Teško je u redovima Lokomotive pronaći nekoga tko ima toliko dodirnih točaka kao što su Lukas Kačavenda i Luka Stojković. Ovaj je perspektivni dvojac jedan od najzanimljivijih eksponata u riznici kluba s Kajzerice te su zbog toga na radaru brojnih klubova, a nije tajna da je jedan od njih zagrebački Dinamo.
Njihov uspon dogodio se u svega dvije sezone, a nakon debija u istoj utakmici bilo je tu svega, od ozljeda, poziva u mladu reprezentaciju do borbe za Europu s Lokomotivom. A kako je sve počelo?
- Svoje prve korake napravio sam u Kustošiji gdje sam igrao s Rokom Šimićem i Karlom Špeljakom. Radi se o jednoj od najboljih nogometnih škola u Zagrebu i redovito smo osvajali natjecanja u mlađim uzrastima. Zatim sam neko vrijeme bio u Dinamu, a onda sam se u pionirskom uzrastu priključio Lokomotivi – prepričava svoj dosadašnji nogometni put 20-godišnji Kačavenda, pola godine stariji od vršnjaka Stojkovića koji je preko Naftaša iz Ivanića stigao do Lokosa.
- Sve se dogodilo kad sam imao 13 godina. Igrao sam turnir u Ivaniću, primijetio me Lokomotivin trener mlađih pionira Ante Stipić i pozvao me da dođem na probu. Nakon toga sam dobro igrao na jednom natjecanju u Ivanjoj Reci i do danas sam se zadržao ovdje...
Prvu priliku za seniore dobili su 24. ožujka 2021. godine kad ih je u 27. kolu HNL-a protiv Hajduka u vatru gurnuo tadašnji trener Samir Toplak. Kačavenda je ušao u 65. minuti, dok su Stojkoviću pripale posljednje četiri minute susreta. Danas su kostur ekipe. Stojković je ove sezone propustio svega pet utakmica.
- Uvijek ću biti zahvalan Toplaku na prilici koju mi je pružio, tko ga ne poznaje, radi se o treneru koji je bio maksimalno korektan i nije mi stvarao nikakav pritisak. Kroz kontinuitet koji sam sakupio ove sezone vidim ogroman napredak. Trener Silvijo Čabraja mi vjeruje, a ja se trudim povjerenje opravdati na terenu. Još kad bi brojke bile bolje – ističe Stojković koji bi volio poraditi na svojoj statistici.
– Mislim da imam kvalitetu da ekipi pomognem golovima i asistencijama. Nije mi to bitno kako bi mogao govoriti: ‘‘Zabio sam toliko i toliko‘‘, već znam da bi mi pomoglo oko samopouzdanja – nastavlja veznjak koji je u 28 nastupa ove sezone upisao tri pogotka i četiri asista. A kontinuiteta ne nedostaje Kačavendi kojemu je sezona počela katastrofalnom ozljedom koljena zbog koje je bio van stroja sve do kraja siječnja kad se potpuno oporavio od operacije. Do prošlog kola i gostovanja u Koprivnici kod Slaven Belupa igrao je u svakoj utakmici.
- Nije postojao nikakav strah od povratka. Rehabilitaciju sam proveo u Beogradu, negdje tri mjeseca ukupno. Naravno, svašta mi je počelo prolaziti kroz glavu, nije baš ugodan osjećaj kako sam propustio priliku da već sada, u igračkom smislu, zakoračim stepenicu više. Međutim, nakon toga, nisam više pretrpio nikakve nove ozljede, sve ono negativno me zaobišlo i zadovoljan sam kako sam se vratio. Hvatam formu, svaki dan sam sve bolji i bolji i vjerujem da ću za EURO biti najbolji – napominje.
Dok Kačavende nije bilo, Stojković je preuzeo njegovu poziciju ‘desetke‘ na terenu. Sada ih Čabraja koristi obojicu, nekad Luka završi na lijevom krilu dok Kačavenda zna biti lažna špica, a povremeno i osmica.
- Trener nas rotira da može jedan izaći malo desno ili lijevo, savjetuje da se mijenjamo tijekom igre, ali da onda ne odstupamo iz tih pozicija. U mladoj reprezentaciji igram na poziciji središnjeg veznjaka, ali nije mi problem pokriti bilo koje drugo mjesto na terenu – ističe Kačavenda, a Stojković dodaje – Dobro se slažemo na terenu i u komunikaciji. Ne postoji nikakva konkurencija jer igramo na istoj poziciji, već upravo suprotno. Podrška smo jedan drugome...
Osim u klubu, suigrači su i u mladoj reprezentaciji. Lukas je debitirao u rujnu 2021., a Luka u lipnju godinu kasnije. ‘‘U mladim vatrenima‘‘, s njima je i golman Nikola Čavlina, a dečke za mjesec dana očekuje Europsko prvenstvo u Rumunjskoj i Gruziji. Uz domaćine Rumunje s njima su u skupini još Španjolska i Ukrajina, a evo kako dečki gledaju na EURO.
- Veselimo se velikom natjecanju sa svojom zemljom svakom je san predstavljati svoju državu. Ali mislima još nismo tamo, imamo prvenstvenih obaveza još na rasporedu pa tek onda možemo početi maštati. Trema? Ne postoji, samo ona pozitivna – govori Stojković o očekivanjima, a zatim Kačavenda nadodaje.
- Španjolska je po imenu sigurno favorit, ali mislim da smo mi u skupini u kvalifikacijama za prvenstvo pokazali da smo odlična momčad i da možemo stvoriti probleme svakome. Idemo napraviti veliki uspjeh!
I dok će ih na prvenstvu voditi Dragan Skočić, novi izbornik Hrvatske u21 reprezentacije, obojica su prijašnja iskustva imali s Igorom Bišćanom, bivšim izbornikom, a sada trenerom Dinama.
- Od onoga što sam očekivao dobio sam sasvim suprotno. Mislio sam kako sam novi u reprezentaciji da ću biti po strani i neće se razgovarati sa mnom, ali Igor se posveti apsolutno svakom igraču i prvom i onom 22 u reprezentaciji. Odličan je trener i psiholog – govori Stojković koji je s reprezentacijom do sada bio u tri prozora i jednako toliko puta nastupio. Kačavenda je već zabilježio devet nastupa i postigao jedan zgoditak, a evo kako on vidi Bišćana. - Meni osobno se Bišćan jako sviđa kao trener. Ima ideju i viziju i zna točno što želi od igrača – a na pitanje bi li htjeli ponovno surađivati s njim sad kad je trener Dinama – obojica odgovaraju bez razmišljanja – Zašto ne!
Kad je već na ‘meni‘ stigla priča potencijalnih transfera i gdje se dečki vide u budućnosti, nakratko smo otišli u rikverc. Kačavenda je prošle zime odbio transfer vrijedan 8,5 koliko je tadašnji talijanski prvoligaš Genoa odaslao na Kajzericu.
- Bilo mi je prerano otići tako mlad u talijansku ligu koja je iznimno zahtjevna za svakog igrača. Nije bilo lako donijeti takvu odluku, ali mislim da sam zajedno s obitelji i svojim menadžerom napravio pametan potez jer sam ostao ovdje. U tim godinama nisam htio gledati novac već razvoj sebe kao igrača i zadovoljan sam kako se sve odvilo. Na kraju je Genoa i ispala u rang niže, a igranje u drugoj ligi s 19 godina nije bilo nešto što bi me ispunilo – prisjeća se Kačavenda kojemu je san jednog dana igrati u Liverpoolu.
– Pratim ih cijeli život, zavolio sam sve igrače i divim se načinu na koji igraju.
Isto pitanje postavili smo Stojkoviću kojemu je idol iz djetinjstva Ronaldinho, a danas se najviše divi Ronaldu. Ipak, kad bi mogao birati gdje bi se najradije okušao, Luka bi odabrao mjesto gdje niti jedan od njegovih uzora nije igrao, Bayern. – Navijam za njih još od 12. godine. Volim njihov stil igre, igrače koji su tamo i ne bi imao ništa protiv da me put jednom odnese u Bavarsku – podvukao je Stojković, pa otkrio neobičan ritual koji izvodi prije svake utakmice.
- Imam ritual za kojeg sam siguran da nitko ne izvodi. Tek nakon sastanka oblačim dres. Kad se svi skinu u dres, ja sam još u normalnoj odjeći. Možda je malo besmisleno, ali tako radim cijelu sezonu. I nije zato što sam tako napravio prije debitantskog pogotka, nego je jednostavno ostala navika – sa smijehom govori Stojković.
I dok Kačavenda u slobodno vrijeme kad nije na terenu prati sve ostale sportove od čega najviše tenis i europsku košarku, Stojković je ljubav pronašao u snookeru. Igra ga nakon treninga i na nevjerojatan ga način opušta. I baš smo u tom trenutku razgovora ušli u svlačionicu Lokosa. Neizostavno je bilo pitanje tko im je najveći mentor i podrška u njihovom sazrijevanju.
- Josip Pivarić je od početka s nama. Čovjek koji je u to vrijeme igrao finale Svjetskog prvenstva i osvojio srebro imao je toliko razumijevanja za nas i daje nam savjete kad god treba. Kad smo tek krenuli igrati izdvajao se i bivši suigrač, grčki branič Kyriakos Papadopoulos koji je tad bio glavni u svlačionici, držao riječ i u autobusu, ali na pozitivan način. To su igrači od kojih smo možda najviše naučili – prepričava Kačavenda koji nije imao problem niti s odabirom najvećeg zafrkanta u svlačionici. – To je barem jednostavno, Kulenović! – smiju se u isti glas. Za kraj, dečki su promislili o sezoni koja je iza njih i složno donijeli sud.
– Na ljestvici od 1 do 10, sezona nam je bila za 5. Mislim da smo bili malo iskusniji, pametniji u nekim situacijama, da smo imali kvalitetu mogli smo završiti četvrti. Da imamo veći pritisak na leđima, ali ovako s obzirom na to da nemamo baš navijače, nemamo neki vjetar u leđa. Mogli smo napraviti više.