Trener Silvijo Čabraja u utorak je svoje igrače nagradio danom odmora. Potpuno zasluženo, ipak su nogometaši Lokomotive protiv Istre 1961 odigrali najbolju utakmicu sezone i zaputili se iz Pule slaveći 4:0 pobjedu s Aldo Drosine. U visokom trijumfu 10. kola briljirao je Marin Šotiček, mladić koji bi dan odmora mogao iskoristiti za učenje, budući da još uvijek grije srednjoškolsku klupu i ostao mu je još pokoji ispit. No, struka mu vjerojatno neće trebati, jer kod Čabraje je već položio.
- Baš mi je drago, osjećaj je predivan, još jednom bih se zahvalio treneru na prilici i povjerenju, kao i ekipi koja vjeruje u mene. Dobro smo ušli u utakmicu, iskoristili svoje šanse, protivnik se jednostavno nije mogao vratiti - odgovara nam 19-godišnji Šotiček na pitanje kako je to probuditi se kao dvostruki strijelac i igrač utakmice SuperSport HNL-a.
Nedvojbeno perspektivan
Šotiček je i prošle sezone (prve mu seniorske) nastupao u elitnom razredu našeg nogometa. Jedanput je startao, još 10 puta ušao s klupe, no u prosjeku odigrao tek 20 minuta po utakmici, a formu je brusio kod Jerka Leke u drugoligašu Jarunu u sklopu dvojne registracije. Prvijenac za Lokose stigao je na gostovanju u Koprivnici u sedmom kolu, Šotiček je presudio Slaven Belupu i svojoj momčadi donio prvu pobjedu u sezoni.
- Ogled s Istrom jedna je od mojih najboljih utakmica, premda mi je posebno draga ta s Belupom jer se radilo i pobjedonosnom pogotku. Ove godine osjećam se puno ugodnije na terenu, drago mi je da mi trener vjeruje i pruža priliku. Opušteniji sam i bolje se osjećam - dodaje Šotiček.
Nastavi li ovakvim tempom, jer pokazuje se korisnim i kada ne zabija, mladog hrvatskog reprezentativca (U-19) uskoro bismo u okviru domaćeg nogometa mogli proglasiti pravim otkrićem sezone. Nećemo reći i iznenadnim. Jarunski trener Leko tijekom ove godine u više je navrata naglašavao da Šotiček posjeduje talent, sposobnosti i radnu etiku koja mu obećava nešto više, a njegove izvedbe u Prvoj NL sustavno su stizale kao potvrda.
U tom pogledu, posebno je upečatljiv prizor iz ožujka. Šotiček je u drugoj minuti nadoknade dobio loptu na 20 metara od svog gola, probio se po čitavoj lijevoj strani nanizavši nekoliko čuvara, namjestio se na desnicu i fantastičnim zgoditkom s distance presudio Croatiji iz Zmijavaca. Tada više nije bilo dvojbe - prodorni krilni napadač, vješt s loptom u nogama i unatoč neiskustvu odvažan preuzeti odgovornost, driblati ili zapucati u ključnim trenucima, u svakom je smislu odskakao od drugoligaške konkurencije. "Igrač koji može živjeti od nogometa", tako to voli sročiti Leko.
- Velika mi je motivacija što me treneri vide kao talentiranog igrača. Očekivanja mi ne predstavljaju teret, svakog dana radim sve više i jače da bih opravdao povjerenje. Jarun je bio dobra opcija jer sam znao da ću dobiti minutažu, a sada mi je cilj do kraja sezone postići 10-ak golova u Lokomotivi. Volio bih to prikupiti, za prvu sezonu bilo bi to ostvarenje kakvo baš želim. Mislim da mogu i uspjeti, samo trebam vrijeme i utakmice, odnosno povjerenje trenera. Već u idućoj utakmici protiv Gorice nastojat ću potvrditi ovo što sam dosad napravio.
Projekt od ogromne nade
Iz perspektive kluba, Šotiček je projekt u kojeg se polažu ogromne nade. Čabraja je još u ožujku, premda ga je znatno slabije koristio, zaključio da se radi o "izrazito dobrom i vrijednom igrač", jednom od budućih oslonaca ekipe. I to ne samo zato što se radi o perspektivnom nogometašu raskošnog driblinga, razlozi su malo šire prirode. U Kranjčevićevoj su, naime, pretpostavili da je gotovo nemoguće zadržati Luku Stojkovića i Lukasa Kačavendu još jednu sezonu. Tako je i bilo, udarni dvojac potpisao je za zagrebački Dinamo, a Lokosi su - kao već čvrsto potvrđena razvojna sredina - nastavili kaliti nove "stojkoviće i kačavende", pri čemu je Šotiček bio najdeblje podcrtano ime na listi kandidata.
- Tretman kluba prema mladim igračima također me motivira. Želim svaki dan biti sve bolji i nadam se da ću jednog dana doći do razine i uspjeha kakav su postigli Stojković ili Kačavenda. Ipak, sada sam fokusiran na klupske ciljeve u aktualnoj sezoni, a to su sredina tablice ili gornji dom. Gdje se vidim za pet godina? Volio bih zaigrati u La Ligi - završava Šotiček, dodajući da mu se u Španjolskoj najviše sviđa Barcelona.
Vrijedi spomenuti da u Kranjčevićevoj boravi još jedan mladić slične priče, samo što malo sporije dolazi do izražaja budući da je veznjak, a ne napadač koji će, poput Šotičeka, presuditi ogled. Fabijan Krivak također se dokazivao u Jarunu i ove sezone igra za oba kluba. U Puli je ušao s klupe u 64. minuti i asistirao za 3:0 i definitivnu potvrdu pobjede. Eksplozivnim trkom i snalažljivim potezom osvojio je pola terena i kratkim dodavanjem postavio Indrita Tucija u stopostotnu šansu, taj kontra-napad u režiji Krivaka zaradio je aplauz protivničkih navijača. Tek mu je 18 godina i sigurno se ima mnogočemu nadati.
Šotičekove nade se, pak, sve brže obistinjuju. Prije pola godine govorio nam je o dodatnom iskoraku i želji za pravovremenim ulaskom na glavnu klupsku pozornicu Hrvatske. "Samo mi treba minutaža", ponavljao je, uvjeren da se može iskazati. I eto nas u listopadu, sve što je proljetos priželjkivao, na jesen je postala stvarnost. Predivna stvarnost, ako pitate školarca koji već zna udijeliti i pokoju profesorsku lekciju.