Ovaj čovjek mogao bi biti hrvatski Maurizio Sarri, sijevne kroz misli potpisniku ovih redaka kada se udomaći za stolom Silvija Čabraje. Trener Lokomotive je, naime, lančani pušač, pali jednu za drugom, tako da mu ekspresiju na licu za vrijeme razgovora mogu pročitati tek kada se raziđe oblak dima između dvije cigarete.
- Bio sam talentirani vezni igrač, kada su mi s 20 godina otkrili povišeni šećer. Do jučer si smio sve, a onda se probudiš s dijagnozom dijabetičara, i više ne smiješ ništa. Ne smiješ niti u klubu otkriti da imaš zdravstveni problem, jer onda možeš zaboraviti na zaradu. Zbog toga sam znao na terenu skrivati vrećice šećera u štucnama, otvoriš ih za vrijeme utakmice kada te uhvati kriza. Dok su mi branili sve i svašta, nekako sam se navukao na cigarete, i sada odu do dvije kutije dnevno - iskren je Čabraja dok na mobitelu provjerava razinu šećera u krvi.
Dijabetičar
Zaslon pokazuje da je malo iznad sedmice. "Nama, dijabetičarima tolerira se do 12", smiruje novinara i fotoreportera onom prepoznatljivo ravnom, gotovo apaurinskom intonacijom, na koju su televizijski gledatelji navikli dok ga slušaju kako komentira predstave Lokomotive. Nema u njegovim izjavama niti grama razmetljivosti ili barem sportske drskosti, reklo bi se da je Silvijo Čabraja šampion korektnosti, koja samo što ne graniči s dosadom, ali ova posljednja tvrdnja odvela bi nas u pogrešnom pravcu.
Za početak, ovaj 55-godišnji vojnik "lokosa", odrastao s druge strane Velesajma, u Sigetu i Sopotu, nije trener bez temperamenta, cijepljen protiv povišenih tonova. Na Kajzerici ćete saznati da ga neki bivši igrači iza leđa zovu "Atila", jer premda zazire od galame, očito se zna ukazati kao "bič božji", čije metode izazivaju strahopoštovanje svlačionice. I ne dopustite da vas zavara onaj trenerov "poker face" izraz lica, koji nakon Lokomotivinih utakmica gledate na TV ekranima, jer šef "lokosa" je čovjek s puno lica. Prije nego što je prelomio da će se okušati u nogometu kao profi trener, promijenio je svu silu različitih poslova. Između ostalog, za život je zarađivao i prodajom ženskog donjeg rublja.
To s grudnjacima i tangama objašnjava mnoge stvari, pokušavam razigrati sugovornika. Primjerice, Lokomotivinu sklonost prema seksi nogometu: momčad je s Čabrajom na klupi proljetos u golijadi na Poljudu pobijedila Hajduk s 4-3, a prethodno je s "bijelima" igrala revolveraške obračune koji su završavali rezultatima 3-3 i 2-2. I nije samo Hajduk bio inspiracija, pobjeđivala je Čabrajina momčad i Dinamo i Rijeku.
- Naša filozofija igre je jasna. Volimo napadački nogomet, otvorenu igru s brzim protokom lopte. U izvjesnom smislu, takva je orijentacija naša obveza, jer je Lokomotiva razvojna momčad, koja živi od proizvodnje i prodaje mladih i talentiranih igrača. Njima morate dopustiti slobodu da demonstriraju svoj talent.
Spomenutu 4-3 pobjedu usred Splita u ožujku su autorski potpisali poletarci, 19-godišnji Luka Stojković, dvije godine stariji Ibrahim Aliyu i 24-godišnji "veteran" Vladan Bubanja. Prve dvojice kao niti Lukasa Kačavende više nema u kadru "lokosa"...
- ...Baš kao niti Kulenovića, Pivarića, Cipetića. Naučili smo živjeti s tim da nam se roster na ulazu u sezonu mijenja iz temelja. Sada u kadru imamo trojicu igrača rođenih 2005. godine (Fetai, Krivak, Canjuga) i još trojicu koji su samo godinu stariji, Matić, Moreno Živković i Marin Šotiček, vrlo talentiran krilni napadač koji je ove sezone na sebe skrenuo pozornost s četiri gola u SuperSport HNL-u. Nisu bitno stariji ni Žilinski, Smakaj ili Čavlina. Prosjek nam kvare 35-godišnji Leovac i 32-godišnji Čop, ali dobro je da su s nama, jer ti mladići na terenu trebaju vodstvo starijih igrača.
Prava je mala senzacija da je Čabraja na čelu takvog dječjeg vrtića najdugovječniji trener lige. Na klupi traje već dvije i pol godine.
Odgojeni dinamovac
- Vodio sam ja klubove u trećoj i drugoj ligi prije nego što sam prihvatio poziv Božidara Šikića da preuzmem Lokomotivinu akademiju. Nisam autsajder u ovom svijetu, ali priznat ću vam da sam se plašio ovog izazova, jer svjesni ste da su treneri potrošna roba u prvoligaškom nogometu. Zbog toga sam suradnicima prvog dana mandata rekao "bit će super ako dočekamo duge rukave". A mi smo, evo, dočekali već treće duge rukave.
Čabraja će za sebe reći da je odgojen kao dinamovac, da se u nekim hrabrijim maštarijama znao vidjeti na klupi "plavih", ali kao čovjek s obje noge na zemlji, odmah dodaje - Lokomotiva je moj klub.
- Ako u petak pobijedimo Hajduk, to ćemo učiniti za Lokomotivu i onih naših tisuću kibica na tribinama, koji će se potruditi da se u Kranjčevićevoj ne osjećamo kao gosti. Nećemo to učiniti za Dinamo. Hajduk je u velikom naletu, jači nego prošle sezone, jer su mu neki klinci, poput Pukštasa i Sigura, stasali u važne prvotimce, tako da momčad nije ovisna samo o Livaji. I mi također imamo planove, ambicije i vjeru u svoju snagu. Posljednja stvar koja bi me zanimala jest blatni teren kao saveznik, želimo se nadigravati - zaključuje Čabraja.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....