Prije nekoliko dana, pomalo diskretno, u hrvatskim se medijima pojavila vijest: Dario Dabac postao je šefom skautske službe u GNK Dinamo! Dakle, maksimirski je klub imenovao voditelja za praćenje i procjenu igračkih vrijednosti, odnosno skauting potencijalnih pojačanja.
- U nogometno razvijenim zemljama, skauting igrača iznimno je važno područje djelovanja. Poslovno sam dosta vezan uz Portugal, a tamošnji vodeći klubovi - Benfica i Porto, gotovo svake su godine među prvih deset klubova prema zaradi od prodaje igrača. Jedan od razloga njihova uspješnog poslovanja svakako je i skauting služba. Kod nas taj segment još nije dovoljno razvijen, i značajno je ovisan o klupskom budžetu. No, hrvatski klubovi i s ograničenim financijskim sredstvima odrađuju dobar posao. Istaknuo bih primjere Hajduka i Rijeke u ljetnom prijelaznom roku. Doveli su odlične igrače, praktički bez odštete. A bez adekvatnog skautinga, takvo što ne bi bilo moguće - ističe Marjan Šišić, nogometni menadžer, koji je ljetos definirao transfer Joška Gvardiola iz Leipziga u Manchester City.
Slojevitost službe
Šišić već sedam godina skrbi o karijeri najskupljeg stopera u povijesti nogometnog sporta (90 milijuna eura). Ima dvije diplome (pravnih znanosti i međunarodnih odnosa), i sebe ne doživljava kao nogometnog menadžera, već savjetnika igrača. Bio je također posrednikom prilikom transfera Filipa Krovinovića u Hajduk, a ovog je ljeta i Marca Pašalića "plasirao" u Rijeku.
Koliko ste u svom poslu nogometnog agenta povezani sa skautima, i koliko se oslanjate na njihove prosudbe?
- Uvijek ću rado poslušati mišljenje svakog skauta za nekog igrača, ali u konačnici, i ja radim skauting. Rukovodim se geslom trgovaca - "ne mogu nekome prodati proizvod ako ga prethodno ja ne vidim i isprobam".
Slojevitost skautske službe Šišić razlučuje na nekoliko razina...
- Priču o skautingu osobno bih razdijelio u nekoliko segmenata: lokalni ili tuzemni, regionalni, europski i interkontinentalni. Kod nas je, dakako, najrazvijeniji lokalni, jer smo mala zemlja, i kako se kaže - "svatko svakoga zna". Na toj razini odličan posao radi Lokomotiva. Jurica Čabraja (brat trenera prve momčadi Silvija) voditelj je Lokomotivine omladinske škole, ali i šef skautske službe. Na Kajzerici rano prepoznaju, a potom i razvijaju talentirane nogometaše. Lokomotiva praktički od proizvodnje igrača i egzistira. Donedavno je Dinamova škola bila dominantna prema selekciji i doselekciji mladih igrača, ali čini mi se da je sada Lokomotiva preuzela primat. Veliki iskorak napravila je i Hajdukova škola nogometa dolaskom Bore Primorca, i sada je u razini s Dinamovom. Pritom valja istaknuti kako hrvatski klubovi najčešće imaju tek nekoliko skauta na plaći. Ostali rade honorarno ili imaju tretman - prijatelja kluba.
Pomoć tehnologije
Lokomotiva zapažen posao radi i na regionalnoj razini...
- Posebice je uspješna u dovođenju mladih igrača iz Albanije i Kosova. U posljednje vrijeme i Hajduk uzima igrače iz tog izvora. Dinamo je ranije bio orijentiran prije svega na Bosnu i Hercegovinu. Na međunarodnoj, europskoj razini, čini se kako najbolji posao radi Rijeka, akceptirajući omjer cijene i kvalitete nogometaša koji su završili na Rujevici. Spomenut ću samo Pjacu, Pašalića i Ivanovića, koji su došli u ljetnom prijelaznom roku. No, Rijeka je odličan posao radila i u vrijeme kad je funkciju sportskog direktora obnašao Ivan Mance, a trener je bio Matjaž Kek. Poglavito u kontekstu činjenice da riječki budžet sebi ne može priuštiti igrača od četiri milijuna eura, koliko je Dinamo platio za Boška Šutala.
Prije "transfera" u Dinamo, Dario Dabac radio je kao sportski direktor u Istri 1961 i Šibeniku, a maksimirske je čelnike zaintrigirao kao čovjek koji je u hrvatski nogomet doveo Japanca Takura Kaneka.
- Činjenica da je Dabac prepoznao potencijal Kaneka i procijenio da se radi o igraču koji može igrati u Dinamu, za njega je svakako odlična preporuka. No, on je dobar posao radio i u Puli. Inzistirao je na dolasku Diona Belje i Josipa Šutala na posudbu u Istru. Doveo je vratara Lučića te centarfora Taichija Haru iz Japana. Puno je lakše pogoditi s domaćim igračem. Za interkontinentalni skauting moraš imati i ponešto hrabrosti, jer vidjeli smo na primjeru Kaneka da svakom azijskom igraču treba određeno razdoblje za prilagodbu na europski nogomet. Razvojem moderne tehnologije i raznih alata u vidu aplikacija, danas je donekle olakšan posao glede interkontinentalnog skautinga. Postoje platforme, za koje platite godišnju pretplatu 10.000 - 15.000 eura, i imate pristup statistici i videoisječcima svakog igrača. Također,pomoću videolinka možete pristupiti igraču ili njegovom menadžeru. Spomenute tehnološke mogućnosti omogućuju i klubovima skromnijih financijskih mogućnosti da budu konkurentni u realizaciji tako zahtjevnog skautinga.
No, Dinamo i nadalje nema sportskog direktora, čovjeka koji bi trebao artikulirati ukupnu kadrovsku politiku kluba. S kim u Maksimiru razgovarate u svezi potencijalnog transfera?
- Od ljeta nisam imao kontakt s ljudima iz Dinama. Tada sam radio na transferu Alžirca Monsefa Bakrara iz Istre. Igrač i ja svoj smo dio posla odradili. Bakrar se već fotografirao u Dinamovom dresu i drugog je dana trebao obaviti liječnički pregled, ali su mu navečer javili da se vrati u Pulu. Klubovi se nisu uspjeli dogovoriti oko detalja, odnosno igrača Dinama koji bi došli u Istru na posudbu. S kolegom Dankom Đikićem radio sam na transferu Soudanija iz portugalskog Guimaraesa u Dinamo. Mislim da je Bakrar prema potencijalu igrač na razini Soudanija.
