Posljednjeg dana prijelaznog roka u većem dijelu europskih liga (u Prvoj HNL prijelazni rok istječe 15. veljače u ponoć), glasno je odjeknuo "odbijanac" nadarenog bisera Lokomotive, Lukasa Kačavende (18), talijanskom prvoligašu Genoi. U igri je bio velik novac, da je Kačavenda pristao na odlazak, klub s Kajzerice bi, računajući s bonusima, obogatio blagajnu za otprilike sedam milijuna eura i bio bi to rekordni izlazni transfer Lokomotive. No, posao nije bio zgotovljen, pa je rekorder Lokosa i dalje Kačavendin kum, Roko Šimić, za kojeg je RB Salzburg ljetos izdvojio četiri milijuna eura...
Malo tko bi odbio takav novac, istaknimo da bi Kačavenda u Italiji bio gotovo deset puta puta više plaćen nego što sad zarađuje u Lokomotivi! No, mladi reprezentativac Hrvatske (do 21. godine) nije "poletio" za prvom bogatijom ponudom i ovako nam je pojasnio nesvakidašnju odluku:
- Najprije je na Kajzericu stigla odštetna ponuda od pet milijuna eura, ali Lokomotiva je to odmah odbila. No, Genoa je bila uporna, pa je predzadnjeg dana prijelaznog roka "pojačala" ponudu, Lokomotiva je bila zadovoljna tom novom ponudom i sve je ostalo na meni. U dogovoru s obitelji i menadžerom, odbio sam tu ponudu, jer mi se ne sviđa situacija u kojoj se Genoa nalazi, predzadnja je na ljestvici. Istina je da ima projekt ostanka, međutim u slučaju neuspjeha, baš mi se i ne igra sljedeće sezone u drugoj talijanskoj ligi. Bilo je mnogo novca u igri, ali novac je sad u mojim razmišljanjima u drugom planu i na kraju sam odlučio kako je najbolje ostati Kajzerici barem do ljeta – pojasnio je Kačavenda.
Nije bilo lako odbiti takav novac. Uz rekordnu odštetu Lokomotivi, vi biste zarađivali otprilike deset puta više nego što sad zarađujete na Kajzerici...
- Da, bio je to stvarno velik novac, nije bilo lako reći "ne", ali doista smatram da mi u ovim godinama novac nije najvažniji. Nastavim li dobro igrati, bit će i bogatijih ponuda. Stoga sam uvjeren kako sam donio pravu odluku.
Što vam je rekao kum Roko Šimić nakon što ste odbili Genou?
- Najbolji smo prijatelji, svakodnevno razgovaramo. Nije želio utjecati na mene i na moju odluku, ali poslije mi je rekao da sam dobro odlučio, da je najbolji potez što sam ostao na Kajzerici.
Za Kačavendu su još ranije zanimanje pokazali Milan, Fiorentina, Wolfsburg i Eintracht, međutim nije to išlo dalje od iskazivanja zainteresiranosti. A Genoa je bila prvi inozemni klub koji je dostavio konkretnu ponudu. Prvi nakon Dinama, čiju je ponudu krajem prošle godine odbio direktor Lokosa, Božidar Šikić...
Lani u ovo vrijeme Kačavenda je još bio nadareni junior. No, proljetos ga je, nakon prijedloga tadašnjeg trenera juniora, Silvija Čabraje, u žrvanj borbe za prvoligaški ostanak u udarnu momčad ubacio Samir Toplak. I Kačavenda nije "izgorio", štoviše, s Rokom Šimićem je bio udarna igla momčadi i taj je dvojac donio energiju koja je Lokose ostavila u Prvoj HNL.
Jeste li očekivali tako brzu afirmaciju – prije godinu dana, naime, još ste igrali u juniorima, a sad je vaše ime zapisano u bilježnici svakog ozbiljnog "skauta" u Europi?
- Iskreno, nisam se nadao ovakvom munjevitom proboju na scenu. Očekivao sam kako će mi trebati znatno više utakmica i iskustva da dohvatim visoku razinu igara. No, brzo sam se prilagodio seniorskom nogometu. Iako sam neke utakmice mogao i bolje odigrati, iza mene je stvarno odlična i uspješna godina, stvarno sam se afirmirao gotovo "preko noći". Ali, ne mislim ovdje stati, moram nastaviti ozbiljno raditi i težiti boljoj igri, znam da to i mogu. Uostalom, tek sam na početku, nisam još ni blizu ostvarenja snova.
Je li vas teret borbe za ostanak u Prvoj HNL lani sputavao, ili vam je pomogao u bržem sazrijevanju i razvijanju? I kako ste se osjećali uoči prvoligaškog debija?
- Nikad neću zaboraviti tu prvu utakmicu, dva-tri dana prije okršaja s Rijekom, trener Toplak mi je rekao da ću biti u početnoj postavi. I ti su mi dani do utakmice bili napeti, svašta mi je prolazilo kroz glavu, strahovao sam da neću dobro odigrati, osjećao sam veliku odgovornost da nešto ne "zeznem". I doista je tih desetak utakmica bilo jako teško igrati, opterećenje je bilo enormno, stalno nam je u glavama bilo da moramo ostati u Prvoj HNL. To je svakako jednim dijelom utjecalo na moje brže sazrijevanje i igrački razvoj, bilo je to veliko iskustvo, ali ne bih ga želio više nikad ponoviti. Sve je, na kraju, srećom, dobro završilo...
Možete li izdvojiti najsretniji trenutak u prošloj godini?
- Izdvojit ću tri trenutka – prvi je, dakako, bio ostanak u Prvoj HNL. Iako smo izgubili protiv Hajduka, ostali su nam rezultati išli na ruku i baš je bilo veselo na povratku iz Splita. Zatim, moj prvoligaški prvijenac protiv Slavena Belupa, kao i moj prvi pogodak za mladu reprezentaciju Hrvatske u dvoboju protiv Austrije.
Kakvi su vam planovi? Kako vidite svoju budućnost?
- Teško pitanje... Zasad sam fokusiran isključivo na igre u Lokomotivi. A što će biti u budućnosti, to nitko ne zna, vidjet ćemo. Ne opterećujem se takvim razmišljanjima, iako ne krijem da se vidim u nekom od jakih klubova iz najboljih europskih liga, gdje ću imati standardno mjesto u sastavu i boriti se za trofeje.
Rekli ste nam u ranijem razgovoeru da ste "dinamovac". A je li vam neki inozemni klub drag, imate li posebnu želju zaigrati na nekom stadionu?
- Liverpool mi je pri srcu! Uz Englesku, volio bih igrati i u Italiji.
Dakle, idealan bi scenarij karijere bio preko Maksimira doći do Anfielda?
- Ha, ha, ha, to sjajno zvuči! Ne znam, vidjet ćemo...
S Kajzerice su, prije odlaska u inozemstvo, potvrdu igračkih vrijednosti u Maksimiru pronašli Brozović, Pjaca, Ivanušec i Majer, hoćete li i vi zakoračiti tim stopama? Ili ćete, poput Roka Šimića, iz Lokomotive odmah krenuti u inozemstvo?
- U svezi toga doista nemam nikakve planove, obje su opcije u igri. Gledajte, uvijek mi je san bio igrati u Dinamu, ali ne znam koliko je sad pametno doći u Maksimir. Igrački napredujem, ali ne znam hoću li doći do Dinama, koji se oslanja poglavito na iskusnije igrače. A želim igrati, ne zanima me sjedenje na klupi.
Točno je da jezgro Dinamove momčadi čine stariji igrači, ali možda je problem u spoznaji da nema tako nadarenog tinejdžera poput vas?
- Možda je i to razlog! Ma sve je otvoreno, svašta se može dogoditi. Samo da budem zdrav i da nastavim s dobrim igrama u Lokomotivi i onda će sve biti kako treba. Sve će doći na svoje.
Kakvu Lokomotivu možemo očekivati na proljeće?
- Kao i u prvih desetak prvenstvenih kola. Poletnu, energičnu i agresivnu, momčad koja će svakoga napasti i svakome oduzimati bodove! Pokazali smo da to možemo, nema razloga da na proljeće ne budemo još i bolji.
Zbog žutih ste kartona preskočili startni proljetni okršaj s Hrvatskim dragovoljcem. Kakav je bio pogled na utakmicu iz svečane lože?
- Iako se nisam baš previše živcirao, jer je bilo vidljivo da smo osjetno bolji i da ćemo upisati bodove, ipak je kudikamo lakše igrati nego gledati. Željno čekam subotu i utakmicu na Rujevici protiv Rijeke, nadam se da ću igrati.
Zanimljiv je pogled na te žute kartone. Već ste, naime, triput pauzirali zbog "žutice", prikupili ste čak devet kartona i na vrhu ste te ljestvice, zajedno sa suigračem Mateom Marićem i Istrinim igračem Antoniom Pererom. I Marić i Perera su zadnji vezni, pa je očekivano da skupljaju kartone, pomalo je neobično da vi, kao ofenzivni veznjak, imate toliko kartona. Plaćate li danak svom agresivnom načinu igre?
- To je sigurno točno, agresija je jedna od mojih vrlina, volim kad igramo visoki presing. Ali, činjenica je i da me suci baš ne "maze", dobio sam neke kartone koje nisam trebao dobiti! A istodobno je bilo niz startova na meni koji nisu kažnjavani kartonima, ni žutim, ni crvenim. Sjetimo se samo utakmice u Osijeku, kad me Bočkaj "poderao" za isključenje, pa i Osječani su poslije priznali da je to bio izravni crveni karton. Plaćam danak agresivnosti, ali i mladosti i neiskustvu.
Dobro ste se snašli u mladoj reprezentaciji Hrvatske do 21. godine, preskočili ste uzrast do 19 godina?
- Nisam uopće očekivao poziv izbornika Igora Bišćana, a kad sam dobio poziv, onda nisam očekivao da ću igrati! Međutim, dobio sam priliku, nametnuo sam se i sretan sam što sam iskoristio tu zgodu. Dobro guramo u kvalifikacijama i moramo tako nastaviti u preostale četiri utakmice, vjerujem da ćemo izboriti nastup na Euru
Je li vam negdje u snovima i nastup za A reprezentaciju u Kataru?
- Naravno! Sanjam taj poziv izbornika Zlatka Dalića. Znam da sve ovisi o meni i o mojim igrama, to mi je zapravo i najveći motiv u karijeri. Jer, igranje za reprezentaciju svoje domovine bilo bi ostvarenje svih snova! To mi je neprijeporno najveća želja i životni san. Sve ostalo je ipak manje važno, odlazak u veliki klub je veliki san, ali odjenuti dres najbolje nacionalne vrste, to je moj životni san! Ne postoji ništa veće od toga.
Lukas živi na Trešnjevci s obitelji, s majkom Melitom, ocem Svenom, te bratom Leom (25) i sestrom Lorenom (23)...
- Najmlađi sam, ali nisam baš bio "maza". Iako su mi često, kao najmlađem, dosta popuštali, ha, ha...
Tata Sven nije igrao nogomet, ali Lukas sve odluke donosi nakon razgovora s ocem...
- Često razgovaramo, tata me savjetuje i sugerira mi, ali konačna je odluka najvećim dijelom ipak na meni. Tako je bilo i sad kad je na stolu bila ponuda Genoe. Roditelji nisu bili za opciju odlaska i kad sam sve izvagnuo, poslušao sam ih i odlučio sam ostati. Za sve svoje odluke imam maksimalnu potporu obitelji.
I na kraju - tko će biti prvak Hrvatske?
- Dinamo! Sigurno Dinamo! Najbolji je i najkvalitetniji, potvrdit će to proljetnim igrama i rezultatima – smatra Kačavenda, novi dragulj hrvatskog nogometa.