Prije dva ljeta Istra je s Gonzalom Garciom startala sa 6 poraza u prvih 8 kola (3:16) i 2 pobjede (otpisani HD i Osijek). Prošlo ljeto je s istim trenerom start donio tri poraza (2:8), među inim s Dinamom (1:4). Godinu prije, s Jumićem, krenulo se uz 4 poraza (1:6), a 2019./20. Prelec je startao s 2 pobjede i 2 poraza. Ponajbolji omjer prva četiri kola imao je Igor Pamić 2015. s 2 pobjede, remijem i porazom...
Pozitivna priča
Prilično je jednostavno prepoznati kako su ulasci u sezonu, pogotovo otkako je Lige 10 (2013./14.), negativnog natjecateljskog ritma za Istru. Zašto je tako? I to se može dosta lako analizirati. Istra je klub koji, kao i svaki te dimenzije (izvan “velike četvorke”), svakog ljeta mijenja veći dio kadra i većinski prvog trenera. Ona to zbog dužine prijelaznog roka mora činiti sve do prve reprezentativne pauze (rujan) i kraja mercata. Tada se uglavnom poboljšava kompaktnost momčadi, linije djeluju uigranije, ali rezultati su, naravno, ovisni o kvaliteti prijelaznog roka.
Prošle sezone je Gonzalo Garcia krenuo “kašljucavo” kao i prethodne (završio na devetoj poziciji), ali je uz kvalitetniju selekciju s pridošlim Sašom Bjelanovićem ušao u pozitivnu priču. Velika je stvar da je Garcia prošao prvu sezonu i stekao iskustvo u HNL-u. On je već tada htio otići jer je imao logičnu ambiciju za rad u jačoj sredini, slično kao što mu je bilo u Twenteu i Eredivisie, kudikamo jačoj i glamuroznijoj ligi (sada dio Petice). Istra je već bila dogovorila dolazak bivšeg Šibenikovog trenera, Marija Rosasa, no onda se Garcia predomislio i prihvatio ostanak Puli (dvije godine ugovor). Nastavak je donio veliki iskorak u prošloj sezoni, ali i Garcijin stav da je dvije godine dosta i da želi na višu razinu. Legitimno...
I prije nego je Saša Bjelanović odabrao novog trenera, bilo je jasno da će, tko god bio, imati sjenu prethodnika. Što je prirodno jer je Garcia doteglio Istru do najboljeg rezultata u povijesti. Uz to, napravio je puno u promjeni mentaliteta momčadi, da u svakoj utakmici mora ići na pobjedu, gdje god i protiv kog igrali. Dopadljiva igra, automatizmi, kao i neke povijesne pobjede (prvi put u Rijeci) te osvajanje brojnih bodova protiv “velike četvorke”, učvrstilo je veliki respekt navijača i javnosti. Zasluženo! Garcijin nogomet je bio pravo osvježenje za HNL, gdje prevladavaju dogmatični pristupi. Zato je i bio površno napadan od dijela kolega i nekih nekorektnih analitičara. No, život (i) u nogometu ide dalje i ne staje nečijim odlaskom. Garcia je prošlost Istre, kao i dio njegove momčadi, a posljedično i stil igre.
Mislav Karoglan je bio odabir Bjelanovića. Sportskom direktoru se odavalo stalno priznanje kako je posložio kadar prošle sezone. Imao je niz dobrih izbora, ali i balasta, koji je bio nužan dok se nije kompletirala selekcija. Ključan je bio završni rezultat, a u natjecateljskom smislu pokazao se odličnim, u financijskom još dojmljiviji. U godinu dana je inkasirano 4,6 milijuna eura (Mišković, Beljo, Perković, Bakrar). Zaslužuje li Bjelanović povjerenje kad kaže da vjeruje u Karoglana i kadar koji se okupio, a koji još čeka završno kompletiranje?
Nije se moglo znati
Kad je dolazio Garcia, kao i prije Marquez, Torres, Rendulić, Cvitanović, Prelec, Jumić, Budicin, nije se moglo znati kakvi će biti efekti. Puno ovisi o trenerima, ali oni puno ovise o kadru, vremenu okupljanja istog, perioda homogeniziranja i, dakako, kvaliteti pojedinaca. Svaki trener mora proći taj proces, svaki novi igrač isto tako, a onda i svi zajedno. Zašto bi već sada bilo “očito da trener nije taj, da igra nema veze s ničime, a da su dovedeni samo panjevi”, kako se već folklorno raspravlja u nas...
Kad je doveden Bakrar, čulo se da je “pao s Marsa”, a onda se pokazao vrijednim milijunskog transfera. Taj Bakrar je pola godine bio rezerva “slomljenom” Ercegu, kako su ga dočekali u Puli. Kao što je u dvomjesečnoj prisilnoj pauzi Ercega, kad se činilo da će stati svijet Istre, Bakrar postao igrač od dva milijuna dolara, koji vodi momčad prema Europi. Poanta je da u nogometu nema egzaktne priče, koliko god algoritmi i diktatura statističara žele nametnuti taj dril. Nogomet je igra koja ovisi o stotinama faktora, ali jedan je, pored temeljnog pitanja kvalitete, ključan. To je zakon vremena, nužnog za pripremu, uigravanje i dovođenje igrača u situaciju da kolektivno pruže najbolje od sebe. Nitko ne može kazati da će to biti uspješno, ili neuspješno, vremenski odmak donijeti će istinu.
Danas nitko ne može reći da je Karoglan odličan ili slabašan trener jer prvi puta vodi prvoligašku momčad kao lider struke koja mora stvoriti novu priču. Taj posao je već sasvim dovoljno kompliciran da bi ga se dodatno opteretilo promptnim “presudama” i posljedičnim negativnim atmosferama.
Istra je uzela bod Lokomotivi u prvom kolu u Zagrebu, nakon što je prošle sezone s njima izgubila 11 od 12. U drugom kolu je od Dinama izgubila 46. utakmicu od 59 u prvoligaškoj povijesti. Otkako je Lige 10, u Puli je Dinamo 15 puta svladao Puležane, uz 5 remija i 2 poraza, uz gol-razliku 40:10. U subotu se, dakle, natjecateljski dogodio standard. O igri, učincima Istre može se raspravljati. Bilo je logičnih propusta, neuigranosti, jalove završnice. No, bilo je i dobrih momenata, naznaka poboljšanja u odnosu na Lokomotivu. Među inima zanimljiv je i omjer udaraca (ukupno 6:9). U okvir vrata 4:3 za Modre, a razlika je da su tri Dinamova ušli u mreži, slijedom kvalitete koja je tradicionalno na Dinamovoj strani.
Dovoljno vremena
Možda će Istra biti nakon 7-8 kola bolja i uvjerljivija, možda će biti slaba i neuspješna, tko zna. Vidjet će jasnije kasnije, ali objektivno samo onda kada Bjelanović, Karoglan i igrači budu imali dovoljno zajedničkog vremena da stvore novu priču koja ima perspektivu. Ili nema. Bilo bi lakše da se novoj škvadri stalno ne predbacuje što je bilo prije i time samo opterećuje konstrukcija sljedeće priče.