Kiša je prijetila čitav dan, onda se pred sam početak susreta žestoko sručila nad Zagreb. No, ako je i “odnijela” ponekog neodlučnog navijača, ipak nije “ubila” priču o raritetnom, nikad posjećenijem dvoboju Lokomotive i Dinama u Kranjčevićevoj.
BBB-i su do stadiona došli u korteu, kafići i prilazi stadionu bili su puni već više od sata prije utakmice, vijorile su se na tribini Dinamove zastave, Istok je navijao punom snagom, priključio se ponekad i Zapad... Lokomotiva je povela, kiša još pojačala, ali i tribine su dodatno pojačale decibele!
Pronalaženje razloga
Iznenadili su se mnogi kad su vidjeli subotnji red ispred blagajne u Kranjčevićevoj, navijače koji čekaju na kupnju ulaznice za utakmicu Lokomotive i Dinama. Dvoboji Lokomotive i Dinama godinama su bili sinonim za ravnodušnost Dinamovih navijača (čast iznimkama), utakmice koje nisu budile emociju, niti donosile miris derbija u glavni grad.
Naravno, navijači nekih drugih klubova ismijavat će činjenicu da se brojke od tri, četiri ili pet tisuća na tribinama u Zagrebu proglašavaju rušenjem rekorda, jer to su brojke koje se kod njih smatraju normalnima, no onaj tko poznaje zagrebačku publiku i običaje u Zagrebu, zna koliko je “ovo” što se događa zadnjih mjeseci neobično.
Navijanje u Kranjčevićevoj:
Video: Tomo Ničota
Jer, zagrebačku publiku nije lako “zapaliti”. Treba joj uvijek nešto više od same tradicije da je odlazak na utakmicu dio uobičajenog vikend-rasporeda, uostalom, tradicija je među novim generacijama sve manje prisutna.
Danas je puno više onih koji će pronaći razlog zašto ne otići na sportski događaj, u ovom slučaju, nogometnu utakmicu. Nekad su to kiša i derutan stadion, nekad nezanimljivo i(li) izvjesno natjecanje, neslaganje s radom ljudi u klubu, psovke i baklje s tribine, dosadna trenerova taktika... Tko želi naći ispriku, vrlo će je lako pronaći.
Tako su europske utakmice, koje nude nekakav spektakl i glamour, uvijek bile magnet, pogotovo one protiv europskih velikana, dok je HNL s tribina, kad je Zagreb u pitanju, slao “sirotinjsku” poruku.
Dinamo nije zadnjih godina izgubio navijače, što su mnogi kadri zaključiti na osnovi broja gledatelja na tribinama, međutim to navijanje često je (bilo) više deklarativno nego vatreno i euforično. Ali, s obzirom da sve što se u Dinamu i oko njega događalo zadnjih godina, garnirano rezultatskom dominacijom u kojoj je osvajanje trofeja u HNL-u postalo nešto samo po sebi razumljivo i očekivano, k tome, uza stadion čije vas vizure više tjeraju nego privlače na tribine, nije taj negativan trend teško objasniti.
Međutim, kad ta izbirljiva, neki će reći, razmažena, zagrebačka publika, osjeti neku iskru, kad je nešto probudi i potakne, onda reagira upravo ovako, čekanjem u redu za utakmicu Lokomotive i Dinama.
Jednostavno, HNL je neizvjestan, borba za naslov izaziva zanimanje, mijenjaju se odnosi snaga u hrvatskom nogometu, Dinamo više nije dominantan, a nitko mu ne može prigovoriti niti da je bilo čime privilegiran. Lokomotiva, pak, tom je Dinamu uzela ove sezone, do nedjeljne utakmice, pet bodova, mogla je i više, klub s Kajzerice sve više gradi jednu svoju, kvalitetniju sportsku priču, ima odličnu nogometnu školu i talentiranu momčad te već nekoliko sezona igra privlačan nogomet.
Uz to, Dinamovi rivali na vrhu ove su godine u velikom naletu na svim poljima, od ulaganja u igrače i momčad do medijskog i javnog “juriša”, probudilo je i određeni inat među Dinamovim navijačima i natjeralo ih da se aktivnije uključe u Dinamovu borbu za još jedan naslov.
Roštilj i druženje
Otuda sve to, odjednom je utakmica Lokomotive i Dinama hit priča u gradu. I nije, pritom, presudna konačna brojka na tribinama Kranjčevićeve (kiša je čitavu nedjelju prijetila utakmici), ali onaj red za karte od subote, dan prije utakmice, ne može nitko poništiti.
A pazite, utakmica je na 1. svibnja, na dan kad u Zagrebu mnogi izabiru “prvomajski” roštilj, druženje s obitelji i prijateljima, Jarun, Bundek...
Možda je nekome to teško objasniti, možda će se netko i dalje iz toga “sprdati”, ali baš taj red ispred blagajne, za utakmicu Lokomotive i Dinama, zapravo je najbolji kompliment koji je HNL mogao dobiti!