Moris Valinčić (22) neće danas otputovati s Dinamom na pripreme u Sloveniju. Zaustavila ga je upala treće metatarzalne kosti. U petak smo porazgovarali s tim iznimno elokventnim novim desnim bekom Modrih koji nam je objasnio o čemu se radi.
- Radi se o prevenciji. Trebao bih biti u Zagrebu sedam do deset dana. Već dva-tri dana nisam bio na, kako se to kaže, "sto posto" zbog te upale. Petar Sučić je imao problema s petom metatarzalnom kosti, ja s trećom. Pa da mi se ne dogodi isto kao i Petru, bolje je spriječiti nego liječiti. Srećom, ne radi se ni o kakvoj frakturi, nego samo o upali. Tako da je plan da se priključim momčadi na pripremama u Sloveniji - kaže nam u uvodu Valinčić.
Drži da ga ta ozljeda neće zakočiti u ovom dijelu pripremnog razdoblja...
- Ma neće mi nimalo škoditi. Trenirao sam i prije nego što sam potpisao za Dinamo, u ritmu sam. Tako da je bolje tih sedam dana odmoriti se. Makar, moram biti iskren, meni je teško odmarati jer stalno želim trenirati, stalno želim više, najviše. Ali kad mi je liječnik Dinama rekao da se moram odmoriti, onda nema rasprave. Kad klupski liječnik i tijelo kažu da treba stati, onda treba. U ovih sedam dana ništa pretjerano neću izgubiti.
Valinčić potpisao u Dinamovoj majici
U Zagrebu će ostati raditi s trenerom Kristijanom Blaževićem. S njim će ostati raditi još i Petar Bočkaj te Dino Perić koji čekaju da vide gdje će nastaviti karijeru. Isto tako i mladi Branko Pavić, koji bi onda, s Valinčićem ako sve bude po planu, trebao krenuti u Sloveniju. Inače, ima jedna zanimljiva priča vezana uz Morisa. Na potpis ugovora s Dinamom stigao je u Dinamovoj majici!
- Bilo je jako užurbano tog jutra. Znao sam da ću trčati, raditi ergometriju. Pa ne mogu na traci trčati u trapericama i košulji. Onda sam na brzinu otvorio ormar i uzeo Dinamovu majicu koju sam doma uvijek nosio. Dinamovu majicu sam imao uvijek, od onog dana kad sam bio u Dinamovoj akademiji. Naravno da mi je bila prva pri ruci, pa sam je odmah navukao i krenuo na potpis ugovora.
Naravno, da se nešto pogrešno ne shvati, Moris je imao Dinamovu majicu, ali uvijek je u svakom klubu u kojem je igrao bio maksimalno profesionalan i posvećen dresu koji je nosio.
- Istra 1961 mi je dala jako puno. To je bio klub koji mi je otvorio velika vrata. Također, Saša Bjelanović, sportski direktor, te dvojica odličnih trenera Paolo Tramezzani i Gonzalo Garcia, koji su me formirali u igračkom smislu. Ti su mi treneri otvorili oči, ponudili pogled na neke drukčije vidike. Naučili su me kako treba raditi, kako treba igrati. Kod njih sam jako puno napredovao.
Zvali su me iz Italije, Njemačke i Poljske
Imao je Valinčić ponuda iz inozemstva, kako je na njih gledao?
- Bilo je za mene dosta upita iz Italije, Njemačke i Poljske. Moje viđenje je bilo da meni treba Dinamo! Bivši sam hrvatski reprezentativac U21, želio sam ostati u Hrvatskoj, igrati jake europske utakmice koje igra Dinamo. Zapravo, htio sam se vratiti u Maksimir, samom sebi dokazati da mogu. Kad sam iz U19 selekcije Dinama krajem kolovoza 2021. godine odlazio u Neretvanac, dao sam si zadatak da se jednog dana vratim. Nisam mogao tada niti zamisliti da će se to dogoditi tako brzo. Dinamo je najbolji klub u regiji, svake sezone igra europska natjecanja, između ostalog Ligu prvaka.
Priča nam kako mu je uvijek bio san zaigrati za Dinamo na glavnom maksimirskom stadionu.
- Dok je trener bio Nenad Bjelica, uvijek sam gledao te utakmice, želio sam osjetiti puls kad zaigram u seniorskoj momčadi u plavom dresu. Svoje najljepše mlađe dane proveo sam u ovom klubu. Iz Rijeke me u Dinamo pozvao profesor Gabrijelić, a prvi trener u plavom klubu bio mi je Dalibor Poldrugač.
Valinčić trenirao s Dinamom, igrao za Opatiju
Zanimljivo je bilo u tim mlađahnim danima. Dok se čekala registracija za Dinamo, šest mjeseci je igrao za Opatiju. Ali...
- Trenirao sam tih šest mjeseci u Dinamu. Tri puta tjedno, da bih onda za vikend igrao za Opatiju. To je bilo vrijeme dok sam išao u školu i naravno da nije bilo lako tri dana tjedno odlaziti na treninge u Maksimir. Bilo je to ponedjeljkom, srijedom i četvrtkom. Sjećam se da sam nekad znao zakasniti na trening, jer je padao snijeg, zakrčio ceste. Kad je trening bio u večernjim satima, onda sam se znao vratiti negdje u 2 ili 3 sata ujutro, a to isto jutro sam bio u školi u 8 sati. Onda taj isti dan kad se treniralo četvrtkom opet krenuti za Zagreb na trening. Spavao sam u automobilu.
Kad nam je pričao tu priču koja je pokazala kakvu nogometnu strast ima Moris, sjetili smo se i jedne njegove objave na društvenim mrežama u kojoj je nakon potpisa za Dinamo posebno zahvalio svojoj obitelji.
- Moja obitelj se jako žrtvovala za mene. Uvijek sam od obitelji imao ogromnu potporu. Mama, sestra i baka bile su stalni stimulans, nevjerojatna potpora, vjerovale su maksimalno u mene. Ali nikada na mene nije bilo nikakvog presinga. No bio sam uporan, volio sam raditi, trenirati i rekao sam sam sebi "Morise, na kraju ćeš uspjeti!". Davao sam uvijek maksimalno sve od sebe i čekao vidjeti gdje će to na kraju završiti. Eto, završio sam u Dinamu.
Misli da može još mnogo napredovati.
- Imam mnogo veći nogometni kapacitet od ovoga što sam do sada pokazao. Jer imam strast i glad. Gladan sam još većih nogometnih dostignuća, uspjeha. Igrači koji u sebi imaju tu glad naprave najveće priče u nogometu i sportu uopće. Konačno, kad sam iz Zagreba, iz Dinama odlazio u Opuzen, kad mi je istekao ugovor, bila je to ogromna promjena. Bio je to zapravo šok. Kao da me dragi Bog testirao u tom trenutku, kao da je htio provjeriti jesam li ja stvarno taj.
Brz sam i tehnički dobar
Htio je Moris zahvaliti i svom agentu.
- S Adrianom Aliajom imam odličan odnos. On mi je jako puno pomogao, ne samo u nogometnom, nego u životnom smislu.
Kako bi opisao glavne odlike svoje igre?
- Dosta sam brz i tehnički dobar. I taktički odgovoran. U tom taktičkom smislu brzo zaključujem, razmišljam, dobro zatvaram defenzivno i ofenzivno. Posebno sam defenzivno jako puno napredovao u zadnjih godinu dana. Jako puno sam naučio od Tramezzanija i Garcije. Imao sam stvarno jako dobru sezonu, ali treba dalje probijati i vidjeti do kuda idu moji limiti.
Gdje misli da najviše mora još napredovati?
- Moj kapacitet trčanja se može razviti još više. Ma da u svim segmentima popravim igru za jedan posto, već je puno. Mogu baš puno napredovati u igri lijevom nogom, centaršutevima, dolascima iz drugog plana, prepoznavanju nekih situacija. Treba sve to što mislim popraviti detaljno dorađivati. Do dolaska u Dinamo davao sam jako puno, zamislite koliko ću sad davati ovdje u Dinamu!
Koliko mu je poznat stil igre Marija Kovačevića?
- Poznat mi je od prošle sezone. Igra dosta napadački, Slaven Belupo je igrao jako dobro, nudili su odličan nogomet, jako lijep. Ali sad ću ga ne treninzima sigurno bolje upoznati. Momčad će biti jako dobra kad se svi uigramo, kad s stožerom porazgovaramo o tome što treba biti bolje.
Za kraj Moris Valinčić je zaključio:
- Od četvrte lige doći do Dinama u samo nekoliko sezona je ogromna stvar. To nisam mogao niti sanjati. Dinamo će dobro izgledati i dobro igrati, jer to tako mora biti. Kad sam ja u pitanju, rođeni sam pobjednik. Nemam granica. Jednog dana mogu sanjati i hrvatsku reprezentaciju. Ova moja priča mogla bi biti poticaj nekim drugim dečkima za koje sada nitko ne zna i koji možda misle da su nitko i ništa. Neka znaju da će im se jednog dana negdje otvoriti vrata ako budu uporni i ako će vjerovati u sebe. Trebaju gledati samo sebe, ne druge.
Komentari (0)
Komentiraj