Uzdrmani, igračkom i rezultatskom krizom poljuljani Dinamo, sa zebnjom je iščekivao dolazak opuštene i mlađahne Lokomotive i pokazalo se da je sva ta zebnja imala svoje čvrsto uporište. Posebno u prvom dijelu maksimirskog dvoboja, kad su Lokosi bili bolji...
Utakmicu je svakako usmjerio poklon-bon Bulata i pogodak Tucija u 4. minuti za rano vodstvo gostiju, nakon kojeg je dobro posložena i sjajno taktički vođena momčad s Kajzerice zatvorila sve prilaze vratima, Čavlini su tek zaprijetili Bulat i Ademi. A da je Mudražija u dva-tri hitra protunapada Lokosa dignuo glavu i imao ideju za završno dodavanje, gadno bi iskrilo ispred Zagorca, možda bi se još koji put zatresla Dinamova mreža...
U nastavku su, pak, Plavi preuzeli niti igre, tražili su stazu do preokreta i pronašli su je u sudačkoj nadoknadi, Baturina i Kaneko donijeli su bodove u Maksimir i sačuvali treneru Sergeju Jakiroviću radno mjesto. I opet se na Kajzerici u ponedjeljak ujutro spominjala hipotetika, vraćala su se sjećanja na 90. minutu...
- Eh, da je Žilinski zabio nakon sjajnog proigravanja Čopa petom...
Ali, nije zabio, maestralno se oslobodio Ljubičića i potom poslao loptu nekih pola metra pokraj vrata. I kako to obično biva, stigla je kazna. I tako su Lokosi istoga dana dvaput pokleknuli protiv Dinama na samome izdisaju dvoboja. U prijepodnevnim su satima, naime, juniori Plavih svladali svoje vršnjake s Kajzerice 4:3 pogotkom u posljednjoj minuti, navečer je i prva momčad osjetila svu gorčinu poraza u trenucima kad su curila posljednja zrnca u pješčanome satu. Loša sreća, ili...
Ili jednostavno pad koncentracije u tim završnim trenucima, u kojima je Dinamo materijalizirao nadmoć, ali i, napokon, potvrdio opipljiviju pojedinačnu kvalitetu. Uglavnom, taj maksimirski poraz, ma kako teško bio doživljen, ne bi smio ostaviti traga na Čabrajinoj momčadi. Jer, odigrali su Lokosi još jednu dobru utakmicu, bez straha i suvišnog respekta, utakmicu koja je vrlo lako mogla rezultatski otići i na njihovu stranu.
- Nakon (ne)prospavane noći, osjećam se lošije i tužnije nego nakon utakmice. S vremenskim odmakom i “čišćom” glavom čovjek traži vlastite pogreške, pita se što je bilo pogrešno napravljeno u ključnim trenucima, što se dogodilo da smo u sudačkoj nadoknadi prosuli sva tri boda. Vrtim film utakmice i nikako da ga izvrtim do kraja - kazao je Čabraja.