Za Slobodnu Dalmaciju jučerašnju utakmicu Lokomotive i Hajduka (1:1) komentira Ivan Pudar:
Neutralni gledatelj bi bio zadovoljan utakmicom, bilo je izvanrednih prilika, a za promjenu i poluprilika. No, svaki trener misli da je morao pobijediti pa neće baš biti zadovoljan. U prvom poluvremenu su fantastični bili vratari, i Lučić i Čavlina su imali izvrsne obrane. Kod Hajduka je tada briljirao Pukštas, imao je prilike, ali mu je obranio Čavlina. „Bijeli“ su uobičajeno krenuli poluagresivnim pristupom, ali ovaj put je to kratko trajalo, mislim da ih je Lokomotiva iznenadila što se nije povukla, već su domaćini izlazili naprijed i bili opasni.
Gol za 1:0 je pao nakon neobranjivog centaršuta, možda je Sigur mogao bolje reagirati, ali nema se tu što puno zamjeriti hajdukovcima. U drugom poluvremenu je Hajduk imao nalet u pokušaju da dođe do izjednačenja, no od 60. do 70. minute je bio prazni hod. U tom periodu je Lokomotiva očitala lekciju iz presinga, no nakon izjednačujućeg pogotka Benrahoua „bijeli“ su opet napravili pritisak i tražili gol za preokret, do kojeg ipak nije došlo.
Muči me što kod Hajduka redovito nakon 65-70 minuta igre izlaze Krovinović i Sahiti, ne znam znači li to da nemaju snage za cijelu utakmicu. No, pozitivno je što je Karoglan već treću utakmicu zaredom započeo istim sastavom. Mislim da Hajduku ipak fali jedan pravi „killer“ u šesnaestercu. Livaja 50 posto vremena igra špica, a ostalih 50 posto ima slobodu po cijelom terenu. Osim Pukštasa, nema nekoga tko se zna ubaciti iz drugog plana i zato bi dobro došao jedan „killer“.
Kod Hajduka mi se ne sviđa samo jedna sitnica, a to je toliko nervoze na klupi, ne zna se tko skače. Karoglan bi kao glavni trener trebao to malo obuzdati. Da sam trener, sada bih igračima dao dva dana slobodno. Bitno je da se za derbi s Dinamom u Maksimiru pripreme prije svega psihički. Pobjeda bi bila fantastična, jasno je svima koliko bi to značilo, a mislim da za to ima šanse. No, bitno je da bude vrelo srce i hladna glava.