Minimalnom 1:0 pobjedom u finalnom okršaju s Dinamom, juniori Lokomotive na riječkoj su Krimeji u srijedu osvojili Hrvatski kup. Prvi je put taj pokal, nakon dva sudjelovanja u finalu, završio u vitrini zagrebačkog kluba. Neizvjesnu je utakmicu odlučio pogodak Fabijana Krivaka u 85. minuti, nadareni zadnji vezni Lokosa jedan je od mladih igrača s Kajzerice koji je već osjetio prvoligašku scenu.
A na klupi Lokosa dobro je znano ime. Bivši reprezentativni napadač, Nikica Jelavić (37), prije nepuna je četiri mjeseca zakoračio na trenersku scenu preuzevši juniore Lokosa...
- Nisam mogao ni zamisliti ljepši početak trenerske karijere, svog drugog nogometnog života. No, želio bih odmah naglasiti da velike zasluge za ovaj trijumf pripadaju mom prethodniku, Jasminu Agiću, koji je početkom siječnja postao pomoćnik Silvija Čabraje u prvoj momčadi i ja sam nastavio i dovršio posao kojeg je Agić započeo - rekao nam je Jelavić jutro poslije osvajanja Kupa.
Konkuriraju na dvije-tri strane
Malo se proslavilo nakon osvajanja pokala, no već je u četvrtak za stručni stožer bio uobičajeni radni dan, dok su igrači bili slobodni...
- Zaslužili su dečki taj slobodni dan, zaslužili su ovaj trijumf, baš sam ponosan na njih. U polufinalu smo izbacili Hajduk, koji je igrao finale juniorske Lige prvaka (3:2), u finalu smo nadvisili Dinamo! Nije moglo teže, a bome ni ljepše. U obje smo utakmice potvrdili kvalitetu, ne može se slučajno osvojiti Kup u tako jakoj konkurenciji. Opet se pokazalo da se na Kajzerici sjajno radi s mlađim uzrastima, usuđujem se čak i reći da je nogometna škola Lokomotive podcijenjena u odnosu na druge škole. Na žalost, Lokomotiva je manji klub i automatski je podcijenjen, ali naša škola raste iz dana u dan i radi se na visokoj razini. Stoga ovo osvajanje Kupa za mene i nije iznenađenje jer sam znao da možemo parirati svakome u Hrvatskoj, nikome ne priznajemo da je bolji.
Kako funkcionirate na svakodnevnoj razini, budući da su šestorica igrača (Krivak, Smakaj, Šotiček, Žilinski, Matić i Batur) praktički već dio prve momčadi, a i na dvojnoj su registraciji u Jarunu?
- Nekako se “krpamo”, imamo u juniorima i dečke mlađih godišta. No, zna se modus operandi Lokomotive, klub živi od prodaje mladih i nadarenih igrača, pa je normalno da rano dobiju priliku za igranje u seniorskoj konkurenciji. I to je jedini ispravni put za funkcioniranje kluba. U stalnom sam kontaktu s trenerom prve momčadi Silvijom Čabrajom i direktorom Omladinske škole Juricom Čabrajom, svakodnevno razgovaramo i tražimo najbolje solucije za razvoj mladih igrača. Gdjekad se neki junior priključi prvoj momčadi, gdjekad odigra utakmicu za Jarun, a malokad igra baš za juniore. No, snalazimo se najbolje što možemo i za nas je normalna situacija da nam igrači konkuriraju na dvije-tri strane.
Nerijetko se raspravlja o tome je li važnije u omladinskim kategorijama ostvariti dobar rezultat, ili razvijati i stvarati igrača za seniore.
Teže je biti trener nego igrač
Naš je dojam da jedno bez drugoga ne ide - kako, naime, netko može postati igrač za prvu momčad, ako se s juniorima, primjerice, bori za ostanak i načelno gubi utakmice...
- Posve se slažem s tom tezom, stvaranje rezultata i igrača ide ruku pod ruku. No, jasno je da je primarni cilj stvaranje igrača za prvu momčad, ali nema li željenog rezultata, igrač ne može, posebno u psihološkom smislu, biti na razini potrebnoj za kvalitetno igranje seniorskog nogometa. Kod nas na Kajzerici osvajanje trofeja nije prioritet, ali važno je da smo u vrhu, da možemo ravnopravno igrati s Dinamom, Hajdukom, Rijekom i Osijekom. I u tome uspijevamo, tako moramo i nastaviti.
Nakon prestanka igračke karijere, bili ste nešto više od godinu dana izvan nogometa. Posvetili ste se ugostiteljstvu i hotelijerstvu, otvorili ste, s partnerom Goranom Šuškom, luksuzni hotel “President” u rodnoj Čapljini. Kako funkcionira hotel?
- Dobro je, zadovoljni smo. Bio mi je potreban taj odmak od nogometa, kako bih se malo odmorio od lopte, ali i posložio neke stvari u svojim razmišljanjima. “Resetirao” sam se i shvatio sam nakon određenog vremena da mi nogomet strahovito nedostaje i da svoju budućnost vidim u ovom poslu. Razmišljao sam o svemu, bilo je raznih ideja, ali u nogometu sam cijeli život i privukao me taj trenerski posao. I u ova četiri mjeseca shvatio sam da sam dobro odlučio, veseli me rad s ovim dečkima. Imam volju, želju i entuzijazam, vjerujem da se u budućnosti najbolje mogu realizirati u trenerskom poslu. Iako je teže biti trener nego igrač, jer je neusporedivo veća odgovornost, odgovara mi taj posao i zato sam se i opredijelio za klupu, svjestan težine izazova koji me čekaju u budućnosti. Jasno je da će mi igračko iskustvo još kako pomoći, ali znam da moram još mnogo toga naučiti o trenerskom poslu, tek sam na početku - rekao je Jelavić.