Tijekom jesenskog dijela prvenstva nije ga bilo u medijima, nije to uobičajeno ponašanje direktora Lokomotive i člana Izvršnog odbora Hrvatskog nogometnog saveza, Božidara Šikića. Odbijao je pozive i držao se samoproglašene šutnje za medije, potiho prateći igre i rezultate svoga kluba, kao i sva zbivanja u našem nogometu.

Nisam želio svađu

Nakon završetka prvog dijela sezone napokon je pristao na razgovor i najprije nas je zanimalo zašto je šutio cijele jeseni? Nije imao što reći ili...?

- Ha, ha... Uvijek se može nešto reći, barem meni ne nedostaje tema, kao i hrabrosti, da javno govorim o svemu. Ali, nisam želio svađu, niti sam se želio bilo s kim prepucavati. K tome, znalo se dogoditi da nekim medijima nešto kažem, ali se onda te izjave ne objave ili se, pak, izvuku iz konteksta, pa sve dobije drugo značenje. I onda sam odlučio kako je najbolje da se malo povučem i ništa javno ne govorim - rekao je Šikić i nastavio:

- I ta je odluka bila dobra, shvatio sam da nema baš nikakve koristi od stalne napetosti i života na “zadnjim nogama”! Komentiranje negativnosti, poput sudačkih pogrešaka koje uvjetuju nepravdu, nije donijelo ništa dobroga, a ove je jeseni bilo i manje razloga za prigovaranje.

Odmah ste dodirnuli suđenje, pa nam, kao član Izvršnog odbora HNS-a, prokomentirajte minulu jesen kroz prizmu suđenja. Je li bilo dobro ili ne?

- Dojma sam da je suđenje, kao i percepcija suđenja u javnosti, bolje nego što je bilo. I želim podržati sudačku organizaciju u tim naporima da se dođe na “zelenu granu”, svjestan sam da nikad neće biti idealno, to je nemoguće. Ali, definitivno se korača dobrom stazom, neke su stvari promijenjene i vjerujem da će se u tom pozitivnom tonu i nastaviti.

Na čemu sudačka organizacija treba inzistirati i najviše raditi?

- Najvažnije je da se pomladi sudački kadar! Ne ide to preko noći, ali u ovom se smjeru mora nastaviti i bude li tako, za nekoliko godina imat ćemo znatno bolju situaciju u sudačkoj organizaciji nego što je sad imamo. Općenito bih želio da svi klupski dužnosnici budu pošteniji i realniji u sagledavanju nogometne problematike, posebno kad je riječ o suđenju. Jer, dosad se na taj problem gledalo isključivo klubaški, dizao se glas kad je bilo sudačkih odluka na štetu njihova kluba, ali kad je bio oštećen neki drugi klub, onda su svi sa strane šutjeli. A to nije dobro, svima bi nam bilo znatno bolje kad bismo realnije i objektivnije ocjenjivali prijeporne situacije.

Moramo se mijenjati

To je zasad, ipak, utopija...

- Slažem se, ali moramo to mijenjati! Ne pokušamo li promijeniti vlastita razmišljanja i stavove, nećemo ništa ni napraviti.

Pred nama je i u sudačkom smislu iznimno zahtjevno proljeće, četiri su kluba u neizvjesnoj borbi za naslov...

- Uvijek postoji neizvjesnost, nekad na vrhu, nekad na dnu ljestvice. I to je sjajno za naš nogomet, diže se kvaliteta igre u Prvoj HNL, a to znači da i suci moraju podići svoju kvalitetu. Nek’ se bolje koncentriraju, nek’ razmišljaju o poslu kojim se bave, na utakmice moraju dolaziti spremni. Ocjenjujemo li konkretno jesensko suđenje, uvjeren sam da pogreške - a bilo ih je! - nisu posljedica (ne)poštenja, nego (ne)znanja! U to sam uvjeren!

Imamo li uopće boljih sudaca, koji znaju više od ovih koji griješe?

- E, sad ste dodirnuli najveći problem! Naši suci definitivno nisu na kvalitativnoj razini igara koje gledamo na obnovljenim prvoligaškim travnjacima, suđenje je barem stepenicu ispod. A zašto je to tako, moraju se zapitati ljudi koji su u prošlom razdoblju godinama radili u sudačkoj organizaciji i provodili selekcije po tko zna kakvim kriterijima.

Bilo je ove jeseni dosta problema s korištenjem VAR-a?

- Kad se VAR uvodio, znali smo da neće biti idealan, ali ipak (raz)otkrije mnogo toga i pomaže sucima. VAR kod nas može biti znatno bolji, jedan od razloga zašto nije svakako su i tehnički problemi, potrebno nam je više kamera. Trebalo bi i suce bolje educirati, pobornik sam ideje da VAR soba bude u jednom centru, te da se osposobe suci koji će isključivo biti u VAR sobi, dakle, eksperti za VAR, koji će u svakoj situaciji brzo reagirati, znatno brže nego što je to bilo dosad. Uvijek će biti pogrešaka, ali trebamo ih svesti na najmanju moguću mjeru.

Živciraju me tumačenja

A jeste li, kao direktor Lokomotive, zadovoljni suđenjem?

- Načelno jesam, bilo je pogrešaka i na našu štetu, ali i u našu korist. No, istaknut ću jedan problem: pa mi više ne znamo što je to nedopušteno igranje rukom, što je kazneni udarac nakon igranja u rukom, a što nije!? U nogometu sam cijeli život, odigrao sam i odgledao tisuće utakmica, ali više ne znam što je to kažnjivo igranje rukom! I mnogi nogometni djelatnici s kojima sam razgovarao razmišljaju kao i ja, očito je problem u tim novim pravilima, koje se svako malo modificiraju, a na kraju se svedu na to da je sudac uvijek u pravu. A to nije baš tako. Primjerice, protiv nas je u Koprivnici dosuđen kazneni udarac nakon što je lopta Soldu najprije pogodila u koljeno, pa se odbila na ruku. Tumačili su nam dosad da to nije kazneni udarac, ako je lopta najprije dirala neki drugi dio tijela i onda se odbila na ruku. No, u Koprivnici je bilo drukčije presuđeno i opet je sudac bio u pravu. E, to me smeta i živcira...

A jeste li zadovoljni igrama i rezultatima vašega kluba?

- Naravno! Nakon prošle, teške sezone prepune problema, ljetos smo obnovili momčad, u svakom trenutku na travnjaku imamo barem 50 posto igrača iz vlastite škole i onih koje smo vratili s posudbi. U prvom dijelu jeseni igrali smo možda i najljepši nogomet u ligi, potom su uslijedile očekivane oscilacije, koje prate svaku mladu momčad, dohvatio nas je i umor. No, kad se sve zbroji i oduzme, apsolutno sam zadovoljan. Stabilizirali smo se, držimo mjesto u sredini ljestvice, svakome smo od vodeće četvorke “oteli” neke bodove, a istodobno smo promovirali mlade igrače o kojima se sve više govori, poput Kačavende, Stojkovića, Aliyua, Goričana, Solde, De Haasa... Znamo li da naš klub živi isključivo od proizvodnje i prodaje igrača, jesen svakako zaslužuje veliki plus.

Kakav će biti zimski prijelazni rok na Kajzerici?

- Bit će i dolazaka i odlazaka. Nekih se igrača, koji su višak, moramo riješiti, a dovest ćemo igrače za poziciju zadnjeg veznog, budući da Marić i Cokaj, koji su dobro igrali, ipak ne mogu iznijeti cijelu sezonu, vidjelo se i jesenas da su u završnici pali, nisu mogli izdržati u tom ritmu.

Znači li to da Maleš i Đira odlaze?

- Ne znam. Gledajte, Maleš je odličan sportaš, ali ozljede su ga izbacile iz takta, a “stisnule” su ga i godine. Bude li nam mogao još igrački pomoći, nek’ pomogne, a ne bude li mogao, nek’ se počne baviti trenerskim poslom, mogao bi biti dobar trener. Đira je na posudbi iz Dinama i želi se vratiti. Vjerovao sam u njega, mislio sam da će biti naš prvi defenzivni vezni! I dobro je počeo, ali se ozlijedio, pa je onda izgubio mjesto u sastavu i kasnije se nije uspio iznova nametnuti, nego je tonuo... To se događa u nogometu, možda će mu u drugoj sredini biti bolje.

Ostaje li Hoxha?

- Vidjet ćemo. Zasad je tu, odličan je igrač i vjerujem da mora proći još jedne pripreme kako bi pokazao sve što može.

Na posudbi iz Dinama još su Nevistić i Kulenović. Jeste li zadovoljni njihovim učinkom?

- Jesam, ostaju do ljeta. Nevistić je veliki potencijal i bit će “top-golman”, a i odličan je dečko. Mučila su ga ta leđa, sve ga je to malo destabiliziralo, ali se nadam da će se oporaviti do početka priprema. Kulenović je odigrao nekoliko izvrsnih utakmica, poput one u Osijeku, kad bi stalno igrao na toj razini, bio bi prvi Dinamov napadač! No, oscilirao je, njegov potencijal nije upitan, ali mora to stalno potvrđivati na travnjaku.

Tajni popis želja

Možete li konkretno reći koje igrače želite dovesti?

- Zasad još ne. Imamo popis želja, ali progovorim li javno o tim igračima, mogli bi nam ih uzeti financijski moćniji klubovi.

Ove sezone Lokomotiva nema problema s financijama, transfer Roka Šimića u RB Salzburg (četiri milijuna eura) dobro je napunio klupsku blagajnu...

- Načelno je tako, ali novca nikad dosta! Racionalno poslujemo, “šparamo” koliko možemo i preživjet ćemo. Nogomet je skup sport, a naš je jedini izvor prihoda prodaja igrača i nije na taj način lako zatvoriti financijsku konstrukciju.

Nije bilo rizika

Trener Silvijo Čabraja napravio je dobar posao, iako ste mnogo toga riskirali kad ste ga ljetos postavili za šefa struke?

- Nisam ništa riskirao! Baš ništa! Mediji imaju neku drukčiju percepciju, pa protežiraju neko ime i od njega naprave čudo! A nije čudo, što se obično pokaže nakon nekoliko mjeseci. Istodobno, postoje stručni treneri o kojima nitko ne piše, niti se zna za njih. Čabraja je jedan od tih, poznajemo se desetljećima, znam njegove dobre i loše strane. Postavio sam ga za trenera jer sam znao da njegova kvaliteta uopće nije prijeporna. I pokazalo se da sam bio u pravu, igrali smo brz i moderan nogomet, s mnogo trčanja, okomito prema suparničkim vratima. Svaki trener s kojim sam dosad radio je napredovao, stoga sam siguran da će i Čabraja za godinu dana biti bolji trener nego što je sad - kaže Šikić.