U Lokomotivi se lagano pripremaju na život bez Lukasa Kačavende i Luke Stojkovića.

Najvrjedniji klupski eksponati praktički su na izlaznim vratima, sve je zapravo bilo jasno kad je klupski inokosni poslovodni organ odlučio dvojici nadarenih nogometaša podariti 14-dnevni odmor (!?) nakon nastupa na Euru mladih reprezentacija do 21 godine u Rumunjskoj. Iako se tamo baš i nisu naigrali, niti odveć umorili.

Neuobičajena odluka

Kačavenda je, naime, na dvije utakmice, protiv Ukrajine i Španjolske, prikupio ukupno 103 minute, a treći je ogled, s Rumunjima, odgledao s klupe. Stojković je, pak, na prva dva okršaja odigrao ukupno 77 minuta, dok je treći dvoboj preskočio zbog suspenzije nakon akumuliranih žutih kartona...

Međutim, ta neuobičajena odluka o dvotjednom odmoru zapravo je bila jasna poruka Lokomotivinom treneru Silviju Čabraji uoči odlaska momčadi na pripreme u Nizozemsku: na Kačavendu i Stojkovića više ne računaj! I time je zapravo samo potvrđeno ono što smo već davno i napisali – temeljni je cilj vodstva Lokomotive ovoga ljeta prodati Kačavendu i Stojkovića. Prije nekoliko mjeseci obznanjena je i cijena, Lokomotiva je svoje “dragulje” procijenila na – 11 milijuna eura ukupno!

No, želje su jedno, a tržišna stvarnost nešto sasvim drugo i vidjet ćemo kakav će rasplet donijeti ljetni prijelazni rok.
Jasno je, dakako, da od takve odštete neće biti ništa, ali je sigurno da Kačavenda i Stojković odlaze. Pa iako je procurila informacija da je Hajduk spreman platiti tri milijuna eura za Stojkovića (triput više od Dinamove prve ponude!), te da čini sve kako bi realizirao taj transfer, službena ponuda s Poljuda još nije došla na Kajzericu.

U posljednjih 14 godina, otkad je Lokomotiva prvoligaš, dogodila su se četiri transfera na relaciji Hajduk – Lokomotiva. U sva su četiri navrata nogometaši s Poljuda odlazili na Kajzericu, a “led je probio” nadareni splitski veznjak, Dinko Trebotić, koji je 2012. godine Hajdukov dres zamijenio Lokomotivinim.

Lukas Kačavenda i Luka Stojković

RANKO SUVAR Cropix

Šest godina kasnije, dogodio se i, pokazalo se kasnije, najzvučniji i za Lokomotivu najunosniji transfer. Poljud je, naime, napustio vratar Ivo Grbić, nikad nije u Hajduku dobio pravu priliku i u 22. godini života razočarani je Splićanin potražio novu sredinu. Lokomotiva ga je objeručke prihvatila, istrpjela je i Grbićevu prosječnu prvu sezonu, da bi u drugoj godini boravka na Kajzerici ovaj vratar sjajno branio i bio jedan od ključnih igrača momčadi trenera Gorana Tomića, koja je osvojila drugo mjesto i tako se plasirala u kvalifikacije za ulazak u skupinu Lige prvaka, a igrala je i u finalu Kupa.

Grbić je tada postao zanimljiv brojnim inozemnim klubovima, pa je u kolovozu 2020. godine potpisao za madridski Atletico. A na ime odštete Lokomotiva je dobila čak tri i pol milijuna eura! Grbić se, eto, na Kajzerici vratio u nogometni život nakon omalovažavanja na Poljudu i zauvijek mora biti zahvalan Lokomotivi za sve što je dosad napravio u karijeri.

Dodajmo da je u siječnju 2019. godine, iz Hajdukove druge momčadi na Kajzericu došao i srednji branič, Mate Šuto. No, nikad nije zaigrao za Lokose, sad je u Širokom Brijegu.

A posljednji transfer s Poljuda na Kajzericu dogodio se u listopadu 2020. godine, tada je u Lokomotivu došao Francesco Tahiraj. Međutim, albanski se napadač nije naigrao, niti je opravdao razvikani status pojačanja. Štoviše...

Maksimirski smjer

Nastupio je samo 11 puta za Lokose, često je bio ozlijeđen i prošloga je ljeta otišao s Kajzerice. Sad igra u Sloveniji, u Radomlju. Lani je odigrao 19 utakmica za slovenski klub i nije se upisao u strijelce...

Kad bi, eto, kojim slučajem Hajduk “oteo” Stojkovića Dinamu pred nosom, bio bi to prvi odlazak igrača s Kajzerice na Poljud. Međutim, posljednjih su dana sve glasnije glasine da će i Kačavenda i Stojković karijeru ipak nastaviti u Maksimiru. A Lokosi bi trebali dobiti pristojnu, tržišno realnu odštetu...