2003.) Hajduk je dobio četiri igrača koji su se istinski iskazali (Palaversa, Vušković, Biuk i Ljubičić) i kao prvotimci te je na njima zaradio respektabilnih 20-tak milijuna eura. Na to dodajte i moguće bonuse u budućnosti.
Imao je Hajduk generaciju rođenu 1999. iz koje su izašla četiri ozbiljna igrača - Domagoj Bradarić, Dario Špikić, Darko Nejašmić i Tonio Teklić. Međutim, trojica od njih četvorice igraju HNL, ali ne u dresu Hajduka. Oni su primjer generacije koja očito nije na pravi način bila prepoznata, ili nije dobila dovoljno šansi.
Istina, te generacije nisu pobjeđivale Manchester City i igrale četvrtfinale Lige prvaka. Je li to argument da se od ove generacije (2004.) može očekivati više? Najprije treba znati da je Hajduk protiv Cityja igrao bez četiri najbolja igrača ove momčadi - Vuškovića (on je 2007.), Pukštasa, Prpića i Capana. Već je činjenica trojica iz 2004. igraju za prvu momčad Hajduka veliko ostvarenje. Naravno, to ne znači da će svi izrasti u nositelje Hajdukove igre niti da će napraviti unosne transfere.
Koliko je realno očekivati da će im se pridružiti i još neki vršnjaci iz svlačionice kao što su Mate Antunović, Jere Vrcić, Niko Đolonga ili Šimun Hrgović? Je li moguće iz jedne generacije dobiti toliko igrača za snažni Hajduk? Rekli smo, ako bi bila i trojica, bio bi to fantastičan posao Akademije. Koliko god pobjede kao ova protiv Man. Cityja razbuktavale maštu.
Doduše, vrijednost Hajdukove juniorske momčadi dodatno podiže spoznaja da je u njoj puno igrača koji su "ispod godina". Rekli smo da je Luka Vušković 2007., Roko Brajković je 2005., kao i Borna Buljan, Ante Kavelj, te Tomislav Arković, dok su Noa Skoko, Marin Ćalušić i Duje Reić 2006. Tri generacije tako su popunile juniorsku momčad, što uvelike poboljšava šanse da i dosta njih vidimo kako jednog dana doprinose seniorskoj momčadi Hajduka.
Maknemo li se s Poljuda, pronaći ćemo u novije vrijeme jednu klupsku generaciju koja je napravila fantastična ostvarenja u seniorskom nogometu. Riječ je "zlatnoj" generaciji Dinama rođenoj 1998., koja je već s 15 godina osvojila elitni Nike Premier Cup.
Iz te su generacije ozbiljnu seniorsku karijeru imali Josip Brekalo, Borna Sosa, Nikola Moro, Filip Benković, te Adrian Šemper. Kasnije im se pridružio i Dani Olmo. Velika se karijera predviđala Branimiru Kalaici, koji se zagubio u Benfici, te Davoru Lovrenu, mlađem bratu slavnog Dejana. I ta "zlatna" generacija na koncu je rezultirala s pet sjajnih karijera (Brekalo, Sosa, Moro, Olmo i Benković barem transferom), te jednom solidnom (Šemper).
Može li ova generacija Hajduka postati "zlatna"?
Plasmanom u četvrtfinale juniorske Lige prvaka izjednačila je najbolji rezultat koji je imao i Dinamo i to u tri navrata. Modri su u kolovozu 2020. na finalnom turniru u Nyonu u borbi za polufinale ispali od Benfice, a u ožujku 2019. kao gosti su igrali četvrtfinale protiv juniora Chelseaja. Nakon 90 minuta bilo je 2:2, Antonio Marin zabio je oba za Dinamo koji je vodio 2:0, ali nije izdržao, te je ispao u raspucavanju 11-eraca. Dinamo su predvodili Joško Gvardiol, Josip Šutalo i Bartol Franjić. Tri godine ranije Dinamo je izborio četvrtfinale Lige prvaka, ali ga nije igrao zbog "slučaja Fintić", koji je u protiv Anderlechta ušao u 83. minuti, a nije smio jer je imao tri žuta kartona. Dinamo su tada predvodili "zlatni mladići" Olmo, Brekalo, Moro, Sosa, Benković...
Hajdukovim juniorima dakle treba pobjeda protiv Borussije u Dortmundu da bi ispisali povijest. I barem rezultatski postali "zlatna generacija".
No, hoće li doseći karijere "zlatnih" generacija Dinama pokazat će vrijeme. Bilo bi fenomenalno i za Hajduk i za hrvatski nogomet da se barem približe karijerama Modrih dragulja...