Agoniji u Gradskom vrtu nema kraja. Nakon što je Osijek poražen u trećoj od posljednje četiri utakmice, kriza je dosegnula novu razinu.
Sezona je tek počela, a Osijek je već puno toga izgubio. Nakon Lokomotive, Kizilžara i Slaven Belupa, lekciju Bijelo-plavima očitala je i Istra, momčad koja se ekipira u hodu, koja je još uvijek u procesu formiranja i koja do subote navečer nije osvojila ni bod. Pogled na ljestvicu nakon četiri odigrana kola navijačima Osijeka vjerojatno izaziva nelagodu jer danas su Bijelo-plavi trenutno bliže dnu ljestvice (dva boda više od Gorice uz utakmicu više), nego vrhu (šest bodova iza Dinama), ali i već dva boda u zaostatku za Hajdukom, koji je odigrao čak dvije utakmice manje. Ali, čak ni to nije najgore...
Nenad Bjelica bio je sezonu i pol najveća snaga Osijeka, a sada je postao njegov najveći teret. Atmosfera koja se stvorila oko Gradskog vrta postala je “teška”, a najveća kriza u šest godina otkako je klub prešao u ruke mađarskih vlasnika uzela je ozbiljnog maha. Izgubio je Bjelica potporu tribina i teško da se taj odnos s navijačima više može popraviti, pogotovo nakon proglasa Kohorte koja je ultimativno zatražila njegov odlazak i koja kraj svake utakmice začini povicima: “Bjelice odlazi”, a pitanje koje se s dobrim razlogom sve češće postavlja je i je li izgubio svlačionicu.
Kola su krenula nizbrdo, odnosi u klubu su potrošeni i svima je jasno kako je trenutno stanje neodrživo, ali zasad nema nikakve reakcije, svi čekaju da se stvari same od sebe riješe. Kao da jedna strana čeka da ona druga napravi prvi korak, makar da pošalje signal kako je spremna sjesti za stol i razgovarati. Bjelica je nakon poraza u Puli lopticu prebacio u polje klupskih čelnika i odluku o svojoj budućnosti na klupi Bijelo-plavih prepustio predsjedniku Ferencu Sakalju. Njegov odgovor zasad nije isprovocirao.
- Ne razmišljam o ostavci. Razgovarao sam već s predsjednikom, on želi da ostanem. Možemo pričati ponovno, ali dok čelnik našeg kluba tako misli, ja ću biti trener... - kazao je.
Bjelica, dakle, ne misli odstupiti, a na svakome je ostalo da procijeni je li ta odluka motivirana potporom klupske uprave i njezinoj vjeri kako rezultatski bolji dani uskoro dolaze, je li razlog nemala otpremnina koja treneru i njegovom stožeru ugovorom slijedi u slučaju otkaza ili možda još uvijek vjeruje kako može pokrenuti momčad i izvući je iz crne rupe. Nije mu sigurno svejedno hoće li ga tribine pamtiti po borbi za naslov sve do posljednjih nekoliko prvenstvenih kola dvije uzastopne sezone ili po seriji loših rezultata koju je “zacementirala” blamaža protiv Kizilžara.
S druge strane, vlasnici su po običaju neodlučni. Jutro nakon što se rezultatska kriza produbila i dotaknula novo dno, čelnici kluba iz Gradskog vrta nisu se oglašavali, a s obzirom na dosadašnja iskustva i manjak odlučnosti teško je uopće i pretpostaviti kako razmišljaju. A problemi neće nestati ako se na njih žmiri. Umjesto da netko lupi šakom o stol, donese odluku i javno poruči ili da Bjelica uživa punu potporu i kako se bez obzira na sve nastavlja trogodišnji projekt ili da zajedno više ne mogu, iz Wilsonove se “emitira” tišina koja za sobom povlači silne špekulacije. Kako god, barem je nakon Pule jasno kako će, ne odluče li se predsjednik Sakalj ili klupski financijer Lorincz Meszaros drugačije, Osijek i Bjelica nastaviti do daljnjeg zajedno.
Očito sve dok se međusobni odnos skroz ne potroši. Možda i dalje vjeruju treneru, možda je vlasnicima najveći problem skupi razvod koji bi uslijedio u slučaju da se odluče na “sječu glava” ili razmišljaju kako je sada najgori trenutak da se nešto mijenja u sportskom sektoru kluba. Naime, Bjelica osim trenerske ima i ulogu sportskog direktora, a u posljednjih nekoliko tjedana prijelaznog roka kada će se donositi velike odluke teško je uvoditi novog čovjeka u posao jer računa se na unosne odlazne transfere nekolicine igrača koji su najzanimljiviji nogometnom tržištu, ali i obaviti dodatnu “čistku” preglomaznog kadra.
Imao je Osijek pod Bjelicom i ranije kriznih perioda i iz svakog je s vremenom nalazio izlaz. Iako se nikada prije u Bjeličinoj eri nije dogodilo da Bijelo-plavi tri utakmice za redom ne uspijevaju zabiti gol. Također, niti jedan negativni niz do sada nije bio ni nalik aktualnom, niti je toliko dugo trajao. Na početku prošle sezone Osijek je vezao dva poraza, od Istre i Dinama, nakon čega je uslijedila serija od 16 utakmica bez poraza, a proljetos su vezani teški porazi od Rijeke i Dinama, te domaći remi protiv Istre ugasili šampionske snove.