Kad se sjetimo prošle sezone i one mrtve trke Rijeke, Dinama i Hajduka do posljednjeg kola prvenstva, jasno nam je da ne treba skakati pred rudo i baviti se dugoročnim prognozama. One ponekad znaju odvesti totalno na stazu koja završava u provaliji. Ali možda bismo se ipak mogli malo poigrati s nekakvim predviđanjima, pa kazati, uz dužno poštovanje Rijeci koja u posljednjim utakmicama igra sve bolje i bolje, da će ove sezone borbu za naslov prvaka voditi Dinamo i Hajduk. Da je Nevera s Kvarnera bolje startala, možda bi se vodila trka u troje, ali ovako...
Kad se usporede rosteri Modrih i Majstora s mora, onda tržišna vrijednost po notornom Transfermarktu debelo preteže na stranu zg-kluba. Modri vrijede 67,25 milijuna, Bili 40,73 milijuna eura. Mnogo toga dogodilo se u ljetnom mercatu, pa je također zanimljivo vidjeti kako su se dva ljuta suparnika bolje pojačavali. Naravno da se zna, to je opće poznato, Dinamo je mnogo više uložio, zapravo, nikada toliko u povijesti.
Svojevremeno je sportski direktor Hajduka Goran Vučević u ekskluzivnom intervjuu Sportskim novostima javno obznanio koliko je splitski klub uložio u pojačanja.
- Odštete su iznosile 970 tisuća eura. Ivica Ivušić je koštao 570, Ron Raci 300, a Fran Karačić 100 tisuća eura. Ante Rebić i Adrion Pajaziti su stigli kao slobodni igrači, Iker Almena i Edgar Gonzalez su posuđeni, a Hugo Guillamon je došao bez odštete.
Takve cifre s onima koje je u pojačanja uložio Dinamo ne mogu se usporediti. Jer Modri su na transfere potrošili 16,75 milijuna eura. Dion Drena Beljo je koštao 4 milijuna, Gonzalo Villar 3, Mateo Perez Vinlöf 2, Moris Valinčić 1,35, Mateo Lisica 1,3, Gabriel Vidović 1,2, Sergi Dominguez 1,2, Monsef Barkar milijun, Soldo milijun, Mudražija 500 tisuća, te Kulušić 250 tisuća eura. Besplatno su stigli Scott McKenna, Dejan Ljubičić, Miha Zajc i Bruno Goda, na posudbi je Ismael Bennacer.
To su dakle sve, financijski pokazatelji, po kojima bismo mogli zaključiti da će se utrka na za naslov prvaka voditi između "maksimirskog bogataša" i "splitskog siromaha". Međutim, kako bi kazali na jugu Hrvatske, nije u šoldima sve. Što se konačno vidi i na ljestvici, trenutačno Hajduk s utakmicom više ima tri boda prednosti pred Dinamom. Momčad Gonzala Garcije djeluje sve bolje i bolje, u nizu su od četiri uzastopne pobjede, a posebno bode u oči činjenica da su trijumfirali na posljednja tri gostovanja (Vukovar 1991, Istra 1961, Gorica). Dečki iz Dioklecijanova grada u velikom su naletu. A najbolji igrač i najveća zvijezda, Marko Livaja još se čeka, trenutačno ga muči ozljeda. To što mnogi kazuju da Garcijina momčad igra bolje bez njega je suštinski bedastoća, jer je valjda svima jasno što Livaja znači Hajduku. Njegov povratak u momčad može značiti samo da će Majstor s mora biti još jači, moćniji, jednostavno bolji.
Dinamo se još traži. U SHNL-u je iznenađujuće poražen u svom Maksimiru od Gorice i Lokomotive, igre Kovačevićeve momčadi ponekad ne djeluju onako kako se moglo predvidjeti. Posebno kad se radi o napadačkom dijelu, koji je usko povezan s veznom linijom. Teško se nalaze prostori za kreaciju u trenucima kad se suparnici brane, naročito u niskom bloku. To je prostor koji Kovačević i njegov stručni stožer moraju "apgrejdati". Kovačević mora spoznati gdje su rupe u igri, a po svemu i više vjerovati nekim igračima koje ima na raspolaganju. Međutim, bez obzira na modre oscilacije i "up and down" predstave, Dinamo je za sada u mrtvoj prvenstvenoj trci s Hajdukom. S obzirom na snagu rostera, nekako nam je logično očekivati da bi se stvari i u tom segmentu igre trebale popravljati. U suprotnom, mogao bi maksimirski klub imati problema u nastavku SHNL-a.
Prošle sezone Dinamo nije uzeo naslov, kad se tako nešto dogodi, onda je to uvijek ogromno iznenađenje. Kad bi se dogodilo da dvije sezone uzastopno Modri ostanu bez titule, onda bi to već bio popriličan krah, poprilično katastrofičan slučaj. Modri su naučili na titule, one su se godinama tretirale kao nešto sasvim normalno. Mnogih sezona kad su se uvjerljivo osvajale, često smo svi znali zaključivati "prava Dinamova snaga" vidjet će se u Europi. Domaće prvenstvo tretiralo se ipak kao Dinamovo dvorište u kojem se zg-klub poigrava sa suparnicima, ponekad je hrvatsko prvenstvo bilo riješeno i prije Nove godine. Stvari su se eto promijenile i u plavom domu glavni naglasak jest na osvajanju titule prvaka.
U Europskoj ligi Modri guraju sjajno. Tri utakmice, sedam bodova, nije neobično što se već raspravlja o nokaut fazi. Pa iako je prioritet naslov prvaka, jasno jest da je drugi cilj što duži ostanak u europskom natjecanju koje je odmah iz Lige prvaka. Hajduk nema europskih ambicija, jer su one poginule protiv albanskog Dinama, koji se zove još i City. Može se samo fokusirati na SHNL. Može li to biti prednost Splićana u trci s Modrima? Dok će Kovačevićeva momčad igrati u strašnom ritmu koji će se smjenjivati na europskim i domaćim utakmicama, Garcijina momčad će imati dovoljno vremena za oporavak, regeneraciju, dovoljno dana za odmor između utakmica. Po nama, to bi mogla biti prednost Hajduka samo ukoliko će Kovačević inzistirati na jednim te istim figurama u momčadi, dok će postojati veliki disbalans minutaže igrača u plavoj svlačionici. Kovačević, jednostavno, mora što više isprobavati nove snage, više mijenjati i oslanjati se na one koji za sada imaju mnogo manje minuta, a definitivno su kvalitetni i željni igre.
U svlačionici ima igrače koji su sposobni biti isto tako dobri kao i ovi kojima je do sada najviše vjerovao. Ako će vjerovati svima koje ima na raspolaganju, te im adekvatno raspoređivati minutažu, onda po našem mišljenju, Hajduk neće imati prednost u utrci za titulom, bez obzira što ne igra Europu.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....