Istra 1961 već je svojim pobjedama smijenila dva trenera posljednjeplasirane Gorice u ovoj sezoni (Samir Toplak, Igor Angelovski), a i treći Željko Sopić bio je na rubu provalije i trebalo je samo prstom ga pogurnuti u drugoligaški ambis. Dok se na klupi gostiju iz Pule već hladio šampanjac, bio je pripremljen i uvod u izvještajni tekst kroničara Gorice, koji je glasio:
"Nakon Osijeka i Hajduka, i Istra 1961 je treći put u aktualnom prvenstvu svladala Goricu i ostavila je zabetoniranu na posljednjem mjestu. Nadali su se Velikogoričani posve drugačijem scenariju, ali Puljani su nemilosrdno i ubojito iskažnjavali njihove propuste u obrani i posve zasluženo slavili, čime su skočili na odličnu četvrtu poziciju HNL-a".
POGLEDAJTE SVIH DEVET GOLOVA S FANTASTIČNE UTAKMICE U GORICI
Ovo je bilo napisano negdje oko 70. minute kod rezultata 3:1 za Puljane, koji su u potpunosti kontrolirali igru i mogli postići i još koji pogodak. Ako je netko u tom trenutku na klađenju uživo pomislio na trijumf domaćih, koeficijent mu je bio vrtoglavih 40, dakle, za napuniti džep do vrha, ako se dogodi. Međutim, mnogo je više razloga bilo za pesimizam jer Velikogoričani su djelovali kao grogirani boksač, koji jedva čeka da gong označi kraj runde. Postoji u boksu i onaj izraz "lucky-punch" ili "sretni udarac", koji sve rješava i autsajdera pretvara u pobjednika, samo što se on događa rjeđe nego u nogometu, koji je ispisao brojne stranice neočekivanih scenarija i preokreta. Tako se i u petak, 10. ožujka, u Velikoj Gorici od 79. minute i pogotka Jurice Pršira iz kaznenog udarca za 2:3, počela kotrljati priča koja će ući u antologiju najjače Hrvatske nogometne lige jer nije pobijedila Istra 1961, već Gorica!
Prvi put u ovom tisućljeću zabilježen je rezultat 5:4, koji se prije toga u 1. HNL dogodio samo dvaput i to 1999. godine. Zanimljivo da je i tada Istra poražena istim rezultatom, 28. kolovoza doma od Hrvatskog dragovoljca, dok je 3. listopada 1999. Hajduk u Splitu svladao Osijek također 5:4.
- Više od 30 godina sam aktivno u nogometu i ovakvu utakmicu i pobjedu ne pamtim - govorio je tehnički tajnik Gorice Darko Blažinčić, dok je mobitelom fotografirao semafor s rezultatom 5:4.
"Najjača utakmica ikad", "Finale Lige prvaka je ništa za ovo", "Najveća reklama za HNL", "Najluđa pobjeda u prvoligaškoj povijesti Gorice", "Drhti sada Šibeniče", samo su neki od stotine komentara, koji su preplavili internet poslije zaista čudesno zanimljivog i uzbudljivog ogleda Velikogoričana i Puljana. Poslije njega teško je bilo pronaći riječi kojima bi se opisalo kako je Gorica uspjela postići tri gola u razmaku od četiri minute, pa potom u infarkt-završnici još jednog i primiti, a onda šezdesetak sekundi kasnije, u petoj od deset minuta sudačke nadoknade, postići i peti za konačni rezultat i osvajanje toliko potrebna tri boda u borbi za spas od ispadanja iz lige.
Treneri Željko Sopić i Gonzalo Garcia također nisu mogli potpuno razjasniti kako je Istra izgubila dobivenu utakmicu (Garcia), a Gorica dobila izgubljenu (Sopić). Garcia je pogotovo bio u potpunoj nevjerici dok je Sopić malo-pomalo ipak dolazio do daha i do prave istine o "epskom preokretu" njegove momčadi, kojeg je potpisalo pet različitih strijelaca, redom Bralić, Pršir, Fućak, Suk i Mitrović.
- Toliko se toga događalo da je to teško svesti u nekoliko rečenica, ali počnimo od toga da smo jako loše ušli u utakmicu i protiv Istrine tika-take igrali bez prekršaja i agresije na loptu. Primili smo tri, a mogli i pet golova. Ono što sam igračima rekao u poluvremenu u svlačionici nije niti za press konferenciju, ma nije čak niti za napisati na prazan papir i onda potrgati. Rekao sam im da igramo sramotno i da pogledaju djecu iz omladinske škole na tribinama, kojima bi oni trebali biti uzor, a nemaju se na koga ugledati - pojašnjava trener Gorice, koji ključnim trenutkom preokreta u razmišljanju i igri svoje momčadi vidi ulazak iskusnog Nizozemca Joeya Suka u 64. minuti.
Pritom je važno naglasiti da su tri zamjene obavljene već na početku drugog poluvremena, a Suk je ušao nakon strašnog loma ruke Ante Mateja Jurića, koji je na odmoru zamijenio Matavža.
- Suk je borac bez mane, igrač kakvog se rijetko sreće, a što je još važnije njegova energija pokreće i sve ostale. Njegovim ulaskom konačno smo Istru izbacili iz ritma, više se nisu osjećali ležerno i komotno, niti su mogli mirno kombinirati kao dotad. U posljednjih pola sata smo pokazali nevjerojatnu volju i to nas je nagradilo. Ovo je pobjeda karaktera, ali i naše kvalitete, nakon svih promašaja u prethodnim utakmicama, postigli smo u jednoj pet golova - naglašava Sopić, a može se dodati da je ovo i trijumf njemačkog drila i upornosti, kojeg je nakon duge bundesligaške igračke karijere nametnuo kao svoj važni trenerski postulat.
Uz takav pristup i sreća te nagradi, a zgodan je detalj za spomenuti kako je pomišljao zamijeniti strijelca petog i pobjedničkog pogotka Josipa Mitrovića.
- Imao sam još tu jednu zamjenu, a kako Mitrović ima dva žuta kartona i zbog trećeg mu prijeti neigranje u sljedećoj utakmici, bio je ozbiljna opcija za zamjenu. No, taman smo počeli davati golove i nisam više o tome trebao razmišljati - otkriva strateg Gorice, koji je igrače nagradio s dva slobodna dana, ali poslao im poruku da je ovo samo prva od šest pobjeda koliko smatra da bi bilo dovoljno za ostanak u ligi i prestizanje devetoplasiranog Šibenika.
- Nogomet piše romane, a scenarij niti jedne utakmice ne može se ispisati prije njezinog početka. Ovo je definitivno bio jedan nevjerojatan i nezaboravan doživljaj, ali treba poslije njega čvrsto ostati na zemlji. I dalje smo u zaostatku i zadnji na tablici, a pred nama je mnogo teškog rada i odricanja da bismo se izvukli s njega - zaključuje strateg Gorice, koja u sljedećem kolu gostuje u Varaždinu, na jedinom stadionu gdje je kao gost postigla pet golova.
Bilo je to pod vodstvom Valdasa Dambrauskasa kolovoza 2020. u pobjedi 5:1. Lijepa sjećanja i dobar putokaz za sljedeći petak...