Srećko Bogdan danas živi u Murskom Središću. Povukao se u svoje Međimurje i odmaknuo od svakodnevnog nogometnog angažmana. Nakon dugih zaprešićkih godina, vremena u kojemu je s Interom prolazio izazove kao trener prve momčadi, pa kasnije preuzeo brigu o radu Škole mladeži, odlučio se za mir rodnog okruženja. Nedavno je operirao kuk, oporavak ide dobrim smjerom, a Bogdan je i dalje stručnjak čiju riječ valja osluhnuti.
Krenuli smo s Interom, klubom koji se u srpnju ugasio, a čiji je važan dio povijesti i Čeči. Istina, imao je on i prestižnijih adresa. U Dinamu zasluženo uživa status igračke legende, a u njemačkom Karlsruheu ostavio je također dubok trag, u što je uključeno i nošenje kapetanske vrpce. Tamo gdje se pod Bogdanovom paskom počeo vratarski profilirati i veliki Oliver Kahn.
- Interova propast nije neko preveliko čudo ako se zna da jedan čovjek, makar se on zvao i Branko Laljak, ne može sve sam. Interu nitko nije dao dodatni poguranac i sve je neslavno završilo. Taj netko je mogao biti i Grad Zaprešić, iako se ne može negirati činjenica da je on pomagao, osigurao odličnu infrastrukturu, no to nije bilo dovoljno. Teško mi pada propast zaprešićkog kluba, koji je imao velikih ostvarenja poput osvajanja Kupa 1992. i zauzimanja drugog mjesta u Prvoj HNL 2005.
Upravo je te 2005. domet doprvaka s trenerske klupe potpisao Bogdan.
- Žalosno je to što nam je Dinamo na polusezoni uzeo s posudbe Luku Modrića, koji tog proljeća u Maksimiru nije ni dobio pravu priliku, niti bio standardan igrač. A nama je strašno nedostajao. Ne mogu tvrditi, ali smatram da bismo Lukinim ostankom okončali prvenstvo ispred Hajduka i osvojili naslov. Ovako, morali smo čestitati Splićanima.
Petković predugo spava
Bogdan nastavlja...
- Nikada nisam prihvaćao tezu kako igrači koji su nam dolazili iz Dinama neizostavno moraju igrati. Tražio sam od njih da se izbore za status. Pa, kako ćeš se vratiti u Dinamo i standardno igrati, ako to nisi bio u stanju ostvariti u malom Interu? Meni je Ćorluka u uvodnom dijelu sezone bio na klupi, ali kasnije se nametnuo i proljeća ‘05. bio naš najbolji igrač.
Drugo mjesto u HNL-u donijelo je Crvenu zvezdu u Kupu UEFA-e...
- Izvukli smo teškog suparnika i tu se nema previše za pričati. Zvezda je bila bolja i mi smo završili europski put.
Potom smo fokus usmjerili na aktualne europske ispite jedinih hrvatskih preživjelih klubova na međunarodnim daskama. Prvo o Dinamu i njegovom ogledu s Bodo Glimtom, od kojeg su Zagrepčani pretrpjeli minimalan poraz u Norveškoj.
- Dinamo ima jasnu kvalitetu, ali tu kvalitetu treba demonstrirati na travnjaku. Mislim da je Dinamov ključni igrač Ademi, pravi je vođa i vrlo značajan za izgled cijele momčadi. Petković se mora što prije probuditi i potvrđivati da je napadač visoke klase, što se sada ne može vidjeti. Oršić je u padu, ali kvaliteta mu je neosporna. Morao bi se kroz izvedbe stalno iskazivati, kao što to s 37 godina čini Modrić, pa i baš Ademi u Dinamu.
Što ćemo s Hajdukom?
- Svi pričaju da je Villarreal presnažan. Ma tko to kaže? Svatko je dobar onoliko koliko mu dozvoliš. U Njemačkoj sam igrao za Karlsruhe, koji ne spada u velike klubove. Ali, nije bilo utakmice u kojoj smo se unaprijed pomirili s porazom. I zato smo u moje vrijeme bili toliko uspješni. Vratim li se Hajduku, jasno je da na Livajinim kvalitetama i pogocima mnogo toga počiva. Neće, međutim, biti dobro ako će se samo na tome graditi neposredna budućnost. Bitni su i ostali, bitna je momčad, a velika je stvar što Hajdukovu mrežu čuva jedan Lovre Kalinić.