Vatreni otvorio dušu: ‘Skupljali smo boce i živjeli u štali, a kad sam došao u Dinamo plakao sam svaku večer‘

U novoj epizodi dokumentarne emisije "Knjaz kod Vatrenih" poseban je gost ovoga tjedna bio Martin Erlić. 26-godišnji Vatreni u razgovoru s voditeljem Robertom Knjazom na zanimljiv je način ispričao svoju životnu priču, a otkrio je i dosad neke nepoznate stvari.

Brončani Vatreni iz Katra, osim svojim požrtvovnim igrama na terenu, simpatije javnosti pridobio je svojom ljudskom jednostavnošću. Tako Erlić većinu svog slobodnog vremena provodi kod svojih roditelja u Tinju, kako bi im pomogao u poljoprivrednim radovima. Vraća se na mjesto gdje je ponikao, a nije sve uvijek bilo tako lako.

- Kada sam se rodio, moji su živjeli u štali. Bile su životinje u jednoj prostoriji i od njih nas je dijelio samo jedan zid. Bilo je jako teških trenutaka, čak i skupljanja boca. Koliko danas samo Hrvata skuplja boce... Nije sramota, ali to nikada nisam rekao. Takve neke stvari volim inače zadržati za sebe - otkrio je Erlić pa nadodao:

- Otac me naučio da i zadnjih deset kuna podijelim s prijateljima. Uvijek mi je govorio da je bitno da me ljudi cijene, a ne da me pamte kao škrtu i sebičnu osobu. Uvijek pozdravljam svaku osobu, to radim iz poštovanja. Od čistačice u klubu pa do direktora.

Stoper Sassuola svoj je nogometni put započeo s devet godina u NK Raštane, a ubrzo ga je primijetio Dinamo pa je kao dječak od 12 godina rodni kraj zamijenio Zagrebom.

- Prva dva mjeseca plakao sam svaku večer, ali nisam mogao nazvati oca, jer mi je rekao da ću se, ako ću plakati, morati vratiti natrag. Onda sam zvao braću ili sestre. Nije bilo lako, ali se na kraju isplatilo. Nisam bio tehnički potkovan, ali sam radio više od drugih. Prije spavanja sam radio vježbe stabilizacije. Znao sam da će mi se to isplatiti. Malo po malo i to bude puno - poručio je Erlić pa otkrio svoje ‘pravo‘ zanimanje, titulu kuhara koju je stekao završivši Ugostiteljsku školu u Opatiji.

- Bio sam jedan od boljih u struci. Dan danas volim biti u kuhinji, a moj je moto tjestenina i rižoto. Ručak bih napravio Severini, bio bi to neki riblji specijalitet, Losos ili tako nešto. Večeru bih napravio Cristianu Ronaldu, skuhao bih mu pileće nogice i iznutricu. On neka pere suđe, a ja ću večeru napraviti - našalio se Erlić.

Vatreni je za kraj otkrio dva sna koja si je zacrtao još kad se počeo baviti nogometom. Prvi je ostvario zaigravši za reprezentaciju, a za drugi će još morati pričekati.

- Kao mali sam navijao za Hajduk i nadam se da ću jednog dana zaigrati na punom Poljudu - zaključio je Erlić.