Kako je počelo? "Stari" me vodio na Maksimir od malih nogu, otkad sam prohodao, to je naš gušt i hobi. Idem na sve utakmice otkako sam se vratio u Zagreb, ustalio sam se - stiže nam odgovor iz "modrog" tabora.
Paralelno, naš drugi sugovornik, iz "bilog kuta", prisjeća se sličnih crtica iz djetinjstva.
- Mislim da nisam propustio niti jedan derbi u razdoblju od 1992. do 2005., ali pratile su se i ostale utakmice, pa i kada bi Belišće stiglo na Poljud. Ma, bila je to rutina prije negoli sam otišao igrati "vani", uvijek se prati.
Dok su put prema uspješnim inozemnim košarkaškim karijerama popločili preko klupskih pogona Zagreba i Splita, Kruno Simon i Roko Leni Ukić vjerni su navijački ambasadori dva zaštitna znaka sporta iz tih gradova - Dinama i Hajduka. Ujedno, i dva idealna sugovornika kada je u pitanju fuzija svjetova između košarke i nogometa, naročito u iščekivanju zimskog klasika na Maksimiru, s obzirom na to da će nedjeljni derbi (17.15) biti poslastica za cjelokupnu hrvatsku javnost. Bivši hrvatski košarkaški reprezentativci prisjetili su se najupečatljivijih osobnih uspomena iz navijačke karijere, usput, prognozirajući rasplet derbija i itekako zanimljive utrke za titulu.
- Prva tekma mi je bila protiv Partizana, 1988. ili 1989., nisam siguran, ali ono čega se dobro sjećam je prekid protiv Crvene zvezde. "Stari" i ja išli smo prema stadionu, ali na kraju nismo došli do njega, neredi su već počeli, otad datiraju moja sjećanja odlazaka na Maksimir - priča Simon, koji je prije dva mjeseca dobio novu veliku počast, ušavši u Kuću slavnih Olimpije iz Milana, nakon što mu je prethodno umirovljen i dres s brojem 44 u domu turskog Efesa.
Dok će nedjeljni derbi biti već četvrti u tekućoj sezoni, Ukić se prisjetio prvog međusobnog ogleda Hajduka i Dinama na Poljudu u HNL-u, koji je gledao - s tribina.
- Sjećam se da je završilo 0-0, to je bilo ono, malo čudno prvenstvo, u kojemu je Hajduk osvojio titulu, a uvijek pamtim da je Kozniku bio najbolji strijelac s 12 golova - kaže nam Splićanin, koji je nedavno proslavio 39. rođendan, dok će Simon u isti broj svjećica na rođendanskoj torti puhati idućeg ljeta.
Osim tvrde bitke na terenu, na Maksimiru se očekuje i žestoka bitka na tribinama. Dok je Simon u više navrata prepričavao svoje navijačke zgode, naročito iz odlazaka na derbi u Split, u kojemu je jednom prilikom, spletom okolnosti, nakratko završio i u policijskoj stanici, najnoviji derbi pratit će sa zapadne tribine, kako nam kaže, pozicija je to na kojoj se stacionirao otkako je zbog posljedica potresa zatvoren maksimirski istok, koji je imao posebnu "vibru". Promatrajući kadrove s posljednje domaće utakmice Dinama u prvenstvu, protiv Rudeša proteklog vikenda, uočili smo i njega, a o kako se teškoj pobjedi radilo, najbolje svjedoči njegov odgovor.
- Bio sam, naravno. Zima? Ma ne, hladno mi je bilo u glavi zbog onog što sam gledao, ha, ha… Nije bilo dobro, ali vjerujem da ćemo biti bolji u derbiju.
S druge strane, Ukić je bio i na posljednjoj utakmici "bilih" i "modrih" na Poljudu, ali neće biti dio masovne splitske ekspedicije koja se sprema u Zagreb.
- Nisam planirao ići. Jesam li vidio redove za karte? Ja sam čovjek koji ne zna što se događa, niti čitam medije, niti pratim, ha, ha… Međutim, ne čudi me to, logično da je tako kada imamo prednost na ljestvici. Ne znam koliko je godina prošlo otkad smo zadnji put bili jesenski prvaci, a sada "gore" i s neriješenim rezultatom možemo napraviti prvi korak prema cilju koji se čeka od 2005. Jasno da je navala velika, ljudi s nestrpljenjem pokušavaju pomoći voljenom klubu - kaže Ukić.
O tome da je nogomet zaista "najvažnija sporedna stvar na svijetu", svjedoče i brojni naši reprezentativci u raznim sportovima, gdje se nacionalne vrste nerijetko dijele na "sjever" i "jug", naravno, u granicama dobrog sportskog duha i zdravih provokacija. Kako je to bilo u košarkaškoj reprezentaciji u njihovo doba, ispričali su nam iz prve ruke.
- Moramo biti realni, ja sam ušao u repku 2005., a Hajduk otad nije uzeo niti jedan naslov ha, ha… Bilo je prisutno suparništvo, ali više razloga za zadovoljstvo imali su navijači Dinama. U toj reprezentaciji Bojan (Bogdanović nap.a.) i ja, bili smo najveći navijači Hajduka, a Simon, Tomas i Šveđo (Damir Markota nap.a.) uvijek su bili za Dinamo. No, bilo je to sve u granicama normale.
Priču o navijačkim podbadanjima potvrdio je i Simon, kojemu smo pitanjem o reprezentaciji spomenuli i dio Ukićeva odgovora.
- Nisu bili prvaci otkako je došao u repku? To se lako da izračunati ha, ha… Uvijek ima podjela u sportu, takva smo zemlja, ali to je zabava, i tako sport treba gledati. Mi smo na to uvijek gledali kroz zafrkanciju, to najbolje osjetiš kada odeš negdje van, pa shvatiš koja je poanta sporta. Kod nas je u timskim sportovima uvijek više Dalmatinaca, pa nas znaju preglasati, ali bude tu uvijek i Slavonaca i Hercegovaca, ispremiješamo se na kraju. Dobro je rekao Ukić, mi koje je spomenuo vjerojatno smo bili najglasniji, najzadrtiji u tom navijanju u reprezentaciji ha, ha... - poručio je uz smijeh..
Iako su obojica tijekom navijačke karijere skupila dosta utakmica, na spomen one najdraže, brzo su ispalili odgovor.
- Ma 5-0 protiv Partizana. Epska utakmica za sva vremena, sjećat ćemo se toga do kraja života. Pamtim i Newcastle, kad smo ispali, a od novijih utakmica posebno pamtim pobjedu protiv Atalante (4-0 nap.a.). Nismo dotad navikli da Dinamo takvom lakoćom igra u Ligi prvaka - prisjetio se Simon.
Ukić, pak, posebno pamti derbi na Poljudu iz 1996. godine. Bilo je to u tijesnoj utrci za titulu, u kojoj su prvi kroz cilj protrčali Zagrepčani.
- Sjećam se da je Neno Pralija zabio, znam da je bilo nešto na početku utakmice, i stadion je gorio. Dinamo je izjednačio na 2-2 i onda je Niko Čeko zabio za 3-2, taj gol bio je jedan od najljepših u derbijima. Međutim, taj moment, kada smo vodili na 2-0 u petoj minuti, ta atmosfera, to je bilo nevjerojatno.
Naučeni na pozitivan, pobjednički mentalitet iz igračkih karijera, obojica su optimisti kada je u pitanju lov njihovih klubova na naslov. Hajduk će u utakmicu ući sa sedam bodova plusa u odnosu na Dinamo, ali i uz dvije utakmice viška, čime bi maksimirski klub pobjedom u potpunosti uhvatio korak za suparnikom.
- Naravno, dinamovac sam. Kada bi Hajduk imao i 20 bodova prednosti, rekao bih da će Dinamo biti prvak, ali bit će vrlo zanimljivo ove godine. Rijeka je također kvalitetna, ako ostanu na okupu, onda i oni imaju izgleda - analizira Simon.
Unatoč remiju protiv Lokomotive u Kranjčevićevoj prošlog vikenda, Splićani vjeruju da ih taj rezultat neće pokolebati.
- U posljednje vrijeme igramo odlično, ako bi se izvukao pozitivan rezultat na Maksimiru, onda ova polusezona može dobiti ocjenu odličan. Od 2005. čeka se ta titula, osjeti se euforija. Ljudi osjećaju da je klub njihov, to je, praktički, i neki zadnji komad naše djedovine koju nismo prodali u Dalmaciji, ima posebnu draž i za to se ljudi drže. Još ako se to materijalizira trofejem i ulaskom u Europu, onda bi to dobilo i veću težinu - sumirao je Ukić.
Iako smo na kraju, potajno, očekivali da će možda biti i nekih sitnih, dobronamjernih provokacija u porukama između naših sugovornika, obojica su odlučila spustiti loptu na zemlju, zadržavši maksimalan oprez uoči derbija…
- Nemam poruku, držim se stava kada igraš protiv nekoga tko je trenutačno iznad tebe, onda treba biti ponizan, umjeren i skroman. Ako ih nadigraš, onda se možeš malo rugati ha, ha… Međutim, znamo da je nama uvijek nedostajao taj posljednji korak, treba biti skroman i ne treba se puno hvaliti - prizemno će Ukić.
Svjestan toplo-hladne Dinamove jeseni, i tabor "modrih" oprezan je uoči utakmice.
- Moram ti reći da se malo pribojavam utakmice, uvijek sam se veselio derbijima, ali treba biti objektivan. Ako budemo igrali kao protiv Rudeša, onda neće biti dobro. Nadam se da ćemo sada pokazati naše pravo lice te kako će igrači pokazati da ima dinamita i kvalitete, zato i pozivam sve da dođu na stadion - zaključio je Simon.