Trebao je to biti “izlet” u Zlatnu dolinu, što su očito neki od igrača doslovno shvatili, odrađivanje posla pred prvenstveno gostovanje na Maksimiru idućeg vikenda, a pretvorilo se u dramatično spašavanje obraza. Jer minute su dijelile Osijek od blamaže i šokantnog ispadanja od četvrtoligaša u osmini finala Kupa.

Nogometašima Slavonije kapa do poda, odigrali su hrabro, doveli uglednog protivnika u velike probleme, a utakmicu u kojoj im nitko nije davao šansu, u neizvjesnost. Manje od deset minuta ih je dijelilo od toga da ispišu jednu od najslavnijih stranica u klupskoj povijesti i upišu pobjedu koja bi se generacijama prepričavala u požeškim nogometnim krugovima. Iako će se i ovaj rezultat i prilika koja im se pružala dugo pamtiti. Istina, Osijek je bio bolji, što se i očekivalo s obzirom na razliku u kvaliteti rostera, a na koncu je očekivano prošao i to je ono što se piše.

VLADO KOS Cropix

Istina, napravio je trener Bijelo-plavih sedam promjena u odnosu na prvenstvenu utakmicu protiv Šibenika prošlog vikenda, ali to je i dalje bila momčad u kojoj tek dvojica igrača (Cvijanović i Lima) ove sezone nemaju ozbiljniju minutažu iako je i Brazilac na početku sezone bio starter. Međutim, već na poluvremenu, koje je završilo bez golova, bilo je jasno Federicu Coppitelliju kako je vrag odnio šalu, vjerojatno je zaključio kako neki od igrača koje ima u sastavu ne mogu napraviti razliku niti protiv četvrtoligaša i u igru uveo “teško topništvo”.

Ušli su Dantas, Soldo, Hernani, nedugo potom i Jugović koji su trebali odmoriti uoči okršaja s Dinamom. S njima na terenu podigao je Osijek razinu igre u odnosu na prvo poluvrijeme, ali i primio gol. Nakon festivala nevjerojatnih promašaja koji su utakmicu relativno rano mogli odvesti u mirnije vode, zapucanih četiri-pet zicera, pogođene grede i vratnice i rezultatskog minusa sve do kasne faze utakmice, Osječani su na kraju ipak uspjeli uzeti ono po što su i došli.

Teško bi to tko preživio

Da nije bilo Živkovića u 82. minuti čiji je gol utakmicu u tom trenutku odveo u produžetak, odnosno Solde točno 60 sekundi kasnije, koji je zabio za preokret i prolazak u četvrtfinale Kupa, tko zna kako bi jutro kasnije izgledalo u Opus Areni. Sigurno ne bi prošlo bez reakcije jer bila bi to povijesna bruka na koju se ne bi moglo zažmiriti.

Jednom je Osijek ispao u Kupu od niželigaša, u jesen 2008. u šesnaestini finala je bolja bila Zagora iz Unešića, u to doba trećeligaš, a izazvalo je to odlazak Ilije Lončarevića s klupe Bijelo-plavih. Sada je malo nedostajalo da se taj “podvig” nadmaši porazom od protivnika koji igra u još u nižem rangu natjecanja nego što je prije 16 godina igrala Zagora.

Nakon utakmice Coppitelli je ponovio uobičajenu i standardnu frazu koja se često ponavlja u nogometu kako je Kup nepredvidivo natjecanje, vjerojatno i sam svjestan toga da mu je ovo možda mogla biti i posljednja utakmica na klupi Bijelo-plavih. Realno, ispadanje od protivnika koji igra u tri razreda nižem rangu nogometnog natjecanja malo koji trener na svijetu bi preživio bez posljedica. U posljednjih sedam utakmica Osijek je upisao šest pobjeda, četiri prvenstvene i dvije u Kupu protiv niželigaša (Varteks i Slavonija).

VLADO KOS Cropix

Posljednji rezultati, nema nikakvog spora, apsolutno su na strani talijanskog trenera koji, međutim, još uvijek nije “kupio” navijače, izvukao najbolje od momčadi pored objektivnih problema koje je u hodu morao rješavati (prodaja Miereza i Nejašmića na kojima je bazirao igru tek što je sezona počela) te dokazao kako se njegov izbor za klupu ne treba propitivati.

Preživio je Coppitelli do sada puno teških i potencijalno kritičnih situacija, prije svega loš prvenstveni start u kojem je prva pobjeda upisana tek u šestom kolu, gadno je bilo i u uvodnih pola sata na Šubićevcu u utakmici koja se morala dobiti, u kojoj je Bijelo-plavima pobjeda bila imperativ pred nezahvalan raspored u nastavku sezone u kojem im u iduće četiri prvenstvene utakmice slijede čak tri derbija (Dinamo na Maksimiru, Rijeka na Rujevici te Hajduk u Opus Areni), a i protiv požeške Slavonije Talijan nije na miru mogao dočekati kraj utakmice.

Najvažnija je pobjeda

- Znamo da će svaka utakmica u Kupu biti teška. I druge momčadi iz SHNL-a se također muče s prolaskom dalje, a nekada dolaze i do jedanaesteraca. Iskreno, sve to smo znali. Imali smo “milijun” šansi, no moramo biti mentalno jači u borbi i shvatiti kakva nas utakmica može očekivati.

Da smo, možda, bili malo smireniji, bolje bismo ocijenili kada šutirati, a kada potražiti drugo rješenje. Trebalo nam je više razmišljanja što je bolji odabir u tom trenutku. Vjerojatno smo mogli biti bolji u završnici, Mlada momčad kao što smo mi zna da se to može dogoditi. Na kraju dana, pobijedili smo i to je najvažnije - kazao je Coppitelli nakon teškom mukom izborene pobjede na stadionu u Velikoj u čijim hodnicima i dalje stoje uspomene na slavne dane danas “pokojnog” Kamena Ingrada u kojem su nekadašnji nogometaši Osijeka ostavili dubok trag.

Osijek se plasirao među osam najboljih momčadi u Kupu, cilj je ostvaren iako teže nego što se pretpostavljalo, a sada se u Opus Areni mogu u miru posvetiti prvenstvu

Velike fotografije Zorana Zekića, koja se inače nalazi na samom ulazu na travnjak, i Marija Galinovića na katu gdje su nekad bile VIP prostorije ugaslog kluba koji je nekoć predstavljao hrvatski nogomet u Europi, bilo je nemoguće promašiti.

Muka u Velikoj ostat će iz perspektive Bijelo-plavih srećom samo vijest za jedan dan koja će se brzo zaboraviti, Osijek se plasirao među osam najboljih momčadi u Kupu, cilj je ostvaren iako teže nego što se pretpostavljalo, a sada se u Opus Areni mogu u miru posvetiti prvenstvu u kojem su se dokopali petog mjesta i prvom od osam ligaških izazova koje im slijede do kraja polusezone, gostovanju na Maksimiru idućeg vikenda.