Junak je bio mladi Mateo Lisica. No, upravo je strijelac zlatnog pogotka za tri boda apostrofirao skoro 14 godina starijeg kolegu u napadu.
”Svaka čast Ercegu, koji dobiva batine, ali ide stalno naprijed...”.
Svaka čast Ercegu jedna je od najčešćih sintagmi proteklih godinu dana u okruženju Istre 1961. Jer govorimo o igraču koji će u prosincu navršiti 34 godine, koji je dočekan skepsom u Puli u ljeto 2022., nakon što je zbog skepsi napustio Osijek, a koji je u prošloj sezoni bio lokomotiva najbolje Istrine (i pulske uopće) sezone u povijesti nastupa u prvoj ligi...
Ante Erceg je prgav tip, definitivno. Taj adrenalin, zbog kojeg zna prijeći granicu koja ga pretvara u negativca, jedan je i od generatora njegove kvalitete. Prava je šteta što posljedice takvih prgavih situacija onda zasjene ono što je zapravo ključan okvir ove priče - a to je visoka kvaliteta splitskog napadača! Dok ga se kao igrača, uz osobnost, ne upozna bolje, i pogotovo ako nije u krugu favorita javnosti odnosno u klubu koji je medijski zaštićeniji, vjerojatno je da će se teško dublje prepoznati izvanserijski mu talent. Erceg je, sve u svemu, odradio zapaženu karijeru, doživio je osobno najveću satisfakciju da igra za Hajduk i štoviše, postane ikona navijača (Hajdučko srce), imao je i neke isplativije inozemne angažmane.
No, kad se prepozna njegova nadarenost za igru, iznimna borbenost i htijenje, natjecateljski ultimativni pristup, i kada sve to garnira serijom pogodaka u dresu momčadi drugog dijela HNL tablice, onda tek shvatite da je mogao učiniti bitno više. Erceg je znalac igre, agresivan je, hitar je i na pragu 34. godine, a uz to odrađuje bespoštedno presing za Istru i potiče momčad na iskorake. U proporciji kluba u kojem igra te učinka u prošloj sezoni, Erceg je nepravedno manje vrednovan od onih kojima se kudikamo lakše nametnuti u velikim HR klubovima i koji su medijski više promicani i zaštićeni. Jedan od Ercegovih doprinosa takvom animozitetu jest njegova crta osobnosti koja se dotiče buntovnosti. Otuda nervozne reakcije na sudačke nejednake tretmane i njegovu frustriranost što ga ne štite kao druge. Štoviše, nakon što je vrlo neodgovorno istrgnuo blok sucu Titliću i zaradio kaznu od devet utakmica, Erceg je postao za suce “omiljeni” igrač na kojem će odmah tretirati strogoću, drugačije vidjeti prekršaje, simuliranja i prigovore...
Dijelom si je sam kriv, ali je vrlo očito da je drugim dijelom u pravu kad kaže da prema njemu postoji posebna predrasuda. Mnogo se toga raznim ispadima drugih igrača i aktera u HNL-u progledalo kroz prste ili vremenom zaboravilo, ali eto, na Ercegu nema tolerancije...
No, ovo nije (više) tekst o uzrocima i posljedicama prgavosti, nego je priznanje jednom odličnom nogometašu, španeru, strijelcu, hrabrom i bespoštednom borcu kojeg obrambeni igrači, i zbog atmosfere koja vlada oko njega, bez pardona udaraju i provociraju. Kao i neki stručnjaci s protivničkih klupa. U Splitu je Erceg dobio više udaraca, od kojih je onaj nenamjerni Šarlije, bio brutalan volej u glavu. Razložna je bila briga, prvo Šarlije koji je postao svjestan težine prekršaja, a onda i svih na terenu i pored ekrana, što će biti s Ercegom. S jasnom nateklinom jagodične kosti, ošamućen, izišao je u pratnji fizioterapeuta, i kada se činilo logičnim (i razumnim) da ostane vani, i da Istra bez prava zamjene završi utakmicu s deset igrača, Erceg se hrabro vratio u igru. I ne samo da se vratio, nego je i asistirao Lisici za pogodak i doprinio velikoj pobjedi! Dok bi se drugi povukli, Erceg se potvrdio gromadom od sportaša.
U Puli su svi svjesni njegovih prgavih ispada, ali navijačima Istre rijetko je kada neki igrač tako “sjeo” kao ovaj 33-godišnji Splićanin. Nakon što je fantastičnom minijaturom protiv 3-4 braniča Osijeka, po aut liniji isprovocirao gol, s punih tribina Drosine iznova se treslo skandiranje njegova imena. Među inima i zato što Erceg jest hajdukovac, ali za razliku od većine takvih koji dođu (i) u Pulu, ne priča stalno o Poljudu i ne odaje stalnu težnju za prošlim danima ili novim povratcima. Erceg se doslovno ponaša kao igrač Istre, i protiv Hajduka, i protiv Osijeka, i protiv bilo koga troši se do maksimuma na terenu. Kao i na treningu.
Sada, dok miruje zbog potresa mozga i neće ga biti tri tjedna (ima i žute kartone), red je podvući priču o tom igraču u kontekstu nogometa, a ne stalno slušati istu priču o tome da je “ovakav ili onakav”. Po igri Erceg je jedan od najvećih talenata HNL-a i već zbog toga bi ga i suci trebali respektirati. Kazniti kad zasluži, ali i štititi kad oduševljava igrom. Možda bi onda i njegova prgavosti bila u prihvatljivijim okvirima...
Komentari (0)