Proteklih mjeseci jako se puno priča o Hajduku i njegovim financijama. Za jedne je Lukša Jakobušić mađioničar koji uz pomoć magija puni Hajdukov proračun, dok će drugi reći da iza Poljuda stoji politika na čelu s HDZ-om računajući da će Hajdukov oporavak donijeti stotine tisuća dalmatinskih glasova na sljedećim izborima. Postoje doduše i oni koji tvrde da je Jakobušić nedogovorni predsjednik koji sumanuto troši na pojačanja ne obazirući se što u blagajni nema novca i što će Hajduk uskoro biti suočen s mogućim bankrotom.
Jeftiniji nego kad je došao
Istina je - međutim - bitno drugačija. Jakobušić nije mađioničar, niti je izmišljena magija s kojom bi itko mogao puniti bilo čiji klupski proračun. HDZ ne stoji iza Hajduka, barem ne po pitanju financijskih stavki, a i da mu je Hajdukov oporavak politički toliko bitan, sigurno ne bi čekao toliko godina. I svakako ne bi izabrao nestranačkog čovjeka Jakobušića da stoji iza takvog projekta. Hajduk je doista prošlu godinu završio s minusom od 50 milijuna kuna, tako da oni koji se boje bankrota imaju najviše argumenata u rukama. Premda bankrota neće biti. Dogode li se do ljeta neki značajniji potresi, Hajduk će samo za Livaju i Biuka dobiti barem 12 milijuna eura i blagajna će “prodisati”. A i kad se već toliko priča o milijunima koji se troše, ostaje činjenica da se u poljudskoj svlačionici nalaze igrači koji su čak i nešto sitno jeftiniji od igrača koje je Jakobušić zatekao kada je 1. studenog 2020. došao na čelo Hajduka. A tada nikome nije padalo na pamet konstatirati kako Hajduk “nebulozno” troši.
Ono što ipak najviše “bode u oči” kad je Hajduk u pitanju je dojam kako Hajduk “nikoga” ne prodaje, a svejedno toliko troši. Međutim, dojam koji se stvorio u dobroj je mjeri neosnovan. Hajduk je u posljednjih godinu dana - odnosno od kako ga vodi Jakobušić - od izlaznih transfera igrača uprihodio 12,2 milijuna eura. Što je sasvim pristojan novac koji pokriva otprilike 50-tak posto novca koji je Hajduk u tom razdoblju (u pitanju je 16 mjeseci) potrošio.
Brbićeva klauzula
Mario Vušković proteklih je dana i službeno postao igrač HSV-a, koji je za njegove usluge Hajduku ukupno platio 4,2 milijuna eura. barem tako tvrdi stranica Transfermarkt, koja u velikoj većini slučajeva barata s točnim iznosima transfera. O vrijednostima igrača na njezinim stranicama možemo puno raspravljati, ali doista jako rijetko griješi. Kad nemaju točan podatak uredno će ostaviti upitnik. TM tako otkriva da je Hajduk dobio 2 milijuna eura za Stanka Jurića, po 500.000 eura za Jakoliša i Jaira, te 200.000 za Krekovića. Što ukupno iznosi 7,4 milijuna eura.
Transfermarkt pak ne bilježi da je na Poljud došlo i 3,5 milijuna eura koje je Chelsea morao uplatiti Hajduku nakon što je prodao Marija Pašalića za 14,5 milijuna eura u Atalantu. To je bio dar s neba koji je Jakobušiću osigurala Uprava na čijem je čelu tada bio Marin Brbić, koji je u prodajni ugovor ugradio dodatnu klauzulu koju odvjetnici Chelsea očito nisu najbolje razumjeli, pa je Chelsea sedam godina nakon dovođenja Pašalića Hajduku neočekivano morao uplatiti golemih 3,5 milijuna.
TM ne bilježi ni da je Hajduk dobio oko 700.000 eura na ime solidarnosti za transfer Nikole Vlašića kojeg je West Ham moskovskom CSKA platio 30 milijuna eura. Kad na to dodate i transfer 16-godišnjeg Mate Ivkovića u Romu za 600.000 eura doći ćete do ukupnih 4,8 milijuna eura koje TM nije “proknjižio” u splitskoj blagajni. Pa 7,4 proknjiženih milijuna plus 4,8 ovih koji to nisu u zbiru donose 12,2 milijuna eura.
Suveniri i sponzori
Prije nekoliko dana izašao je i podatak da je Hajduk samo na prvenstvenim utakmicama prodao oko 150.000 ulaznica. Uzmemo li da je prosječna cijena poljudske ulaznice oko 70 kuna, nabrojat ćemo više od 10 milijuna kuna na ulaznicama. I to samo u ovoj sezoni. S tim da se nešto zaradilo i na Tobolu, pa na Kup utakmici s Goricom, kao i na utakmici juniorske Lige prvaka u kojoj je gostovao Atletico Madrid. Ima Hajduk i više od 50.000 članova, a kako svako članstvo iznosi 100 kuna, to je novih 5 milijuna. Hajduk od prodaje dresova i suvenira zaradi više od 10 milijuna kuna godišnje. Ugovori sa sponzorima su tajni, ali jasno je da oni donose više od 15 milijuna kuna godišnje, teško je samo reći koliko više.
Kad sve navedene stavimo na hrpu, doći ćemo do novih šest do sedam milijuna eura. U zbiru s novcima od transfera igrača penjemo se na 18, 19 milijuna eura. Što je ipak iznos koji Jakobušiću omogućava da uz određena “kemijanja” - za kojima posežu svi predsjednici klubova u Hrvatskoj izuzev Dinama i Osijeka - svima u klubu isplaćuje redovito plaću, te da klub nema ni dana blokade u njegovom mandatu.