Bio je na korak od preuzimanja Istre odmah nakon Gonzala Garcije. No, imao je još obveza i ugovor u Sionu, a Puležani nisu mogli čekati. Paolo Tramezzani vjerojatno nije mogao ni zamisliti da bi u ovoj sezoni mogao postati trener Istre 1961, nakon što je imenovan Mislav Karoglan, a uskoro i David Catala. No, kada ga je sportski direktor Istre Saša Bjelanović nazvao početkom veljače, nije dvojio.
- Krenuo sam odmah navečer iz Siona i ujutro sam bio u Puli, te potom odmah vodio prvi trening - kazao nam je trener koji djeluje kao da je igrač.
Suh, fizički snažan i pun energije...
- Kao da je bilo zapisano u sudbini da se Istra i ja moramo spojiti. Pratio sam ih već prije, više-manje sam bio upoznat što me čeka i s čime raspolažemo. Istru pamtim iz polugodišnje ere mi u Hajduku, kao i cijeli HNL.
Sto posto posvećenosti
Vratit ćemo se ligi. Imali ste respektabilnu igračku karijeru, kao trener radili u jačim klubovima u šest država, u HNL-u ste vodili jednog od dva najveća kluba, s kakvim ste elanom uronili u stvarnost Istre?
- Kao i u svaki klub, s puno entuzijazma i 100 % posvećenost. Ja ne znam drugačije. Istra je sada epicentar moje karijere i nema trunke dvojbe da ću joj se posvetiti onako kako sam se posvetio Hajduku, Sionu ili bilo kojem klubu koje god razine bio. U nogometu si profesionalac ili nisi, i svatko tko se prema toj zakonitosti postavi kalkulantski ovisno o rangu, tradiciji ili nečem drugom, nema šanse uspjeti ili biti ispunjen svojim radom.
U Puli ste odmah promijenili energetsku komponentu, s Osijekom, Slavenom Belupom i Rudešom - 7 bodova, 4:2 gol-razlika, bitno učinkovitija momčad. Kritike su vrlo pozitivne s tribina, iz medija i pogotovo u svlačionici?
- Veliku je ulogu u dobrom doživljaju odigrao, naravno, rezultat. Tek smo na početku naše suradnje i moja iskustva mi u karijeri govore da se prave ocjene mogu odati na kraju sezone. Istina je da su mi ove tri utakmice dale značajne informacije i o igračima koje imam, njihovom potencijalu, karakternim osobinama, vrlinama i manama, raspoloživosti za rad i usvajanja trenerovih ideja, napredovanja i slično. Moram reći, naišao sam na odličnu grupu koja je, naslućujem i po ove tri utakmice, bila u svojevrsnoj energetskoj blokadi, a letargija je živi pijesak za natjecateljske nužne ritmove. Najveća zasluga ovog pozitivnog starta je upravo na igračima i njihovoj odličnoj reakciji na nove situacije.
Teško je pojasniti, iako je čest slučaj, da treneri jednu te istu momčad iz letargije odvedu u prštenje energije, i obratno?
- Ne mogu govoriti o tome što je bilo prije mene, odnosno kako je to u drugim klubovima. Moj pristup je prilično jasan i na tragu stručnih doktrina i metodologija rada u talijanskom nogometu. Maksimalan rad na svakom treningu, red i disciplina u igri, organiziranost u utakmici i hrabrost igranja protiv svakog i svugdje. Kad se momčad dovede do tog identiteta onda, naravno, ovisi i o kvalitativnim potencijalima, svojim i suparničkim, kako se to reflektira na ishode. No, inzistiram na tome da moje momčadi dostižu svoje maksimume unutar sustava igre kojeg ocijenimo da najviše odgovara kadru, pa kad u tome uspijemo onda se spozna da se sa svakim može nadigravati. I ako nema drastičnih razlika u kvaliteti, ili nekog drugog limitirajućeg faktora, taj maksimalni pristup može presuditi i s jačima, ili se potvrđivati sa sebi ravnima i inferiornijima.
Bit će ipak da je nešto i do vaše energičnosti. Pamtimo da ste u Hajduku učinili velike pomake upravo u takvom gardu?
- Gdje god sam radio, inzistirao sam na tome, a vjerojatno je da je moj karakter i energičnost jedan plus u prenašanju tih faktora na igrače. Ponavljam, u Istri sam zatekao igrače koji su odmah prihvatili ovaj pristup, predani su radu, kolektivnog su duha i željni napredovanja. To je prvi korak da se razvije dobra priča, ali mora se biti na čistu s time da smo tek počeli. Jako je puno posla pred nama.
Kakve odrednice imate s Istrom?
- Klub je bio vrlo jasan. Želi se razvijati mlade igrače s potencijalom te uz sinergiju s iskusnijima natjecateljski biti kompetitivni i u stalnom napredovanju. Ja baš volim raditi s mladima, imao sam takvih igrača koji su bili na početku i zajedno smo ih lansirali u orbitu elitnijih razina nogometa. No, jasno je da svaki mladi igrač i njihovi pobornici moraju imati na pameti kako mlad i talentiran ne znači gotov igrač. Treba se raditi stalno, odricati i žrtvovati, napredovati iz treninga u trening, iz utakmice u utakmicu. Imao sam mnoštvo mladih talenta koji nisu shvatili, ili su im drugi krivo tumačili, da su mladenačka dob i nadarenost jedan faktor, i to u konačnici manje važan od ozbiljnosti, rada, kolektivnog duha i želje stjecanja znanja. Zato je bilo onih koje nitko nije vidio da su baš neki talenti, a postali su vrhunski igrači, kao što je mnoštvo nadarenih ostalo na nižim razinama i neispunjeni. Eto, da bi mladi u tom razvojnom ciklusu napredovali ključno je da imaju potporu iskusnijih, etablirano kvalitetnih i karakterno momčadskog duha. Bez te sinergije nema iskoraka, ni mladih, ni momčadi, ni projekata...
Izgradnja identiteta
U Puli su vas odmah “prisvojili”, kliknuli ste s igračima i okruženjem. Pokazatelj realnih doživljaja bit će kad rezultati ili igra ne budu po željama. Kako vi vidite tu suradnju u bližoj i daljoj perspektivi?
- Jednostavno je. Do kraja sezone želja je ostvariti što je više moguće bodova, (iz)graditi identitet igre i momčadi, promovirati mlade igrače. Normalno je i razmišljati u pravcu iduće sezone, ali sam taj proces se zapravo poklapa s ovih stotinjak dana koji su pred nama. Logično je da će i meni biti jasnije slike individualnih potencijala, karakternih osobina i pristupa za jedno mjesec dana. No, vrlo sam zadovoljan već sada kako momčad reagira na naša traženja, taktička, tehnička i voljna.
Prvi od najtežih testova prolaznog vremena tog rada slijedi tamo gdje ste boravili pola godine?
- Da, da, baš se radujem gostovanju u Splitu. Imao sam samo pozitivna iskustva kao trener Hajduka. Bilo je to teško vrijeme zbog COVID pandemije pa se igralo na praznim stadionima. Meni će u subotu na Poljudu biti premijerno doživljaj punih tribina i fantastičnog ambijenta koji se tamo stvori. Nisam imao prilike tu podršku uživati kao trener Hajduka, a što sam često gledao putem tv prijenosa nakon ukidanja zabrane gledateljima. Takav ambijent je velika stvar za nogomet, za suparnike, za ligu, a ne samo za Hajduk.
Nema se smisla vraćati
Kako ste onda živjeli tu zbilju Poljuda, Splita, gdje ste došli u sezoni kada su vam prethodili Vukas, Primorac...
- Prije svega, bio sam primljen izvanredno. U klubu, u gradu, kod igrača. Iako nismo imali gledatelja na tribinama, njihovu podršku osjećao na svakom koraku i u svakom trenutku. To je taj emotivni odjek koji te jednostavno napuni energijom. Imali smo i dobru natjecateljsku priču. Bili smo udaljeni 10 bodova od četvrte Rijeke i 11 od Gorice. Do kraja smo stigli do četvrte pozicije, preskočili Goricu, a u odnosu na njih i Rijeku ostvarili smo 12 odnosno 9 bodova više...
Nije nikad rasvijetljeno zašto ste unatoč dobrom radu i očito pozitivnom stavu navijača, napustili Hajduk?
- To je prošlo, nema smisla vraćati se unatrag. Mogu tek reći, klub je imao opciju produžetka i nisu je aktivirali. Sigurno je da su imali svoje razloge. S predsjednikom Jakobušićem imao sam odličan odnos, mislim da to nije bila njegova volja, jer pozvao me na kavu drugi dan kako bi mi objasnio zašto se ne nastavlja. No, zahvalio sam se, nije bilo potrebe dodatnih objašnjenja. To je profesionalni nogomet, klub donosi svoje odluke i one se moraju prihvatiti te se ide dalje. Sjećam se da me iznenadila grupa navijača koji su me po izlasku s autom sa stadiona ispratili s pljeskom i povicima odobravanja. To su emocije koje me pune, nagrade radu i poticaj. Bila je čast biti trenerom tako velikog kluba, i smatram da je najveći odraz mojeg respekta upravo želja da s Istrom napravim što više mogu u subotu na Poljudu.
Neće biti nimalo lako. Hajduk je nakon dugo vremena u punoj borbi za naslov. Nužni su im bodovi pogotovo nakon remija u Varaždinu. Po općem uvjerenju otpisani ste?
- Nogomet je prekrasan upravo zato što su sve opcije rezultata uvijek moguće. Naravno da je Hajduk favorit, maksimalno motiviran jer osjećaju blizinu naslova, a uz to imaju i visoku razinu kvalitete. No, mi se dobro pripremamo, jako smo motivirani upravo i zbog svega što sam govorio u kontekstu veličine suparnika, sjajnog ambijenta na Poljudu, privilegij je igrati takve utakmice. Motivirani smo i u temelju našim željama za napretkom, da našim navijačima koji su nam silno pomogli u proteklim utakmicama, pružamo igre koje će ih razveseliti. U svakoj, a ne samo ovoj utakmici želim da moja momčad ima takav gard, da bude hrabra i borbena, kolektivnog duha te mudra. Naposljetku kada natopiš dres znojem i pružio si sve što si mogao, nitko ti ne može zamjeriti ako nije bilo dovoljno za željeni rezultat. Takvom identitetu Istre ću stremiti i graditi ga dan po dan.
Jeste li ostali u kontaktu s nekim iz Hajdukovih dana?
- Imam kontakte i s nekim bivšim igračima i s dragim ljudima, navijačima, koje sam upoznao u Splitu. Čujem se s Jurićem, Simićem, mladim Biukom koji je jedan od tih igrača koje sam uveo i pružio im pravu priliku. Održavam kontakt i s Fossatijem, Jakolišem, Todorovićem...
Komentari (0)
Komentiraj