Jedno je sigurno. Ženeva će se bijeliti. Kako je Slobodna Dalmacija pisala ranije, najavljuje se najbrojnije gostovanje još od Rome 2003. godine. Popunit će hajdukovci istočnu tribinu. Koliko bi ih trebalo biti? Oko 8.000, a kako broj raste iz minute u minutu, mogli bi dobaciti i do 10.000. Pet znamenki hajdukovaca u Ženevi.
Dobar dio je već stigao. Već su u gradu na zagrijavanju. Ima i onih koji su još uvijek u putu. Žure prema Švicarskoj usprkos ponekom zastoju oko tunela Mont Blanc. Ali svi bi trebali stići na vrijeme. Dobar dio spava u Francuskoj. Povoljnija je to varijanta u odnosu na onu švicarsku. A Ženeva je samo na dvadesetak minuta.
Popunjeni su svi charteri, tražile su se avionske karte. Ma bilo kakve, može i sa “sto” presjedanja. Samo da se nekako dočepati Ženeve. Ali najveći broj uputio se kombijima i automobilima. Oko 13, 14 sati vožnje, ništa nije daleko. A ni skupo. Kada je Hajduk u pitanju, za cijenu se ne pita.
Ima i onih koji su se odlučili na dupli đir. Nakon polufinala “zaprašili” su natrag. Dan i pol kući, a onda opet za Ženevu. Nije lako “izgubiti” skoro tjedan dana. Tražili su se godišnji odmori, pa čak i bolovanja…
Ekipa iz Frankfurta tako nam je otkrila plan o duplom putu. Njima je ipak nešto bliže nego navijačima iz Lijepe naše. Manji dio navijača je ostao nakon polufinala. A tu je, naravno, i novi ešalon. Oni koji nisu bili na polufinalu, ali finale i borbu za trofej ne žele propustiti.
Ženeva je već nekoliko dana pod okupacijom.
“Francuski” grad u Švicarskoj postao je centar hajdučkog svijeta. Gurat će hajdukovci “bile tiće” prema povijesnom uspjehu, prema krovu Europe.
Koliko god maestralni bili, trebat će im za to i huk s tribina. A on kada su ovakve utakmice u pitanju nikad nije izostao, pa tako neće ni sada.