Netko je po njegovu dolasku fatalistički kazao, “Od svih španjolskih trenera koji su bili u Istri, ovaj barem zna dobro pričati engleski jezik!” Aluzija je bila jasna, i odjek kod šire javnosti u Puli i Istri. Nakon što je smijenjen etablirani trener Goran Tomić, vodstvo pulskog prvoligaša angažiralo je trenera s minimalnim trogodišnjim stažem, uglavnom provedenim u četvrtoj i manje u trećoj razini španjolskih liga.

Kako to obično biva u našem podneblju, prioritet je dobila ta stvarnost, a zanemarena je činjenica da je 39-godišnji Oriol Riera odrastao u La Masiji, osjetio čar nastupa za Barcelonu, a potom u 16 godina profesionalnog nogometa nastupao u španjolskoj prvoj i drugoj ligi, engleskom Championshipu (druga razina) i u australskoj ligi. Nije stoga čudno, uz vrijeme provedeno u Wiganu i Sydneyju, da je dobro svladao engleski. Vjerojatno je nešto i naučio od nogometa igrajući na razinama Primere...

Odmah na rezultat

Ovog lipnja u Istri su bili uvjereni da je dogovor (dvije godine) s Goranom Tomićem garancija da će se prebroditi trauma Garcijina odlaska. Tomić je već bio u klubu prije devet godina, tada je ostavio vrlo dobar dojam, ali je i on naprasno odlučio otići za vrijeme prvenstva da bi bio asistent Svenu Goranu Erikssonu u Kini. Imao je Tomić potom vrlo uspješne godine u Lokomotivi, dobru eru u Rijeci, i s 48 godina došao je na Drosinu u naponu karijere. Iskusan, ambiciozan i dovoljno još mlad za veće iskorake. Djelovalo je kao da je optimalno rješenje da pomogne Istri za njezine, a posljedično za svoje iskorake u idućem angažmanu...

Zašto je Goran Tomić zaključio priču u Istri nakon samo šest kola? Od prvog dana stekao se dojam da momčad, većinski sastavljena od igrača koji su bili odlični pod Garcijom, nije kliknula s novim trenerom. Tomić je htio mijenjati neke postulate igre (recimo build-up), želio je više okomitosti i bržu završnicu u odnosu na posjed i kombinatoriku s prijašnjim trenerom.

Htio je odmah ići na “rezultat” (u Istrinom slučaju borba za Europu), iako je momčad djelomice oslabljena odlascima važnih igrača (Valinčić, Lisica, Majkić, Gagua), zdravstvenim teškoćama protagonista proljeća (Marešić, Rozić, Maurić) koji su muku mučili u pripremnom periodu, kao i oni novopridošli igrači (Prevljak, Frederiksen, Bangura, Jay...) koji su imali više ili manje pauze u prethodnim klubovima te su se teško prilagođavali novoj stvarnosti. Tu fazu prilagodbe prolazio je i mladi Taraba, kasnije priključeni Tunižanin Nasraoui, a i golman Kolić koji je trebao preuzeti teško breme Majkićeva nasljednika...

Tomiću nije dobro krenulo od početka. Nije uspio dati jasan identitet igre, momčad je djelovala prilično ispuhano od starta sezone, bez samopouzdanja, a nije imao ni puno vjere u alternative. Pehovi su bili i u rezultatu, jer je, recimo, ponajbolju igru, drugo poluvrijeme s Lokomotivom, preokrenuo rezultat (na 2:1), ali je u zadnjoj sekundi nadoknade primljen pogodak. Sve je to narušilo atmosferu oko momčadi, ali i unutar nje kao da je manjkalo vjere i entuzijazma...

Kad su Baski prelomili odluku i smijenili Tomića, doveden je njegov konkurent iz lipnja, Oriol Riera. Trener kojeg je dočekala možda i najniža razina od svih novih trenera ere Baska...

Oriol Riera

GORAN MEHKEK Cropix

Uz njegovo vodstvo Istra je u idućih pet utakmica ostvarila 3 pobjede, remi i poraz (od razigranog Hajduka) i s 10 bodova je druga momčad po učinku u posljednjih pet utakmica. Nakon 11 kola Zeleno-žuti su na diobi petog mjesta s bodom manje od trećeplasirane Lokomotive. Očiti pomak u kvaliteti igre i bodovnom učinku, kako ga objasniti?

Prije svega treba kazati da je Rieri plus što su mu ostali Koski i Marešić, koji su bili previše opterećeni transferima u Tomićevo vrijeme. Oporavili su se svi igrači, a ljetošnje pridošlice su se ipak više udomaćile. Riera je debi u trenerskoj profi konkurenciji započeo uz dozu uvijek potrebne fortune (s Osijekom) i pobjedom za jačanje samopouzdanja momčadi i okruženja.

Ideja bliža Garcijinoj

No, na stranu rezultati, Riera je odmah uspio steći povjerenje igrača i kliknuti s njima po pitanju metodologije rada, ideje igre i većeg povjerenja alternativama. Od prvog dana igrači su isticali da im je taj način treniranja i nogometne ideje bliži onome koji je gajio Garcia, a u kojem su se oni odlično snalazili.

Riera je tipično španjolskog pristupa, teži posjedu i kombinatorici te je u temelju skloniji ofenzivi. No, za razliku od, primjerice, Garcije, manje iskusni Riera nije isključiv u provedbi svojih ideja. Može se kazati da još traži optimalnije opcije sastava i formata Istrine igre s obzirom na to da je tek mjesec i pol dana u Puli. No, isto tako se nazire da je spreman mijenjati taktičku postavku unutar utakmice ako vidi da ona prva nije bila uspješna, te da se ne libi uvesti igrače koji su do sada bili marginalizirani. Iskazuje, dakle, određenu višu razinu hrabrosti, preuzimanja odgovornosti odnosno rizika. Na treninzima, reći će igrači, intenzitet je dinamičan, zahtjevan je, podvikne kad treba, ali i pohvali...

Tek će se vidjeti kakva je trenerska doktrina i nagovještaji dometa Oriol Riere kao trenera. Prvi znaci su ohrabrujući. Kao igrač je bio fajter koji je kao centarfor stavljao glavu tamo gdje drugi ne bi nogu, nikad se ne bi predavao. Kao trener treba ipak nešto širi spektar garda i stava. Poklope li se stvari, onda će profitirati od ovog angažmana i Riera i Istra...