Nakon sedam mjeseci od ozljede križnih ligamenata koljena, a koju je zadobio na utakmici s Lokomotivom u Kranjčevićevoj krajem listopada prošle godine, Hajdukov kapetan Lovre Kalinić napokon je spreman za povratak treningu.
- Što se mene tiče, možeš na vrata - kazao je Kaliniću liječnik dr. Koen Lagae na kontrolnom pregledu krajem prošlog mjeseca.
Liječnik koji je krajem studenoga prošle godine u Antwerpenu obavio operativni zahvat na koljenu kapetana Bijelih upalio je "zeleno svjetlo" Lovri Kaliniću za povratak na travnjak. Već u posljednjem dvoboju protekle sezone, u utakmici sa Šibenikom na Poljudu, kapetan je sjedio na klupi. Nije ulazio u igru, ali je bio s momčadi, prvi put u zapisniku nakon sedam mjeseci.
Za pripreme je spreman, međutim, pretenciozno bi bilo kazati da će odmah krenuti s maksimalnim intenzitetom treninga. Trebat će još pričekati na potpuni povratak kapetana. Koliko točno kazat će vrijeme, odnosno, tijek priprema koje startaju 19. lipnja, ali po svemu sudeći Kalinić je taj koji bi trebao započeti sezonu kao standardna "jedinica" na vratima Bijelih. Do početka nove sezone HNL-a ostalo je mjesec i pol dana, do ulaska u europske kvalifikacije više od dva mjeseca, jer utakmice pretkola Konferencijske lige kreću tek 10. kolovoza.
Dovoljno vremena da kapetan vrati sigurnost, ali igraču njegovog iskustva ne bi povratak trebao predstavljati problem. Rekli bismo, kao kada jednom naučite voziti bicikl, onda više ne možete zaboraviti kako se pedale okreću. Tako ni Kalinić nije izgubio svoju kvalitetu, samo je pitanje kojom će brzinom klasu vraćati kroz trenažni proces. Pritom ni ambicija nije sporna jer Kalinićeva poruka, koju je izrekao tijekom zimskih priprema, i danas ima identičnu težinu.
- Hajduk je moj klub, ne želim biti teret klubu. Budem li ikad teret klubu, nema problema. Ugovor imam do 2025. godine, ali neću kočiti ničiji projekt. Nemam problem s egom.
Ambicija je igrati, biti na vratima, aktivno sudjelovati u pokušaju da se titula vrati na Poljud. Kalinić se vraća, gledat ćemo ga i sljedeće sezone na vratima Bijelih, a što je s ostalima?
Ivan Lučić iz sjene je stigao do uloge prvog vratara, dapače, pokazao je puno više nego li se od njega očekivalo. Došao je u trenutku kada je Hajduk ozljedom Kalinića trebao angažirati jednog iskusnog vratara da bude uz Sentića, ali s primarnim ciljem da bude alternacija mladom čuvaru mreže. Lučić je u početku imao očekivani status, ali u trenutku kada je Leko, nakon teškog debakla u Maksimiru, odlučio promijeniti sustav igre, posegnuo je i za promjenom na vratima. Lučić je od početka ožujka, od ključne četvrtfinalne utakmice Kupa u Gradskom vrtu s Osijekom, preuzeo ulogu prvog vratara.
- Moja je bila odluka da brani Lučić, možda mi je žao što je nisam odmah donio jer vratar je pola ekipe. Ne kažem da je nama problem bio Sentić, ali mi sad imamo rezultat jer smo napravili nešto u što se vjeruje i za što postoje automatizmi rada. Dobra obrana i dobar posjed daju sigurnost i samopouzdanje, tako da smo se zbog toga odlučili za Lučića - objasnio je po završetku sezone Ivan Leko zašto se odlučio na promjenu vratara.
Lučić se zaista pokazao kao stabilizirajući faktor. Sezonu je završio sa 710 minuta bez primljenog pogotka jer zadnju je loptu iz mreže vadio još na Rujevici 16. travnja. Od tada je sve utakmice branio od prve minute, osim svečarskog dvoboja sa Šibenikom, u kojem je "jedinicu" prepustio Subašiću za oproštaj od karijere i navijača. Bez obzira što Lučić nije u tom nizu od osam utakmica bez primljenog pogotka imao bravuroznih obrana, činjenica jest da je odradio ono što se od njega u tom trenutku očekivalo. Nije griješio i to je bitno naglasiti. Ponio je odgovornost, potvrdio da može biti prvi vratar Bijelih i nema spora da će Lučić i dalje biti "jedinica" dok se Kalinić do kraja ne oporavi.
Dvojica su sigurna za novu sezonu, a treći je Karlo Sentić, 22-godišnjak prema kojem se Hajduk tek treba odrediti. Sentić je po ozljedi Kalinića promoviran u vratara koji će predstavljati projekt kluba. Međutim, kratko je uživao u tom statusu. Leko je već nakon šest utakmica proljeća odlučio da je Sentiću pružio dovoljno prigoda. Govorio je pritom strateg Bijelih "nije problem u Sentiću", ali činjenica jest da je kasnije došao niz opisanih utakmica bez primljenog pogotka. Istina, u vrijeme kada je sve odlučeno, kada se igralo bez pritiska, ali time se ne mijenja činjenica da je Sentić tri mjeseca prosjedio na klupi. Na kraju sezone se i ozlijedio, ali pitanje za sljedeću sezonu jest što Hajduk želi sa Sentićem. Posudba se nameće kao opcija, tim više što Bijeli u kadru imaju i Bornu Buljana, čuvara mreže koji je izašao iz juniorskog pogona. Četiri su vratara ukupno u konkurenciji, Buljan kao 19-godišnjak može i čekati makar jednu polusezonu, ali Sentić mora braniti.
Već je Dubrovčanin prošao posudbu, prije nego li se prošlog ljeta vratio na Poljud, odradio je uspješno "kaljenje" u Varaždinu kroz promociju kluba iz "baroknog grada" u prvoligaški razred. Jednu je polusezonu odgledao, ali nema smisla da u 22. godini nastavi učiti samo iz perspektive promatrača. Iskustvo je nenadoknadiva kategorija, reći će stariji i mudriji, a Sentić iskustvo neće moći stjecati samo treningom i čekanjem.
Zato je trenutno najizglednija situacija gdje je Kalinić na vratima, Lučić mu "drži leđa" iskustvom, a Buljan uči kroz prvu seniorsku sezonu. Bilo bi zaista ugodno da se i Subašić uključi u rad stožera, da nastavi na Poljudu kao učitelj vratara, budući da čovjeka takvog iskustva i želje da isto prenosi na mlađe nije jednostavno pronaći. Ali, time već izlazimo iz okvira samog vratarskog pitanja, koje pred početak priprema na Poljudu izgleda tako jednostavno i obećavajuće dobro.