Još jednom u ovoj sezoni Istra je dobila komplimente za igru i utješne stručne potvrde da su i na Rujevici zakinuti od strane sudaca. S obzirom na to da su im iznova pokazali “gdje im je mjesto”, bolje se okrenuti pozitivnim pričama nogometa kao igre...
Navijači pulskog prvoligaša ove sezone napokon guštaju u nogometu (ne u “igrama”, dakako) koji prikazuju Zeleno-žuti. Istra 1961 je čvrsta, borbena, teži nadigravanju i ima prepoznatljiv stil igre, k tome uspješan. U toj igri iskoračili su mnogi akteri. Lovro Majkić je potvrdio viziju Garcije koji ga je lani izabrao za prvog vratara pored dobrog Lučića, koji je sada uspješan na golu Hajduka. Majkić je 16 puta sačuvao svoju mrežu i pokazuje se kao ponajbolji vratar lige uz Livakovića, Labrovića...
Einar Galilea je lider i otkako ga je lani Garcia postavio na stopera, pokazalo se da je Urugvajac u pravu tvrdeći tada da kao centralni branič može biti top, a kao vezni prosjek. Hujber je krenuo nesigurno po Garcijinom dolasku, ali je ubrzo uhvatio trenerove ideje i onda je do izražaja došla njegova motorika, borbenost i upornost. Petrusenko se potvrđuje kao odlična akvizicija za “šesticu”, Caseres je samo potvrdio sve dobro iz prošle sezone i još je napredovao. Istra će vjerojatno otkupiti njegov ugovor u Argentini.
Oko Frana Mlinara su se često lomila koplja u javnosti, ali Garcia ga očito smatra važnim igračem jer je jedan od najstandardnijih. Njegove motoričke limite očito smatra manje važnim u odnosu na vrline, a to su tehničko-taktička inteligencija, mirnoća na lopti, suptilna rješenja (okomice). Monsef Bakrar je krenuo silovito ljetos, ali je brzo ostao u sjeni Ercega. No, slušao je trenera, učio i napredovao, a odsutnost Ercega iskoristio je da to sve pokaže na terenu. I danas je među najmoćnijim napadačima lige, ljubimac navijača i učinkovit igrač.
Bitno je učinkovitiji i Marešić, čija vrijednost nije bila upitna, ali jest fokus i prilagodba igri koju traži trener. Marin se jako digao za ovu fazu sezone, a poseban okvir zaslužuje Kadušić. Ne zato što je stvorio gol iz ničega ili majstorski asistirao Bakraru. Na prošloj utakmici u Puli, protiv Šibenika, imao je više krivih završnica, ali smo tada napisali kako je toliko borben, podređen interesu momčadi i odrađivanjem obveza gdje god ga trener postavi, da zaslužuje sve komplimente. U Rijeci mu se vratilo i nije uopće čudno da Garcia u njega ima bezuvjetno povjerenje.
Naposljetku, riječ-dvije zaslužuje povratnik Erceg. Neosporna kvaliteta, kojeg su pribili na križ i odabrali ga kao žrtveno janje raznim ciljevima i kvazi primjerene poruke o ponašanju. Izuzmite “detalj papirić”, vidjet ćete da su mnogi u HNL-u sličnog ponašanja ostali nekažnjeni. U Rijeci je Erceg istrpio sve i vraća se nogometu. To najbolje radi, kao i ova Garcijina Istra. Folklorne igre oko HNL-a oduvijek su bile nesavladivo gradivo Drosine. Neka tako i ostane.