U nogometnom smislu, u igri koja je bila siromašna tehničkom kvalitetom, nema puno filozofije. Hajduk je bio veći dio utakmice bolji, uvjerljiviji i opasniji takmac, te je pobjeda Splićana apsolutno zaslužena.
Istra 1961 ušla je u utakmicu, vidljivo po prvih 20 minuta, s prevelikim teretom respekta prema lideru i težinom pritiska, za Pulu, spektakularnog ambijenta. Nije to prvi put, naprotiv, da Zeleno-žuti mlako uđu u utakmicu i podignu ritam kasnije nego što je logično. Obično je to uvod u probleme (suparničko vodstvo) ako se ne krene od prve minute čvrsto i hrabro, pogotovo s najjačim suparnicima. Hajduk je to umješno iskoristio, odnosno, potakao visokim presingom, plitkom formacijom koja je blizu po linijama i lakše se nametne suparniku. Poglavito u udaljavanju od svojeg gola.
Kad je Hajduk popustio u toj agresivi (logično je da se ne može stalno tako igrati), Istra je izišla iz bloka i počela napokon nešto konkretnije igrati prema naprijed. Problem je tada nastao zbog nervoze, koju je generirao Ante Erceg, kao da je nije svjestan.
Teško za shvatiti
Teško je razumjeti zašto igrač tako bogat talentom za igru forsira agresivnost na rubu grubosti, umjesto da se talentom nametne pogotovo tehnički slabijima od sebe. Neshvatljivo je bez veze nasrnuti na golmana u ispucavanju i tu je sudac Čulina, koji se izgubio u kompenziranjima, bitno pogriješio uz doprinos pomoćnika. Trebao je Ercegu pokazati žuti karton i dati mu do znanja kriterij.
Uvjerljiv je dojam da je upravo to, kriterij po pravilima, bio problem sucu koji ne odaje da za nekoga “navija”, ali je sigurno da je iskazao manjak osobnosti ili, ako želite, hrabrosti da sudi po pravilima. To se vidjelo kad je u prvoj gužvi nakon grubog starta na Lučiću, par minuta potom, a koju je zakuhao Sahiti (šutiranjem lopte u prekidu za Istru) uz reakciju Devetaka, propustio sankcionirati Livajino “gušenje” Ercega. I kad je tu gužvu zaključio kompromisom, žutim kartonom lideru Hajduka, onda je nastavio kompenzirati toleriranjem Ercegovih više startova za javnu opomenu.
Sudački paradoksi
Kad god suci, i nevjerojatno je da se ne mogu u HNL-u osloboditi tog sindroma, izbjegavaju držati se slova pravila, pa uđu u seriju kompenziranja, potpuno situacija izmakne kontroli.
U HNL-u, kao što su pokazali i neki drugi slučajevi hvatanja za vrat, ispada da suci lakše isključuju zbog dvije banalnije pogreške (recimo, gaženje stopala u duelu, potezanje za dres, prigovor...), nego kada neki igrač fizički nasrne na suparnika.
Neovisno o tim ispadima, kao i sučevim pogreškama, to nema presudne važnosti za natjecateljski epilog utakmice. Hajduk nije bio nešto posebno razigran, pogotovo ne drugo poluvrijeme, kad odaje da fizički pati zbog potrošnje presingom iz prvog dijela, ali i takav je bio uvjerljiviji od domaćih. Gosti su pad agresivnosti kompenzirali zgusnutim blokom, ne dozvolivši Istri prostor za prilike osim kad je Šarlija pogriješio (pa spasio) za šansu Ercega. Tražili su tada dijagonalno brzu tranziciju, koristeći dosta prostora koje je Istra ostavljala na svojoj polovici. Tako je Livaja došao u zicer (Iovu skrivio, pa spasio), tako je i začet kazneni udarac za Hujberovo igranje rukom.
Naposljetku, Hajduk je uzeo željeni plijen i to je bilo Bijelima najvažnije. Pokazao je to i Karoglan, koji je još kod 0:1, prije duže sučeve nadoknade, izvadio dva ofenzivnija igrača i ubacio dva braniča. Istra je ionako bila jalova, nakon toga još i više, a na to je računao trener Splićana, potom još dobio i bonus s drugim pogotkom.
Istra nema za čime žaliti jer su izgubili od boljeg suparnika. Ono što jest muka gubitak je Lisice i Ekonga za dvoboje s Varaždincima. Dva brzanca, od kojih je Lisica bio u odličnoj formi, platili su ceh pulskoj sramoti, odnosno, najlošijem terenu lige.
Teren kao limit
Pulski igrači treniraju puno na umjetnoj travi (tvrda podloga), pa onda idu na ovakav tijestasti teren, što je najveći rizik za mišiće. Poglavito kod eksplozivnih igrača kao što su Lisica i Ekong. Uz to, načinu igre Istre (kombinatorika), takav teren je najveći limit. Nije zato čudno da su protiv Udinesea, na tamošnjem vrhunskom terenu, izgledali kao da igraju drugi sport i to jako dobro.
Slijedi sada dvostruki ogled s Varaždinom, u petak prvenstvo u Puli, u utorak Kup u Varaždinu. Hajduk treba zaboraviti i fokusirati se na petak, gdje se očekuje hrabrije i posljedično bolje izdanje Istre 1961.