Dvije godine kasnije sve upućuje na ponavljanje priče. U lipnju 2023., nakon što je s Istrom 1961 osvojio peto mjesto i zamalo izborio Europu, Gonzalo Garcia je odlučio otići. Imao je ugovor još jednu godinu, ali klupskom vodstvu kazivao je da je iscrpljen i treba pauzu.
Bilo je dosta natezanja oko raskida i dogodio se nakon što su naposljetku u Istri 1961 odlučili da mu neće tražiti odštetni zahtjev po ugovoru. Bila je to svojevrsna zahvala treneru za dobro učinjeni dvogodišnji posao, koji je odradio u relativno skromnim financijskim uvjetima. Isto tako Istra je trebala što prije dogovoriti novog trenera. Garcijin tadašnji odlazak svima je jako teško pao, a Istra 1961 je zaronila opet u kriznu sezonu uz smjene Karoglana, potom Španjolca Catale i stabiliziranje s Tramezzanijem. No, osjećaj atraktivne igre i težnje ofenzivi, kao u eri Garcije, toga nije bilo, a što se osjetilo na nezadovoljstvu okruženja i slabe posjete.
Kada su zimus u Vitoriji odlučili da se raskine s Tramezzanijem, vlasnici kluba su gospodski isplatiti značajnu otpremninu, iako se naziralo da Talijan već ima alternativni angažman. No, Baski su htjeli osloboditi prostor za povratak Gonzala Garcije. Njegov povratak djelovao je za javnost u početku kao nemoguća misija, ali očito su vlasnici posegnuli za jakim argumentima i privoljeli ga na novi ciklus u Puli. Garcia je to isticao kao veliko zadovoljstvo, jer su se on i obitelj sjajno osjećali u Puli, a k tome je naglasio da je sada Istra 1961 bitno organiziraniji i infrastrukturom kudikamo kvalitetniji klub. Najavljivao je kupovinu kuće jer je želio imati trajniju poveznicu s Pulom...
Potpisao je ugovor na dvije i pol godine, za kojeg kažu u klubu da je najveći ikad u povijesti ovdašnjeg nogometa. Uz značajne bonuse, kao što je bila nagrada za Europu. I uz maksimalnu raspoloživost kluba da mu osigura što traži, primjerice dodatne asistente, te nesmetano radi na projektu ambicioznijeg iskoraka Istre 1961.
Poklopili su se svi faktori (kvalitetni igrači, nikad jača i financijski zahtjevnija pojačanja, klupska veća ambicija) koje je Garcia po terenskom pitanju maksimalno iskoristio. Momčad je brzo zaigrala kao u prvom mandatu, ali s kvalitetnijim kadrom (pogotovo po brzini) igra je bila još spektakularnija. Najjača pozitivna posljedica, osim rezultata i rasta igrača, bila je povratak publike. Teško se sjetiti da je ikad u Puli, i u Istri, bila tako "nabrijana" atmosfera za Zeleno-žute, a što se prepoznavalo po sjajno popunjenim tribinama Drosine vikendom i u radnom danu.
Sve je bilo tako ohrabrujuće da nikome u Puli na pamet nije padalo da bi urugvajski trener nakon samo pet mjeseci odlučio otići. Bilo je jasno da će Garcia biti poželjan jačim klubovima, ali nekako se okruženje uvjeravalo da će barem još jednu sezonu ostati i dodatno podignuti Istru i sebe kao trenera. Jedno su, dakako, razumljive želje i osjećaji pripadnosti navijačkog okruženja, kluba, a drugo odnosi unutar nogometnog miljea i deficita skrupula. Istra je dala sve što je mogla Garciji i živjela u romantici, ali to je realnost drugih vremena. Možda će i ova situacija biti pouka Baskima da shvate u kakvom okruženju HNL-a živi Istra 1961, te kako se treba odnositi prema lažnim korektnostima.
Naime, kako doznajemo iz pouzdanih izvora, Istra je krenula u potragu za novim trenerom. Što ukazuje da su dobili signale da Garcia odlazi i samo čeka ovjeru dokumenata (ugovora) koji mu je poslao Hajduk. O tome iz splitskog kluba, niti forme radi, ni glasa prema Istri 1961. Čak ni na dodjeli priznanja HNL-a u Zagrebu, gdje je predsjednik Hajduka Bilić sreo predsjednika Istre Vincentija. Bio je tamo u delegaciji Istre i Gonzalo Garcia, koji je navodio njemu i Bjelanoviću kako postoje razgovori, ali i da ima i druge ponude iz inozemstva, te da o svemu treba razmisliti.
Ostavio je uvjerljiv dojam, i temeljem prvog odlaska (zato smo i naveli uvod za razumijevanje dinamike ovog procesa), da je to samo dobivanje na vremenu, dok se "papirnato" ne riješe odnosi. Garcia će tako sigurno postati novi trener Hajduka, koji ga je pozvao prije nekoliko tjedana i uporno "zapeo" za njegov angažman. Uz veličinu kluba i posljedične ambicije, ali i sve rizike koje nosi trenerska pozicija na Poljudu, očito je odlučni argument da po drugi puta u kratkom roku i u još kraćem (ugovorenom) boravku ostavi Istru na cjedilu, bogati financijski parametar trogodišnjeg ugovora.
Garcia je dogovorio da u Hajduk vodi gotovo cijeli stožer (osim trenera vratara Bulata, koji je Splićanin) iz Istre, ukupno šest suradnika. Taj prekid suradnje za njega i suradnike iznosi 450 tisuća eura. Nominalno ih treba platiti Garcia i ekipa, ali je logično da će i taj iznos posredno podmiriti Hajduk.
Dakle, Gonzalo Garcia je prošlost Istre 1961 i s obzirom na ogromno razočaranje koje je u Puli izazvala samo vijest o tome da pregovara s Hajdukom, jasno je da u budućnosti nema šanse za neki novi povratak. Tko bi se, uostalom, usudio opet igrati na kartu odličnog trenera za kojeg, međutim, niste sigurni, pored ikakvog ugovora, kada će vas napustiti...
Komentari (12)