Kako se njegovi potezi na sudačkim seminarima uzimaju kao “primjer za kažnjavanje”, ne čudi da je Ante Erceg pod stalnim pritiskom sudaca. Kako su se protivnici pridružili kampanji stalnim jaukanjima, previjanjima i prosvjedima za svaki njegov start, ne čudi da se oko Ercega igra neka druga utakmica u utakmici.
Linija nedopuštenog
Nedvojbeno je da Erceg nerijetko sam izazove nervozu sebi i drugima kad mu poslovična agresivnost prijeđe liniju dopuštenog. Zna imati i neke nelogične prekršaje. Dok nije postao igrač Istre, o Ercegu nije stvarana takva negativna fama, iako je igrao sličan nogomet u Splitu, Hajduku i Osijeku. Slijed kartoniranja je okvirno blizak - u Splitu 29%, u Hajduku 30%, a u Puli 34% utakmica dobio je žuti karton.
Otkako ga je Komisija za suce “uzela na zub” i iskoristila da bi prije godinu dana s liste udaljila suca Čuljka (golom Ercega pobijeđen Osijek u Puli), pa je potom dva tjedna kasnije vidljivo isprovociran protiv Rijeke (slučaj papirić) napravio glupost i dobio devet utakmice kazne, suci imaju poseban kriterij prema njemu. Gdje god neki su neodlučni (Čulina, Istra - Hajduk), pa se razvije tenzija, ali ukupno gledano, i Kolarić je protiv Osijeka odao da za Ercega nema isti kriterij kao za druge. Kod prvog prekršaja mu je dao odmah karton, a onda mu nekoliko suparničkih prekršaja nije dosudio, iako su bili evidentni.
Ono što je dodatno vidljivo oko Ercega to je da su suparnici spremni za “misiju”. Kad god Erceg učini prekršaj, kakav god bio, suparnici u duelu padaju kao pokošeni, previjaju se dramatično i jauču od bola. U pravilu to prođe nakon sučeve odluke i odmah čilo nastavljaju kao da se ništa nije dogodilo. Otužno, kao i reakcija svih drugih suparnika, uključujući klupe, koje kao po dogovoru dramatično “napadaju” suca i pritišću za sankcije. Pogotovo ako Erceg već ima opomenu. Teško se oteti dojmu da to već nisu postale i sastavnice pripreme suparnika za utakmice s Istrom i najkvalitetnijeg im aduta.
Drukčiji tretman
Kad bi Erceg bio tretiran kriterijem za cijelu ligu, nitko ne bi mogao, ni Istra, ni Erceg, ni itko drugi, kazati ništa protiv. No, svaka utakmica HNL-a nudi pokazatelje kako se više-manje slična ponašanja i startovi drukčije tretiraju. Zbog “nabrijanosti”, koju će treneri u Hrvatskoj uzimati kao odliku kakvu vole kod svojih igrača, u slučaju Ercega se zasjenjuje sve dobro što učini, miješaju se obični prekršaji s pretjeranim, a pogotovo se “ne vide” provokacije i “ercegovski prekršaji” na Ercegu.
Uzmimo i primjer kako se sankcioniraju igrači. Na stranu što je jedan te isti sudac (Titlić) start Mlinara protiv Rijeke okarakterizirao za direktno isključenje, a u drugoj utakmici (Varaždin) za isti tip starta nije dosudio niti prekršaj. Na stranu što je Čulina start Maurića sankcionirao direktnim crvenim kartonom, a onda igraču (Selahiju) s javnom opomenom za sličan prekršaj oprostio drugi žuti karton i isključenje. Stvar je u tome da je Maurić iz Istre za oštriji klizeći start (je li baš bio za isključenje?) dobio dvije utakmice kazne. Goričin igrač Mrzljak za fizički nasrtaj (udaranje igrača u prekidu) na suparnika dobio je istu kaznu, dvije utakmice. Koja je tu logika?
Pitanje neujednačenih kriterija nije stvar Istre jer se i drugi bune. Općenito je uvjerljiv dojam da suci u HNL-u imaju različite tretmane, odnosno, da u ligi nisu svi isto tretirani ni u institucijama. Pitanje “zašto” jako je važno, ali karavana ide dalje i nema uvjerljivog “zato”.