Prije dva mjeseca u Kranjčevićevoj, gotovo ista Lokomotiva uvjerljivo je nadigrala Garcijinu Istru sa 3:1. Zeleno-žutima je to bila odlučna partija za nadu u Europu. U nedjelju je vidljivo uigranija Lokomotiva odigrala protiv bitno drugačije Istre neriješeno. Prvi dio bolje za Puležane, drugo bitno uvjerljiviji domaćini. Bod na gostovanju je uvijek pozitivan start. Dakako da se o igri može raspravljati, ali ne da je prerano, nego nema logike prosuđivati novu momčad i trenera temeljem te utakmice.

Mislav Karoglan je izveo momčad bez Marešića, Galileje, Marina, Kadušića, Caseresa i Bakrara. Igrali su Majstorović, Ćalušić, Valinčić, Lisica, Nebyla, Amatkarijo i Erceg. Sukladno viđenom dojam je kako su, za sada, nedostajali tipovi igrača kao Bakrar, jer ima fizičku moć i brzinu da donosi dubinu, te Caseres s njegovom agresivom i kombinatorikom.

Caseres je nakon dvije godine, od kojih je prvu polusezonu bio rezerva, poželio u veći izazov i povratak u Pulu nije mu u planovima. Za sada je još u Velezu II. Bakrar je imao važne ponude i prodan je FC New York za dva milijuna, koji su nužni da bi Istra 1961 imala financijski stabilnu sezonu. Gonzalo Garcia je nakon dvije sezone zaključio da je njegova misija u Istri doživjela zenit. Urugvajac želi u jaču sredinu, a za sada je još u Composteli s obitelji i čeka pravu ponudu.

Koliko je prve sezone bio pod viškom kritika, toliko je druga sezona Garcijine Istre polučila rezultate za mnoštvo pohvala. Te druge sezone ne bi bilo da nije obavljen posao u prvoj sezoni. To je proces i on je odlaskom navedenih igrača i trenera završen. Započeo je novi i kako se moglo očekivati, odjek prethodne sezone će pratiti pogotovo prvo vrijeme novog trenera i momčadi. I to je logično, pa se u tom smislu ne trebaju opterećivati ni Karoglan ni igrači. Kad stasa ova grupa i stručno vodstvo, kroz vrijeme, tada će se objektivno spoznati vrijednost nove Istre 1961 i posljedični stav okruženja. U međuvremenu?

Standard procjene

Svaki početak je težak već zbog činjenice da se mijenjaju stil rada, igre, vođenja momčadi, te usporedo selekcionira novi kadar. Početak je još kompliciraniji nakon uspješnijih era kluba, jer se to uzima kao (ovi) standard procjene nasljednika. No, struka i igrači moraju biti fokusirani samo na rad, svaki trening i svaku sljedeću utakmicu, bez tereta promišljanja hoće li biti na kraju peti, sedmi ili deveti, odnosno hoće li biti bolji od onih prije. Pritom dakako trebaju se prisjetiti navijači i pratitelji kako se rekonstrukcija momčadi odvija usporedo s natjecanjem, koje je vrlo teško (raspored Istre je vrlo težak, Lokomotiva, Dinamo, Rijeka, Osijek...), i da je svaki trener, pa i Garcia, imao taj problem u početku svojeg ciklusa.

Mislav Karoglan

Damjan Tadić/Cropix

Eto, nova Istra 1961, s novim trenerom Karoglanom, i deset novih igrača umjesto 10 koji su otišli, nalazi se tamo gdje je bila u srpnju 2021., kada je stigao Garcia i tek čekao “svoju prvu desetoricu novih”. Trebala su tri prijelazna roka i tri pripremna perioda da bi se posložila igra i kadar za prošlosezonski rezultatski iskorak. U prvu sezonu krenuo je s pobjedom nad HD-om i onda nastavio s četiri poraza. Ukupno će ih do kraja biti 19, uz deveto mjesto. U drugu sezonu krenuo je s tri poraza, kojih će na kraju biti 12, a Istra završiti na petom mjestu.

Kompromis u igri

Ono na što trener Karoglan mora proraditi, to je vizija odnosno dinamika igre. Ako je u odnosu na prethodnika sklon za više okomitosti, što je dobro došlo, onda je jasno da se negdje mora otkinuti dio posjeda. No, ako se doza okomitosti predozira (duga ispucavanja), a faza posjeda svede u drugu krajnost (minimalno), to je ljuljanje temelja momčadi. Jer u njoj je petnaestak igrača koji su dugo tesali automatizme s prijašnjim trenerom. Preskakanje igre, uvjereni smo, nije bilo Karoglanova ideja, barem ne u toj mjeri kao u Kranjčevićevoj.

No to je taj proces o kojem govorimo. Trener treba u svakodnevnom radu s momčadi uigravati svoju viziju igre, koja će biti najprimjerenija kadru kojeg ima, pritom imajući u vidu da je kontrola lopte (posjeda) danas iznimno važan element kontrole igre i njenih ritmova. Kao što je Karoglan u najavi kazao, treba staviti stvari u kontekst koji momčadi odgovara. Ovo iz drugog dijela ne odgovara, ono u prvom dijelu dalo je nagovještaje nekog kompromisa ubrzanja napada ali i pokušaja više držanja lopte.

Ante Erceg

Damir Krajač/Cropix

Naravno da su svi ti procesi homogeniziranja grupe i kompaktnije momčadi otežani jer je se igrači u hodu mijenjaju. Ali to je tako svima, pa i Istri. Ključno je da svi znaju kako nije presudno što će natjecateljski biti prvih 4-5 kola (iskustva prošlih sezona to pokazuju), nego koliko će se ona kvalitetno iskoristiti da bi nastavak u kompletnijem i uigranijem sastavu bio uspješniji. Ovisno o toj uspješnosti će prijelaz iz jednog ciklusa u drugi biti manje traumatičan i uhvatit će se pravi korak. Kadar Istre, s obzirom i na najavljene dolaske, ne čini se slabiji od lani. Štoviše. Samo s Majstorovićem, ako je zdrav kao sada, dobiva se najbolji stoper do sada i lider obrane. S Ercegom koji stalno igra, a ne pauzira zbog kartona, ima se golgetera kakav nitko nije bio. Ni Bakrar. S nekim novim napadačem, možda Lawalom, dobit će se ona moć i dubina koja je otišla s Alžircem. Vidjet će se do kraja kolovoza.