Naposljetku je zauzeto osmo mjesto, iako je objektivno moglo biti šesto. Cinici bi kazali da je to pozitiva, iznad “tradicije” devete pozicije, iako je realnost da je lani Istra 1961 bila peta, i u protekloj dekadi tri puta na šestoj poziciji.
Neće osmo mjesto bitno promijeniti percepciju onog dijela sezone koja je počela prije 15 utakmica dolaskom Paola Tramezzanija. Istra je napravila važan iskorak, potvrdila da niz osporavanih prinova nije “za baciti”, afirmirala je i više mladih igrača te bitno osnažila kvalitetu prikazanog nogometa. Što se plasmana tiče, puno toga će ukazati gotovo nevjerojatan ishod četiri utakmice s Goricom u ovoj sezoni. U niti jednoj sezoni do sada Istra nije tako dominirala protiv Velikogoričana, praktično četiri utakmice viktorije, a Zeleno-žuti nisu postigli niti jedan jedini pogodak. Doduše jesu u petak, ali im je poništen temeljem “folklornih” primjena pravila u HNL-u.
Temeljni kapital
Istra je dominirala, stvarala šanse, promašivala, ali dinamika utakmice ukazivala je da gol visi u zraku. Onda je, nažalost po momčad, ali i samog nespretnog igrača, Mario Čuić ušao u tilt. Isto kao kad je u veljači u Puli protiv Rudeša dobio dva “jeftina” žuta kartona za isključenje, to mu se sada ponovilo u Velikoj Gorici. Što onda ukazuje da takva nemarnost nije slučajna. Istra kartone dobiva kao od šale jer suci prema njoj imaju neviđenu lakoću rastezanja kriterija. Zato bi svaki zeleno-žuti akter s jednim kartonom na leđima trebao voditi računa u daljnjim akcijama. Pogotovo onaj kojem se to dogodilo već prije par mjeseci.
Nedvojbeno je da je i trener Tramezzani mogao bolje reagirati, pa zamijeniti Čuića na poluvremenu. Uz to, kada se i isključenje dogodilo, izvadio je ponajboljeg aktera Istre, Lisicu i ubacio Petrusenka. Kad je dobila gol, onda se Istrin nedostatak brzog igrača u napadu itekako osjetio, pogotovo što je Ekong na bočnoj poziciji bio udaljen od gola domaćih...
Za poraz svakako nije kriv sudac, nego Istra jer nije bila efikasna u napadu te zato što je nesmotrenošću pojedinca ostala s igračem manje. No, i s desetoricom se moglo bolje, svakako ne primiti pacerski gol (greška Marešića) za 0:2...
Dojam posljednje utakmice može tek manje zasjeniti sve dobro učinjeno u eri Tramezzani (od početka veljače). Taj učinak bi trebao biti temeljni kapital za novu sezonu, odnosno za gradnje priče 2024./25. Uprava u Puli (Devicenti-Lauzurica-Bjelanovića) učinila je sve da se stvore prihvatljivi uvjeti nastavka suradnje s Paolom Tramezzanijem. Sada se čeka samo odluka iz Vitorije, gdje Kerejete moraju donijeti konačni sud ide li se dalje s Talijanom ili opet slijedi zamoran, profesionalno nelogičan i upravljački sizifovski početak od nule. Tko razumije nogomet i odnose imalo, jasno mu je kojim putem treba ići...