Urugvajac je do detalja analizirao igru Bijelih kao i u prethodnim utakmicama. Nije imao pobjedu protiv Hajduka, ali Istra je itekako pravila probleme Splićanima. I, realno, u par navrata je bila blizu pobjede. Ovaj put su se neke stvari poklopile. Prije svega Garcia je odabrao sustav 3-4-2-1 umjesto svog uobičajenog 4-3-3. Osim što Hajduk igra 3-5-2, Garcia je uočio da s Lekom Bijeli manje igraju po boku, gdje bekovi stoje visoko i odmah centriraju, što ukazuje da je većina poslova kroz sredinu, svejedno u traženju okomitog pasa ili prihvaćanje tzv. druge lopte i nastavka pritiska na suparničku obranu, a što su Splićani dobro odrađivali prvih 20-25 minuta.
Garcia je odlučio da će umjesto jednog veznjaka kvalitetnog završnog pasa (Mlinar) uvesti jednog veznjaka koji napada prazan prostor. Bio je to Abdallahi u tandemu s Vukom, pozicionirani iza špice Ercega. Logično očekujući visoku obranu Hajduka, te puno prostora na njihovoj polovici, odlučio se za hitrije igrače. Tehničku (nad)moć imao je već s Ercegom. Garcia je uz proaktivne bočne igrače, Hujbera i Kadušića, dobro zatvarao suparničke bokove, ali ih dodatno limitirao prodorima. Posebno je Hujber bio moćan u probijanju “mekog tkiva” na bokovima gostiju.
No, činjenica je da je cijela momčad zapravo odigrala izvrsno i time omogućila da iskoče pojedinci (Erceg, Galilea...). Snaga ove Istre je u organizaciji igre, jasnim automatizmima, i još jasnijim dojmom da baš svaki igrač zna što mu je raditi u svakom trenutku. S posjedom ili bez lopte.