Lovre Kalinić je s momčadi u Novigradu. Ozljeđen je, nalazi se u procesu višemjesečne rehabilitacije, ali nije kapetan htio propustiti pripreme s kompletnom momčadi. Od prvog dana je s ekipom u Novigradu.
- Ovo je moja druga obitelj. Kada nisam sa svojima, onda sam u Hajduku.
Radim po svom programu, ali ovdje su ljudi s kojima provodim vrijeme kada nisam sa svojima. Imao sam osjećaj da moram biti s njima, da sve prolazimo zajedno. Nisam želio ostati kući, ležati na kauču, nego želim biti dio ekipe – kazao nam je Lovre Kalinić na pripremama u Novigradu.
Što vam je rekao novi trener Ivan Leko?
- Čovjek koji prati sve, gleda svaki detalj. Razgovarali smo, jako je dobar i nadam se da će nas i rezultat "poljubiti". Ide se maksimalno, ali nije iznenađenje, znam Leku dok sam bio u Gentu.
Vodio je Leko tada Club Brugge. Kako ste današnjeg trenera doživjeli prije pet godina u Belgiji?
- Profesionalac od glave do pete. Te sezone je s Club Bruggeom osvojio prvenstvo i Kup. Dojam? Moć i dominacija bile su glavne karakteristike momčadi. Jak karakter su pokazivali, bili su ekipa koja je pregazila ligu.
Vratit ćemo se na Leku kasnije, ali prvo ćemo se prisjetiti kako je Kalinić dospio u nezavidnu situaciju. Tog kobnog 30. listopada prošle godine, te kobne nedjelje dogodio se veliki peh za kapetana Hajduka. Primio je loptu na vrhu kaznenog prostora, htio je vratiti suigračima, ali koljeno je "propalo" u susretu Bijelih sa Lokomotivom u Kranjčevićevoj.
- Prvi trenutak kada se dogodila ozljeda, ajme. Noć sa nedjelje na ponedjeljak nisam ni spavao. Ali, s druge strane, znaš da je to sastavni dio sporta i razbijat glavu oko toga, nema smisla. Zašto meni, zbog čega, postavljat milijun pitanja, a nemaš odgovora. Šta da radim, prihvatio sam stvari kakve jesu, nagazio sam gad od prvog da i sada je već prošlo šest tjedana od operacije.
Kako je došlo do ozljede, što se dogodilo?
- Iskreno, imao sam problem sa zadnjom ložom već protiv Varaždina. Bio sam u treningu i prije te utakmice sa Lokomotivom, ali nisam bio u radnom ritmu na koji sam navikao. Htio sam ipak ući u utakmicu. Radi sebe, radi Svjetskog prvenstva, radi kluba. Ne možeš dopustiti da propuštaš utakmice ako se osjećaš dobro. Na zagrijavanju sam se osjećao sjajno, ništa nije ukazivalo na probleme. Međutim, dođe trenutak, krivo ugazim i sve se okrene. Nikog oko mene, ali dogodi se nevolja. Međutim, jaka glava sve izdrži.
Kako ste gledali Svjetsko prvenstvo od kojeg Vas je odvojila teška ozljeda?
- Uživao sam gledajući. U početku me bilo strah. Dosta je novih igrača, ali te utakmice koje smo igrali u Ligi nacija osjetio sam da je ekipa živa, brza. Da su moćni. I što je najvažnije, da su svi zajedno. Kada sam vidio kako trču, osjetio sam da se sprema velika stvar.
Sigurno Vam je bilo žao što niste bili dio te brončane priče.
- Naravno, žao mi je, lijepo je biti dio velikog uspjeha. Međutim, tko zna, da sam bio zdrav, a da nisam išao u Katar, možda bih bih još više tužan. Ovako gledaš SP, i misliš, svi koji su tamo, zaista su i zaslužili to mjesto u reprezentaciji.
Ozljede su Kalinića zaustavile u reprezentaciji 2019. kada je ispustio jedinicu u Vatrenima i Aston Villi.
- U tri mjeseca početkom 2019. dogodila su mi se dva neugodna problema. Prvi je potres mozga gdje ne možeš tri tjedna trenirati, a zatim i puknuće meniskusa. Možda je moglo i bez toga proći, ali ja sam takav da i danas dajem 300 % od sebe. Bez obzira što su mi 32 godine ne radim treninge za uživanje, nego radim "ka pas" i to me vuklo. Možda organizam nije mogao pratiti tempo kojeg sam sebi nametnuo u glavi.
Takav je snažan tempo cijeloj momčadi nametnuo i novi strateg Ivan Leko.
- Trebat će nam vremena, kratko smo zajedno da bi trener sve adute otvorio. Ali, po ovome što vidimo, jasne su vizija i plan. Izgledat će to i puno bolje, ali prve utakmice su pokazale da smo tjelesno dominirali, a napravili smo i 15-ak prilika u dva susreta.
Nitko ne kreće od nule, rekao je Leko.
- To je normalno, svaki trener kada uđe u novu ekipu ima sedam-osam igrača koji su "kostur", a ostale mijenja i nadograđuje. Realno, svi uživaju. Vidim im to na licima.
Koliko je Hajduk narastao u ove dvije godine koliko je prošlo otkada se Kalinić vratio iz Aston Ville?
- Puno. Ovo je sasvim drugi Hajduk u odnosu na momčad i klub koji smo imali pred dvije godine. Kada sam se vratio bilo je teško. Išli smo na Brač na pripreme, slaba atnmosfera. Ali, od tada, na svim razinama Hajduk raste. Uvijek je Hajduk u organizaciji imao jasnu sliku. Prošao sam inozemstvo, čak je češće i lošije nego na Poljudu. U organizacijskom aspektu. Sveukupno, Hajduk je jako puno napredovao.
Ali, ima još prostor za napredak. Ostaje titula kao glavni, najveći san.
- Iz dana u dan mi imamo taj san. Međutim, nije bitno jednu godinu nešto osvojiti, pa te opet 10 godina nema. Bitno je napraviti klub. Međutim, potrebno je vrijeme. Ne možeš u dvije godine napraviti čudo. Svi bi mi htjeli, ali nema ništa preko noći.
Što je prošle godine nedostajalo u borbi za naslov?
-.Nedostajalo je nešto bodova, ali možda nije bilo suđeno. Možda se čeka pravi trenutak da se sve poklopi. Mi igrači živimo za to, da dođemo u situaciju da u svibnju dignemo pehar. Svima je nama želja, ali s druge strane, treba smiriti euforiju i pustiti da sve ide svojim tijekom. Treba vjerovati, jer u vjeri je spas.
Velika je bodovna zaliha Dinama. Da obrnemo uloge, da Hajduk ima plus šest i utakmicu manje, svi bi vjerovali da će Hajduk biti prvak.
- Istina, ali nogomet je nepredvidljiv. Situacije u klubovima se mijenjaju, nisu uvijek idilične. Živi smo u Kupu, živi smo u prvenstvu. Imamo svoj cilj i sve je otvoreno. Treba gaziti do kraja.
Sa Kalinićem u finišu ili do kraja sezone bez kapetana?
- Ne obećajem titulu, ali ni povratak. Počeo sam jačati mišić na lijevoj nozi, sve ide po planu i programu. Od operacije šest mjeseci, to je plan za povratak. Može biti mjeseci dulje ili mjesec kraće, ali negdje u svibnju bi se mogao vratiti. To je na kraju sezone. Visok sam (2,02-op.a.), zato je rekao liječnik "ne žuri, osjetljivo je, velike su poluge na tvojoj visini".
Kako je gledati utakmice sa strane?
- Nisam navikao, nisam u karijeri imao ovako dugu stanku. Ali, kada sam s njim, onda mi je lakše. Teže bi mi bilo kući, čitati novine. Ovako je, kao da sam s njima na terenu. Na proljeće idem na svaku utakmicu s momčadi, na svako gostovanje. Ja živim s ovom ekipom.
Kalinić s ekipom, a mladi, 21-ogodišnji Karlo Sentić dobio je veliku priliku, ali i odgovornost. Nova "jedinica" Bijelih je Dubrovčanin.
- Sentić je mlad i perspektivan, bit će uspona i padova. Sa 21 je dobio šansu, ali samo rad će ga dovesti do visoke razine. Došao nam je novi trener vratara Tomislav Rogić, radni trener golemog iskustva. Ako ga svi budu pažljivo slušali, mogu puno naučiti.
Na kraju, koja je poruka za navijače? Što kaže kapetan, kakav će se Hajduk gledati na proljeće?
- Napadački, motiviran, gladan, željan pobjeda, Hajduka koji se želi boriti za titulu. Ja mogu reći "Hajduk će biti prvak". Ali, tko to može jamčiti. Nitko ne trenira da bude drugi, nego da budemo prvi. Idemo u dobrom smjeru.
Koja je ambicija u nastavku karijere?
- Hajduk je moj klub, ne želim biti teret klubu. Budem li ikada teret klubu, nema problema. Ugovor imam do 2025. godine, ali neću kočiti ničiji projekt. Nemam problem sa egom.
A nema ni sa novcima, jer da je gledao novce mogao je ostati sjediti još godinu dana u Aston Villi, ali se odlučio na povratak. Opredijelio se za Hajduk.
- Branit ću dok budem imao adrenalin za nogomet. Financijski nemam imperativ igrati do 50. godine, ali sportskog motiva u Hajduku imam dovoljno.
Vratit će se kapetan, jaka je glava u 32-ogodišnjeg Solinjanina koji je odradio još jedne pripreme s Bijelima. Na prve ga je poveo Vulić još prije 16 godina u Tursku, ali motiva ne fali ni danas. Zato je vođa i kapetan.