Na kraju je ispalo da je utakmica, dalmatinski derbi između Hajduka i Šibenika (bez obzira na razliku u plasmanu), te pobjeda "bijelih" s visokih 3:0 bila povod za dirljivu završnicu sezone na Poljudu, u znaku proslave trijumfa Hajduka u natjecanju za Kup. Ali i oproštaja od vratarskog velikana Danijela Subašića, koji je napustio nogometnu scenu na decentan način, uz sveopće odobravanje dvadesetak tisuća navijača "bijelih", pravi "standing ovation", kakav omiljeni Suba nije doživio ni u zenitu svoje karijere.
Nakon završetka utakmice slavlje je poprimilo razuzdane razmjere, u nekim dijelovima čak i raskalašene, jer uslijedila je režirana mirnodopska invazija terena poklonika bijelog adresa, ali onda i bljesak primitivizma, kakav se događa kad se međusobno pobiju navijači Hajduka ili izazivaju nerede.
Cjelodnevno slavlje
A to da su demontirana vrata, odnesene mreže i zastavice, kao svojevrsni pobjednički skalpovi, bilo je očekivano, osim što je jedna vratnica iznesena sa stadiona, pa su se "ultrasi", s njom na ramenima, prošetali gradom sve do Rive, i tamo je postavili kao znak navijačke moći.
Ljudi predsjednika Lukše Jakobušića sjajno su priredili cjelodnevno slavlje, u kojem se uoči utakmice dogodila višesatna opsada Rabuzinova sunca, pa su se s tim trofejem uslikavali brojni. Bile su to seanse u kojima su se ovjekovječili dječaci, djevojčice, mame i tate, vremešni navijači, pripadnici elitnih trupa Torcide, svi striktno u kultnim bijelim dresovima i majicama Hajduka, s natpisima "Sloboda navijačima", "Prgava familija", sloganom "Hajduk živi vječno"…
Na svoje je došla Jasna Zlokić, pjevačica proslavljena hitom "Skitnica", koja je od ljeta 2016., nastupom u jednom klubu, iznenada osvježila svoju karijeru interpretacijom hita "Ja sam ti jedini drug", Rajka Dujmića iz daleke 1987., koju su nove generacije Torcide prihvatile kao svoju himnu. Pa je zbor od dvadesetak tisuća zapjevao:
- Ja sam ti jedini drug, kad loše krene, kad izdaju svi, potraži mene, svjetlo u mraku, tvoja sam sjena, za sva vremena…
I onda uzvišenu odu Dalmaciji, koja je "sva od zlata i bisera"…
Impresivan niz bez primljenog gola
Garant ambicija za novi iskorak i borbu za prvaka u prvom redu je predsjednik Lukša Jakobušić, ali još više trener Ivan Leko, koji se očitovao:
- Ovdje sam došao zbog sljedeće sezone. Mi smo u prošlih pet mjeseci imali puno padova i uspona, bila nam je to dobra škola, naučili smo mnogo. Radimo zajedno, ambiciozni smo. Znamo da će biti promjena. Nekima istječu ugovori…
I to je ključno pitanje, kakav igrački kadar će sportski direktor Mindaugas Nikoličius osigurati treneru. O tome se raspravlja od prvih dana otkako se Leko prihvatio klupe matičnog kluba. No trener je svojim umijećem posljednjih sedamdesetak dana našao načina da se momčad stabilizira, ojača i napreduje, pa je Hajduk na tih 14 utakmica doživio jedan poraz (Rijeka 0:2), ubilježio tri remija i deset pobjeda, od čega je posebno impresivan niz od osam posljednjih susreta bez primljena gola (14-0).
Uz Subašića, svoje su odigrali u bijelom dresu Stefan Simić, Marco Fossati i Gergö Lovrencsics, vjerojatno i Lukas Grgić, Anthony Kalik i Nikola Kalinić, moguće i tercet igrača na posudbi Chidozie Awaziem, Toni Borevković i Agustin Anello, pitanje je tko će uz Luku Vuškovića na prodaju… U prošlom razdoblju potvrdili su se Filip Krovinović, Dario Melnjak, Jan Mlakar, Ivan Lučić i više od svih Yassine Benrahou, uz, naravno, mlade snage iz akademije, u prvom redu Rokas Pukštas, također Nico Sigur i Dominik Prpić, pa i Roko Brajković, uz nenadmašnog Marka Livaju, kao i Emira Sahitija.