Saga o pregovorima Dinama i Istre 1961 je poznata. Iz Maksimira su htjeli alžirskog napadača Monsefa Bakrara, koji se jako dopao treneru Igoru Bišćanu. U nekoliko rundi pregovora, s dosta obrata u modalitetima i brojkama, činilo se da je transfer dogovoren.
Posljednja opcija na stolu bila je posudba za godinu dana, koju bi Dinamo platio 400-500 tisuća eura, a eventualni otkup koštao bi dodatnih 1,1-1,2 milijuna eura. Kako je od prvog dana Saša Bjelanović, sportski direktor Istre 1961, govorio da je dio tog paketa i dolazak dva-tri igrača koji su višak u Dinamu, upravo je na tom faktoru mogao proći inače nelogičan format Bakrarovog odlaska u Maksimir.
Iznenađujući rasplet
No, kada su iz Dinama javili da ne mogu utjecati na neke igrače (prvi pick je bio Štefulj) da prihvate posudbu ili općenito odlazak u Istru 1961, Bjelanović je uz placet Uprave kluba, prije svega one u Vitoriji, priopćio Dinamovom vodstvu kako se pregovori prekidaju. Bakraru, koji je u Zagrebu samo čekao potpis Istre i već je u glavi funkcionirao kao igrač Dinama, javljeno je da se vrati u Pulu i priključi pripremama Zeleno-žutih. To je igrač, pomalo iznenađen, i učinio.
Propast tih pregovora svakako nije bio dobar znak za aktualni odnos Dinama i Istre 1961. Pritom je, kako doznajemo, sportski direktor Puležana Saša Bjelanović u Maksimiru praktično postao persona non grata. Nije jasno zašto bi to bilo tako, s obzirom na to da je Bjelanović prije svega vodio računa o interesu Istre 1961, istovrsno kako su operativci Dinama pazili na interes svojeg kluba. Ni prvi, ni posljednji transfer koji se nije dogodio.
Zaleđen u statusu
Za Istru će se pokazati da je to zapravo bio sretan ishod. Tjedan nakon Bakrarovog povratka u Pulu, klubu s Drosine su se javili agenti FC New York Cityja, člana MLS-a, koji su odlučili odmah poslati konkretnu ponudu za Alžirca. Taj klub je bio željan dovođenja i Matije Frigana iz Rijeke, ali kako se naziralo, bio im je preskup. Čim su to shvatili, a vjerojatno vodeći računa i o činjenici da je Dinamov interes prilično jasan znak potencijala alžirskog napadača, uz skautiranje prošlog proljeća, Amerikanci su odlučili kupiti ugovor Bakrara. Za to su izdvojili 2 milijuna dolara i Istri ostavili određeni postotak od idućeg transfera Alžirca.
Između Dinama i Puležana potom nije bilo daljnjih akcija u kojima bi se moglo provjeriti je li odnos potpuno zahladio. No, ono što se moglo razabrati između redaka, jedan od ključnih razloga što je pregovaranje Bakrara otišlo u sferu dvojbenosti zapravo je transfer Maura Perkovića. Iz Dinama su odjekivale teze kako je mladi Puležan, kojeg je Ante Čačić zimus dogovorio i inzistirao na njegovom dolasku, preplaćen (2 milijuna eura). To je opteretilo i stav prema Bakrarovom potencijalu. Kao da je Istra kriva što je Dinamo odlučio dovesti Perkovića i to platiti navedenim iznosom (posudba s obvezom otkupa). Kako god, tim se nezadovoljstvom u Upravi Modrih može možda i lakše shvatiti zašto je Perković potpuno marginaliziran u momčadi.
Odigrao je u travnju šest utakmica standardno na lijevom beku, i to vrlo pristojno, iako je njegova osnovna pozicija na stoperu. Od tada ga je Igor Bišćan preselio na klupu i “zaledio” u statusu.