Nogomet je izvor strasti jer u njemu, u pravilu, nema ponavljanja događanja. Slijedom toga nema ni “sigurne prognoze” dinamike jedne utakmice. Gostovanja Istre 1961 u Zagrebu, kod Lokomotive, obično budu muka za navijače, od rezultata, igre i dojmova. Proljetos je Garcijina Istra tamo posijala dva boda, koji su mogli imati ključnu ulogu u borbi za Europu. Nakon što je Garcijin Hajduk deklasirao Zeleno-žute prošle nedjelje na Drosini, upravo je gostovanje kod Lokosa djelovalo kao realnost šanse da Riera i njegovi igrači potonu.

Upravo je tako i krenula utakmica u Maksimiru. Nakon tri oštra starta domaćih (jedan i za provjeru za isključenje, a prošlo bez prekršaja nad Radoševićem), nakon odlične akcije koju je finiširao Stojaković (bio je vrlo opasan i u Puli kad je bilo 2:2), vjerojatno se i prisutnoj skupini Demona na Jugu, kao i navijačima Istre pored TV-ekrana, činilo kao povratak u bližu prošlost. U kojoj Lokomotiva, više-manje slično, bez osobite muke upiše bodove.

Vjeruju u ono što rade

No, dinamika događanja išla je u drugom smjeru. Slično kao i u debiju Oriola Riere na klupi Istre, protiv Osijeka, u kojem su Slavonci poveli, imali više prilika da “zaključe” veće vodstvo, a onda je Španjolac s nekoliko rošada u nastavku doveo igrače do pobjedonosnih radosti...

- Mislim da imamo sreće jer imamo sjajne igrače na klupi. Možemo mijenjati, igrati kako tog trenutka želimo. Uz prvotni plan igre imamo i plan B ili C. Igrači koji su ušli u nastavku promijenili su igru. Pokazali su puno energije i samopouzdanja, očito uvjereni u ono što radimo i mogućnost promjena u igri. To je velika pobjeda i tih igrača i momčadi u cjelini - kazao je Riera, trener dočekan s puno skeptičnosti, u kojoj je prevladavalo to što je početak trenerske karijere imao u četvrtoj i trećoj španjolskoj ligi.

Slavlje bez panike

Oriol Riera, to je sada standard, prilično dobro čita utakmicu sa suradnicima. Pokazao je to u prethodne tri utakmice, malo manje s Hajdukom, ali puno s Lokomotivom. Kad je osjetio trenutak promjena, uveo je 20-godišnjeg Ayumu u vezni red, Nasraouija s kojim je Istra zaigrala s trojicom u obrani, kasnije uz ulaz lucidnog Frederiksena, te Lončara na desnom boku i Lawalom na devetki, preuzeo konce igre. Nasraoui je dobio sve dvoboje u zraku i na tlu, Ayuma je podigao motoričku razinu sredine Istre, a Frederiksen je sa 100 % pasovima i dugim loptama donio napokon kvalitetan završni pas. Uslijed svega toga, pao je i drugi pogodak Ayume, kojem je prethodio sjajan dijagonalni pas Lončara za asistenta Frederiksena...

Tako je Istra, i to bez panike, privela utakmicu kraju i zasluženo osvojila velika tri boda. Ona su važna prije svega za samopouzdanje momčadi nakon negativnog koraka s Hajdukom. Cijeli su tjedan nakon toga Riera i igrači radili na korekciji nekih grešaka, a očito je i da momčad slijedi trenera jer osim na treningu, natjecateljski dobro djeluju i na utakmici.