Bez previše pompe, onako kako to obično radi, Lokomotivin trener Silvijo Čabraja nogometnoj je javnosti predstavio još jednog nadarenog mladića s Kajzerice. I to na utakmicama s Dinamom (Hrvatski kup) i Hajdukom (HNL)! Lijevi branič Fran Žilinski (19), naime, debitirao je u kup-dvoboju s Dinamom u Maksimiru, u 75. minuti zamijenio je Aliyua i na travnjaku je, uključujući produžetke, ostao ukupno 45 minuta...
- Nisam to planirao, želio sam da odigra posljednjih petnaestak minuta. Ali, otišli smo u produžetke i Fran je odigrao praktički jedno poluvrijeme. I to jako dobro - rekao nam je Čabraja poslije maksimirske utakmice s najboljom hrvatskom momčadi.
I između redaka dao je do znanja kako će Žilinski biti starter u Splitu, u prvenstvenom okršaju s Hajdukom! Tako je i bilo, Lokomotivin je mladac odigrao vrlo dobro, nitko ne bi ni pomislio da mu je to bio prvenstveni debi. Hrabar, čvrst i agresivan, baš kao što je bila i cijela momčad Lokosa, koja se vratila iz Splita s velikom 4:3 pobjedom...
- Bilo je fantastično, zagrebački sam dečko i onda vam je jasno koliko mi znači ta pobjeda, protiv najvećeg suparnika. Odigrali smo doista vrhunsku utakmicu i našoj pobjedi nema nikakve zamjerke, zasluženo smo slavili, bilo je veselo tijekom povratka u Zagreb - rekao nam je Žilinski, koji će za nepunih mjesec dana (4. travnja) proslaviti 20. rođendan.
Nije bilo straha
Iza vas je veliki tjedan, službeni debi u dresu Lokosa u Hrvatskom kupu s Dinamom, pa nekoliko dana kasnije i prvoligaški, prvenstveni debi s Hajdukom. Je li bilo treme uoči tih utakmica, kako ste razmišljali prije spomenutih dvoboja?
- Već dugo sam u trenažnom procesu s prvom momčadi, tako da sam naviknuo na tu, višu razinu nogometa. Nije bilo straha, ali osjećao sam napetost, debi je ipak debi. I nije moglo biti ljepše nego da seniorski debi za Lokomotivu odradim na Maksimiru, na svom terenu! A uoči splitskoga okršaja osjećao sam tremu, no nakon dobroga ulaska u utakmicu sve je to nestalo i igrao sam opušteno. Moram istaknuti da mi je prije utakmice pomogao naš kapetan Josip Pivarić, dao mi je nekoliko savjeta i sve je dobro završilo.
Što vam je iskusni Pivarić rekao tom prigodom?
- Savjetovao mi je da se koncentriram isključivo na utakmicu i svoju igru, da ne razmišljam o tome protiv koga igramo. To sam i učinio, pomoglo mi je...
Rekli ste da ste zagrebački dečko i da ste debitirali na svom Maksimiru...
- Da, iz Gajnica sam, cijela ekipa iz kvarta navija za Dinamo, moja obitelj također. I volio sam otići gledati Dinamove utakmice sa sjevera, s Bad Blue Boysima, navijao sam, bio sam dio te navijačke priče.
I onda se dogodi da taj sjever gledate s travnjaka, u suparničkom dresu?
- Da, ha, ha... Malo sam se čudno osjećao, prvi put sam zaigrao na toj “svetoj” maksimirskoj travi, ali kad sam ušao u igru, želio sam odigrati najbolje što mogu. I nije bilo loše...
A jednoga dana možda ćete odjenuti i Dinamov dres?
- Naravno! To je moj najveći san, bilo bi to ostvarenje dječačkih snova. I to mi je svakako najveći motiv. Nema ljepše stvari za zagrebačkog dečka od igranja u Dinamu!
Jednostavan i normalan
Je li vam stoga i ova pobjeda na Poljudu dvostruko draga?
- Da! To mi je dosad najdraža pobjeda u karijeri i posvetio sam je svojim roditeljima i ekipi iz kvarta, ma cijelim Gajnicama! Znam da su žestoko navijali za mene i Lokomotivu. I svi su sretni, ponosni su na mene. Nadam se da ću nastaviti dobro igrati i siguran sam da se neću promijeniti, ostat ću ovakav, jednostavan i normalan dečko iz Gajnica, kakav sam bio i kakav sam sad - podvukao je Lokomotivin tinejdžer.
Emocije su vam protiv Hajduka vjerojatno bile na “rollercoasteru”, poveli ste 2:0, pa su Splićani izjednačili, utakmica je tada opet bila posve otvorena...
- Točno je, sve je “visjelo” u zraku. Ali, ni jednoga trenutka nisam posumnjao u naš uspjeh! Vjerovao sam u sebe i u svoju momčad. Ma, znao sam da ćemo im opet zabiti gol i pobijediti. Bio je to jednostavno naš dan...
Uz sebe ste imali još nekoliko mladića koji su bili puni samopouzdanja, poput Čavline, Stojkovića, Kačavende, Aliyua, Goričana...
- Ta je naša mladost čudesna! I baš su nam te mlade godine svima dodatna motivacija, nikoga se ne plašimo. Respektiramo svakoga, ali samouvjereni smo i uvijek idemo po sva tri boda..
Što biste izdvojili kao svoje najveće vrline?
- Samopouzdanje i agresivnost. I volim otići naprijed, ostalo mi je to iz najmlađih dana, kad sam u Ponikvama igrao krilo, ali i polušpicu i prvoga napadača. Došavši u Zagreb trener mi je rekao da moram naučiti igrati obranu, pa sam bio stavljen na lijevoga braniča. I svidjela mi se ta pozicija, znam da moram poboljšati još neke stvari u svojoj igri, ali dobro se osjećam na tom mjestu. Lijepo je otići prema naprijed, ali najprije treba “odslužiti” obrambene zadaće, moram biti discipliniran.
Što biste to trebali poboljšati u svojoj igri?
- Nećemo sad javno o tome, ha, ha... Uglavnom, znam da moram na svakom treningu i na svakoj utakmici dati sve od sebe, a onda ćemo vidjeti što će biti. Nadam se da ću napredovati iz dana u dan, a svakako mi je i dodatni motiv potencijalno ostvarenje dječačkog sna i transfer u Dinamo.
Možemo mi i bolje
A bude li se javio možda i neki inozemni klub?
- Budu li moje igre na takvoj razini da ću biti zanimljiv Dinamu, neću nimalo dvojiti. Uvijek će moj prvi izbor biti Dinamo!
Dinamo ima problem s pozicijom lijevoga braniča, Ljubičić je veznjak koji silom prilika igra na tom mjestu. Vjerujete li da biste vi bili pravo rješenje za tu poziciju?
- Nadam se! Vjerujem da bih za koju godinu, mogao ispuniti te visoke Dinamove zahtjeve. No, ne želim previše govoriti o tome, Ljubičić to dobro odrađuje...
A može li Lokomotiva zadržati ovu visoku razinu igre i boriti se za Europu?
- Možemo mi i bolje igrati, vjerujte mi, nije ovo naš maksimum. I nek’ nam se još neke stvari poklope, primjerice, bolja realizacija i onda ćemo do kraja prvenstva biti u utrci za Europom - kaže nadareni Fran Žilinski.