Početkom siječnja 2021. na Poljud je iz Velike Gorice došao sportski direktor Mindaugas Nikoličius. Stigao je s preporukom kvalitetnog rada u turopoljskom prvoligašu, gdje je skromni klub iz predgrađa ostavio u izglednoj poziciji za hvatanje europskog vlaka. Što se to u konačnici nije dogodilo, nije krimen Nikoličiusa, dapače, Litavac je nastavio uzlaznom putanjom slaveći tog proljeća europski plasman s Hajdukom. Na ljeto je napravio prvu veliku selekciju, na Poljud doveo silna nova imena poput Eleza, Mlakara i Lovrencsicsa, produljio ugovor s Livajom, potom i posudbu s Lovrom Kalinićem.
Iz Rangersa je na posudbu doveo Nikolu Katića, u rujnu iznenađujuće vratio Danijela Subašića i pritom lijevu stranu pojačao s Melnjakom. I tu nije stao, već je pojačanja nastavio tražiti i u zimskom mercatu ‘22. kada su u Hajduk stigli zadnji vezni Grgić, stoper na posudbi iz Benfice Francisco Ferro, Mikanović se vratio iz Kazahstana, a kao “trešnja na torti” zvučao je povratak Nikole Kalinića. Pretenciozno je kazati da su svi transferi isključivo djelo Nikoličiusa, da svi poslovi imaju samo njegov autogram, ali sportski direktor je taj koji rješava kadrovsku politiku, stoga se u konačnoj ocjeni njemu pripisuju svi poslovi. I dobri, ali i oni koji nisu uspjeli.
Trešnja na torti
Na ljeto je Hajduk manje dovodio, odlučili su se na Poljudu prije sedam-osam mjeseci povući “ručnu kočnicu”, usporiti ritam dovođenja, pa su na posudbu angažirali dva stopera, što je bila kronična manjkavost u kadru, te zadnjeg veznog s povratkom Kalika. Ali, pravi poslovi očekivali su se ove zime, međutim, izostala su toliko željena pojačanja. Stigao je tek zagonetni marokanski virtuoz Yassine Benrahou, koji tek treba opravdati epitete kojim su ga nekoć obasipali diljem Francuske. Zato, ako je ljeto ‘22. bilo skromno, onda je zima zaista samozatajna. Hajduk je prodavao talente (Biuk, Ljubičić, Čolina), rješavao ugovore onih koji su ušli u zadnjih šest mjeseci (Dimitrov, Atanasov, Eduok), na posudbu poslao Vukovića i Krolu, pustio Šarića u Sloveniju. Potpisivao je Nikoličius izlazne transfere bez adekvatne reakcije u obrnutom smjeru.
Što je razlog da Nikoličius nije doveo pojačanja koja mu je Leko javno zazivao? Nedostaje li Hajduku novca ili je Nikoličius dosegao limit vlastitih mogućnosti u dovođenju pojačanja? Tu se negdje vjerojatno krije odgovor jer razvidno je da je Hajduk proteklih sezona formirao solidnu momčad, međutim, upravo se ove zime tražio novi iskorak.
Novi zahtjevi
Angažmanom Ivana Leke stigli su i novi zahtjevi i nova energija. Sportski direktor je u protekle dvije godine imao jasnu ulogu čovjeka koji je selekcionirao ekipu sustava 4-3-3, odnosno, 4-2-3-1. Svi su treneri koje je dovodio Litavac imali isti koncepcijski pristup, svi do Leke. U mandatu Nikoličiusa Hajduk je kroz dvije posljednje godine bitno promijenio momčad, doveo Livaju i dva Kalinića, Lovru i Nikolu, kao temelj postavke domaćih iskusnih igrača. Uz njih su se pridodali Elez i Krovinović kao profilirani nositelji, ali za europski jaki Hajduk, potrebno je novo restrukturiranje.
Novi angažmani. Dosadašnji su donijeli Kup, momčad je odgovorila postavljenom zadatku, ali novi ciljevi traže nove metode i, što je najvažnije, novi kadar. Zato i Nikoličius svoj angažman mora podići na višu razinu, solidna “trojka” nije dovoljna za novi “target”. Veliki Hajduk traži jake igrače, toga je Litavac sigurno svjestan. Zimski mercato traje do srijede 15. veljače, malo je vremena za angažmane, još manje za pogreške.
GLEDAJTE NOVU ‘VAR SOBU‘:
Zbog čega Hajduk nije favorit protiv Varaždina? Jesu li Splićani trebali vratiti na Poljud Tonija Teklića? Koji je pravi nasljednik Mislava Oršića u Dinamu? Može li Zoran Zekić iznenaditi Osijek? Odgovore na ta i sva druga pitanja u vezi 21. kola SuperSport HNL potražite u novom izdanju ‘VAR sobe‘ s Ilijom Lončarevićem: