Nakon dva nokdauna, jednog tehničkog s Rijekom, a drugog klasičnog s Goricom, činilo se da je Istra 1961 pukla. Teško je u klubu takve dimenzije izdržati negativne posljedice. Tim prije što su se mnogi površni tumači zbilja nogometa požurili prežaliti “nerazumljivo nervoznu Istru”. Nije jasno odakle ta priča o nervozi momčadi koja je u ovoj sezoni igrala dojmljiv nogomet, za pobjedu. I koja je gubila bez posljedičnih stresova, i koja je radosno slavila pobjede. Više nervoze se primijetilo kod suparnika koji su “neočekivano” gubili od Zeleno-žutih, pogotovo kod onih koji su bili zainteresirani da Puljani posrnu.
Već nakon Gorice, kada je upisan još jedan od poraza “za anale”, kao onomad kad je golman Letica (2018.) postigao gol u 96. minuti za 3:2 pobjedu Hajduka ili Slovenac Frelih u 94. minuti za 2:2 Inter Zaprešića na Drosini, osjetilo se da se vratila šansona “baš je žaliti simpatičnu Istru”. Bez Ante Ercega, koji je platio svoje nesportsko ponašanje s devet utakmica, istovremeno postao simbolika nejednakih kriterija u HNL-u, puno je njih i u Puli prognoziralo do slijedi veliki pad u zonu komfora. Na devetu poziciju, gdje je, kažu opet drugi, “pravo mjesto Istri”...
Sreća prati hrabre
Gonzalo Garcia od prvog dana dolaska u Pulu imao je jasan okvir svoje filozofije. Želi napadati protiv bilo kojeg suparnika, u Puli i u gostima, te ne priznaje stav “ne može se”. U početku neshvaćen jer Istra eto ne može imati takav stav da ofenzivno nastupa, Garcia nije ustuknuo. Naprotiv, ljutio se na svoje igrače kada su padali pod utjecaj tog kompleksa manje vrijednosti, koje među ostalim nameće okruženje. Lokalno i nacionalno. Grozio se bunkera, igre bazirane na nabijanju lopte što dalje, improvizaciji, a pogotovo mentalitetu provincije.
- Želim da igramo protiv bilo kojeg suparnika, na bilo kojem stadionu, s gardom da tražimo gol više. Izgubiti tijesno bunkerom ništa mi ne znači u odnosu na teži poraz, ali da smo pokušali igrati. Jer prije ili poslije igra će donijeti rezultat, ali odricanje od igre dugoročno znači gubitnički status.
Lani je Istra bila deveta, ali upravo su te igre koje je govorio Garcia izazvale pažnju tradicionalno nepovjerljivih i kronično strogih i negativno nastrojenih domaćih navijača. I zato nakon još jednog devetog mjesta nije bilo uobičajene žalopojke kako je to sve bez veze. Naprotiv, glasno se promicala teza da “ovaj trener i ova filozofija” moraju ostati. Kad se to dogodilo i kad je u Pulu, opet u ozračju nepovjerenja, stigao Saša Bjelanović, osjetilo se da bi Istra 1961 u 16. sezoni prvoligaškog nastupanja mogla napraviti iskorak. I to se dogodilo, uz placet vlasnika iz Baskije, koji su prvi put nakon četiri godine prepustili “know how” hrvatskoj nogometnoj ideji te stručnoj filozofiji urugvajskog stručnjaka.
Umjesto potopa, koji bi u prošlosti uslijedio nakon ovakvih udaraca (Rijeka, Gorica), Istra 1961 se osovila na noge, i uz dozu sreće svladala je lidera u zaostaloj utakmici. Sreća prati hrabre i to je prigodan okvir neočekivanom uspjehu Zeleno-žutih. Jer nju treba isprovocirati, zaslužiti, a gardom protiv Dinama, nakon svih stresova proteklih desetak dana, Garcia i njegovi igrači su je okrenuli na svoju stranu. To je važan pokazatelj karakternih osobina kako trenera tako (posljedično) i momčadi.
Teže s Lokomotivom
Pula u kolopletu nogometnih emocija revitalizira svoju privrženost sportskoj gradskoj priči, koja je zapravo i simbolika težnji za urbanim identitetom. Najveća vrijednost koju je u ovoj sezoni proizvela ova grupa igrača, zajedno s trenerom i sportskom direkcijom, to je upravo odmak od kompleksa manje vrijednosti. Ova Istra 1961 je pokazala da se može biti konkurentan u HNL-u i za gornji dio tablice i s Drosine. A ne samo da je važno ostati u ligi.
- Mi smo ovom pobjedom ostvarili prvi i najvažniji cilj, a to je osiguranje prvoligaškog statusa. Sve što dalje uslijedi kroz preostalih 11 kola to će biti bonus. Idemo dalje utakmicu po utakmicu pa ćemo vidjeti dokle će nas dovesti u procesu napredovanja - smiruje strasti jedan od redatelja Istrinog iskoraka, sportski direktor Saša Bjelanović.
Prvo sljedeće iskušenje je Lokomotiva, klub čija je momčad prerasla u crnu mačku i dežurnog partibrejkera. U nedjelju će utakmica biti bitno teža nego s Dinamom. S Modrima nitko ništa nije očekivao jer se dolazilo iz dva poraza i atmosfere gubitka šansi za bolji plasman. S Lokomotivom je drugačije i zato što ona igra rasterećeno, a ima stil igre (brzi nogomet) koji ne odgovara Zeleno-žutima. Kako god, Istra sada zna da svaki poraz ne znači krah, odnosno da je svaka utakmica (i protivnik) šansa za novi iskorak. Nogomet u pravom smislu...