Najpouzdanija karika bijelo-plave momčadi bez ikakve je dvojbe vratar Ivica Ivušić. Dakako, njegove kvalitetne i sigurne obrane nisu mogle, a ni prošle, nezapaženo. Dapače, izbornik reprezentacije Hrvatske je za popularnog Ivušu imao osigurano mjesto u svom kadru za SP u Kataru iz kojeg se sa svojim izabranicima, a među njima jasno i Ivušićem, vratio s brončanom medaljom. Onom medaljom koja je Hrvatsku definitivno uvrstila u vrh svjetskog nogometa potvrdivši konstantu vrijednosti Vatrenih.
Bili su treći, brončani s tadašnjim izbornikom, trenerom svih trenera Miroslavom Blaževićem Ćirom u Francuskoj, onda još i bolji vođeni Zlatkom Dalićem na svjetskoj smotri u Rusiji 2018. kada su se vratili sa srebrnim medaljama oko vrata, a ovaj put u Kataru opet treći. Sjajno, malo je reći. Za divljenje i više od toga. Momčadski duh prožima cijelu reprezentaciju koju je izabrao i po svom posložio i vodio Zlatko Dalić. Svatko je u njoj dao svoj doprinos, pun doprinos zajedničkom cilju, pa i oni “mali” ljudi iz sjene, oni koji čine logistiku toliko važnu i neophodnu igračima, a svakako i svaki od igrača koji su bili u Kataru. Od onih najstandardnijih, do posljednje pričuve pa i onih koji nisu imali sreću upisati neku minutažu na ovogodišnjoj smotri najboljih reprezentacija na svijetu.
Doček kod kuće
Jedan od tih i takvih je i sjajni Osijekov čuvar mreže Ivica Ivušić. Njemu su pripali čast i zadovoljstvo biti dio momčadi u onom njenom dijelu u kojem je s klupe za pričuve i kao igrač, kao sastavni dio i član reprezentacije, ali i kao navijač strepio nad svakim potezom onih na igralištu. Ali, nije mu žao, ma nema za čim ni zašto žaliti.
"Ne, stvarno ne. Ponosan sam i sretan što sam bio dio ove priče, najljepše priče. Dominik Livaković je bio broj jedan, a svi su vidjeli branio je odlično, najbolje od svih vratara na SP. Stvarno je imao i odradio turnir iz snova. Svatko od nas u nogometu, poglavito nas golmana sanja tako nešto. Presretan sam zbog svega, a i zbog Livija posebno (Livakovića o.p.)", kazao je Ivica Ivušić.
Biti u pričuvi tako kvalitetnom vrataru i u tako sjajnoj formi nije mu teško palo, a sam o tome zbori.
"Samo neka uvijek takav bude, a bio je sjajan. No, nešto mi drugo pada na pamet. Ne mogu to ne reći. I njegov je primjer ono što govori da se kod nas u medijima nerijetko podcjenjuje HNL i vrijednosti igrača u njoj. A Livi je sada, nije i jedini, pokazao kakvu kvalitetu imamo u reprezentaciji i našim klubovima, kako sam rekao u HNL", objasnio je Ivušić.
Biti dio, član reprezentacije koja je treća na svijetu, na toj pozornici gdje se nadmeću i snage odmjeravaju najbolje reprezentacije sa svih kontinenata nešto je što ostaje zauvijek u sjećanju, nešto što se upiše u povijest za sva vremena.
"Da, svakako. To je nešto posebno", prozborio je Ivušić.
Otkako je zrakoplov s Vatrenima sletio u zagrebačku zračnu luku slavlje i oduševljenje se ne stišavaju. Brojni se dočeci reprezentativcima uprizoruju diljem Lijepe Naše. Jedan od njih iznenadio je i Ivušića. Po dolasku doma, u Gornji Sroki, u Viškovu imao je poseban doček.
"Da, okupilo se mnoštvo ljudi. Roditelji su mi bili organizatori tog iznenađenja, a oduševila me spontanost, srdačnost i razdraganost nazočnih, onih koji su još jednom pokazali privrženost i ljubav reprezentaciji, Hrvatskoj. Nisam taj doček pred kućom očekivao, ali bio mi je drag i sretan sam zbog njega", rekao je Ivušić.
Zaslužili čestitke
I sinoć u Osijeku u koji je došao u ranim poslijepodnevnim satima u staroj gradskoj jezgri Tvrđa organiziran je doček članovima reprezentacije Hrvatske, a njih koji su vezani uz prvoligaša s Drave ima nekoliko. Osim Ivušića, bijelo-plave boje su nosili Domagoj Vida i Borna Barišić, a i klupski i reprezentativni ekonom Goran Vincek je već godinama uz Vatrene. Osijek je reprezentaciji dao slavonski štih i obol, a znana je i priča, neprijeporna i dugotrajna kako reprezentacija Hrvatske u gradu na Dravi uživa ogromnu podršku i ljubav zbog kojih se uvijek, kad god je to moguće, u njega rado vraća i odigrava neku od svojih utakmica. Dani slavlja su prevladali u ove predblagdanske dane, a i normalno je, Vatreni su slavlje i čestitke itekako zaslužili. Ma, i više od toga. A njihovi su dojmovi vjerojatno sasvim jednaki, slični svakako.
"Moji su još svježi. Kao da i nisam potpuno svjestan što se dogodilo što je napravljeno. Rezultat je bio sjajan, atmosfera prekrasna, kao i stadioni na kojima smo igrali. Sve se poklopilo za naš uspjeh", veli Ivušić.
Prekršaj na vrataru
Žal za neigranjem u finalu, nakon Rusije drugi puta na SP uzastopce, a i pokušaj osvajanje najsjajnijeg odličja ipak nisu ostvarenja kojima su se naši reprezentativci nadali.
"Tako se dogodilo i tako je, izgleda moralo biti. Ali i ova bronca je ogroman uspjeh, zaslužili smo je", naglašava Ivušić.
Tko zna što bi bilo da onaj talijanski sudac nije olako poklonio Argentini jedanaesterac u četvrtfinalu.
"Da, baš tako tko zna, ali tako je kako je. Makar, moram to reći siguran sam da prekršaja Livakovića za tu kaznu nije bilo. On je, kako to čine svi vratari, išao ka lopti, došao do nje, a onda je došlo do sudara s Argentincem, to je za mene bio prekršaj nad Livijem, a ne kazneni udarac. No, dosuđen je i tu je kraj priče, bilo i prošlo i ispraviti se ne može", sa žaljenjem ističe Ivušić.